Bog je s migrantima, a ne s onima koji ih odbijaju

Tijekom jedne od kolovoških oluja, kakve su na Sredozemlju sve češće i silovitije, na obalama Sicilije, nedaleko Palerma, dogodila se još jedna u nizu pomorskih tragedija. Potonula je luksuzna jedrilica Bayesian, na kojoj su bili ljudi iz londonske poslovne elite. Talijanski su mediji ovaj brodolom intenzivno pratili nekoliko dana, pokušavajući odgovoriti kako je moguće da se biser talijanske brodogradnje, kojeg su smatrali nepotopivim, za manje od minute izgubi u dubinama. Sedam osoba je poginulo u ovoj tragediji, a njihove životne priče i poslovni uspjesi protutnjali su svim svjetskim medijima. U potrazi za tijelima angažirani su spasioci i ronioci svih dostupnih službi.

Istodobno, na tom istom moru, u istoj oluji, umirali su – vjerojatno – i nesretni migranti, kojima ne znamo ni broj, ni ime. U potrazi za njima nisu bile sve službe, a njihove priče nisu bile zanimljive za medije. Evidentno je da postoji razlika između važnih i nevažnih, bogatih i siromašnih. No, ta razlika postoji samo u našim očima. U njihovima – u očima bližnjih koji su iskusili tragediju gubitka bliskih osoba – te razlike nema, jer pred smrću i boli svi su isti. Evanđeoskim rječnikom, Krist trpi u svakom čovjeku, i Krist susreće svakog čovjeka u dubini njegove muke.

No mi, sa strane, ne gledamo na svakog čovjeka isto. Diskriminiramo, po svakoj mogućoj osnovi – jer u razlici ne vidimo bogatstvo, nego izvor straha. U čovjeku u potrebi ne vidimo Krista, već nekog tko će nas iz nekog razloga – ugroziti, ili nas se pak – nimalo ne dotiče. Ravnodušnost prema boli drugog čovjeka – nije tek grijeh propusta, već svjesna odluka, i to loša.

Nakon ovih tragičnih događaja, s puno duše i diplomacije i papa Franjo je dao svoj osvrt tijekom posljednje audijencije u kolovozu.  Govorio je o moru i o pustinji.

„Kad kažem more, u kontekstu migracija – mislim i na oceane, jezera, rijeke“, sve opasne vode, ističe Papa – poručujući da i „pustinja“ nije samo prostor pijeska i kamenja, već svaki prostor kojim „migranti hode sami, prepušteni sami sebi“. Migrantske rute su danas smrtonosna klopka za previše ljudi – rekao je papa Franjo. Posebna je priča Sredozemlje, Mediteran - koji je od mjesta komunikacije između naroda i civilizacija postao groblje. Najveća tragedija, poručuje Sveti Otac – jest da su se mnoge smrti mogle spriječiti.

Papa je jasno i glasno izrekao da postoje ljudi koji sustavno djeluju koristeći svako sredstvo - kako bi odbili migrante, te istaknuo „kad se to čini svjesno i odgovorno – to je teški grijeh“. Podsjetio je da knjiga Izlaska (22,20) propisuje da se stranca ne smije tlačiti, te da su siročad, udovice i stranci – siromasi koje Bog uvijek brani. Kao i na moru, i u pustinjama ljudi umiru, unatoč briljantnoj eri tehnike, satelita i dronova, postoje „muškarci, žene, djeca – koje nitko ne smije vidjeti, skrivaju ih“, istaknuo je Papa i podsjetio da ih „samo Bog vidi i čuje njihov krik“.

I dok mi sa strane promatramo te smrti u moru i pustinji kao loše dnevne vijesti, Papa je podsjetio da su iste priče – prelaska preko mora i pustinja – obilježile povijest objave. Iste opasnosti, iste tragedije, iste zamke – vrebale su likove koji su nam svojim životnim primjerom prenijeli vjeru. „More i pustinja su biblijska mjesta, puna simboličkog značenja, važni scenariji u povijesti Izlaska. To je mjesto patnje, straha, očaja – no istodobno – mjesto prolaska u oslobođenje, iskupljenje“ – ističe Papa Franjo. Citirajući Psalme koji spominju i more i pustinju (Psalam 77,20 i Psalam 136,16), Papa je podsjetio na Božju poziciju tijekom kušnji Izraelskog naroda. Bog je bio s njima. „Bog sam prolazi more i pustinju. Bog ne ostaje na distanci, već dijeli sudbinu migranata, Bog je s njima, s migrantima. Trpi s njima – s migrantima. Plače i nada se s njima – s migrantima.“ I na kraju Papa zaključuje – Bog je s njima, s migrantima, a nije s onima koji ih odbijaju.

Franjo je još jednom podsjetio da se problem migracija neće riješiti strožim zakonima, ili većom prisutnošću vojske na granicama, već širenjem sigurnih i regularnih puteva, prihvaćajući one koji bježe od ratova, nasilja, progona i nesreća. Za to je potrebno – ističe Papa – promijeniti globalnu politiku, i postaviti je na temelje pravednosti, bratstva i solidarnosti, te ujediniti snage u borbi protiv trgovine robljem.

Na kraju, papa Franjo nije propustio pohvaliti nevladine organizacije i volontere koji na „prvoj liniji“, na moru i u pustinji – pomažu jadnim ljudima. I pozvao je sve nas da pomognemo. Ne možemo svi biti na moru, na prvoj liniji pomoći, ali možemo barem pomoći – molitvom – poručio je Papa Franjo: „Pitam vas, molite li za migrante? Za ljude koji dolaze u naše zemlje kako bi spasili živote? A 'vi' ih želite potjerati“.

Po svom običaju, papa Franjo je tijekom desetak minuta kateheze poslao snažnu i konkretnu poruku, i dao jasne smjernice rješenja u kojem može sudjelovati svatko.

Drama migranata je jedna od ključnih tema Pape Franjo. „Oni su u mom srcu“, rekao je i tijekom leta za Jakartu, početkom rujna. Tom prigodom, jedan novinar mu je poklonio signalnu baklju koju migranti koriste na moru – a Franjo je novinarima zahvalio na svemu što se čini kako bi se „ispričale priče migranata“.