Božićno razdoblje i došašće u hrvatskoj tradiciji

Došašće – vrijeme pripreme i iščekivanja

Došašće ili advent traje četiri tjedna i predstavlja vrijeme pripreme za dolazak Isusa Krista. To je razdoblje koje poziva na duhovnu obnovu, sabranost i radost iščekivanja. U liturgijskom smislu došašće ima dvostruki cilj:

- Priprema za proslavu Isusova rođenja na Božić, odnosno sjećanje na njegov prvi dolazak.

- Priprema za Kristov drugi dolazak na kraju vremena, što se posebno naglašava u prvim tjednima došašća.

Došašće se dijeli na dva dijela:

•    Eshatološko razdoblje (od početka došašća do 16. prosinca) usmjereno je na razmatranje Kristova drugog dolaska. U tom razdoblju crkveni napjevi i pjesme često govore o sudnjem danu i čežnji za Gospodinovim dolaskom.

•    Božićno došašće (od 17. do 24. prosinca) bliža je priprema za Božić i proslavu Kristova rođenja. U ovom razdoblju dominiraju pjesme posvećene Blaženoj Djevici Mariji, koja je nosila Isusa Krista.

Posebno mjesto u došašću zauzimaju O-antifone, koje se pjevaju od 17. do 23. prosinca, uz evanđeosku pjesmu Magnificat u večernjim molitvama časoslova. Sve antifone počinju slovom „O“ i donose naslove i opise Krista, poput Mudrost, Ključ Davidov, Kralj naroda i Emanuel. Redoslijedom čitanja unatrag antifone na latinskom jeziku čine poruku „ero cras“, što znači „bit ću sutra“, simbolizirajući blizinu Isusova dolaska.

Narodne tradicije došašća

U hrvatskoj tradiciji došašće je bogato običajima koji okupljaju obitelji i zajednice.

•    Mise zornice osobito su popularne. Riječ je o jutarnjim misama koje se slave prije svitanja i simboliziraju duhovno bdjenje i iščekivanje Kristova dolaska. Mnogi vjernici u Hrvatskoj i danas redovito sudjeluju na zornicama, stvarajući poseban osjećaj zajedništva.

•    Božićna devetnica, koja prethodi Božiću, poznata je i u drugim europskim zemljama. U Hrvatskoj uključuje molitvu, pjesmu i svetu misu tijekom devet dana prije Božića.

•    Paljenje svijeća na adventskom vijencu simbolizira svjetlo koje dolazi u svijet preko Isusa Krista. Svaka od četiri svijeće predstavlja jednu nedjelju došašća, a njihove boje i značenje obogaćuju obiteljsku molitvu. 

Božić – slavlje Kristova rođenja

Božić, koji se slavi 25. prosinca, najvažniji je kršćanski blagdan nakon Uskrsa. Slavi otajstvo utjelovljenja – trenutak kada je Bog postao čovjekom u osobi Isusa Krista. Ovaj blagdan donosi radost, mir i poruku nade cijelom čovječanstvu.

Božićno razdoblje traje do blagdana Krštenja Gospodinova, koji se slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja (6. siječnja). U tom vremenu slave se i brojni drugi blagdani:

•    Sveti Stjepan (26. prosinca), prvi kršćanski mučenik

•    Sveti Ivan apostol (27. prosinca)

•    Nevina dječica (28. prosinca), u spomen na djecu ubijenu po nalogu kralja Heroda

•    Nova godina (1. siječnja), kada se slavi blagdan Marije, Bogorodice

•    Bogojavljenje (6. siječnja), poznato i kao blagdan tri kralja, obilježava objavu Krista svim narodima

Hrvatska božićna glazbena tradicija

Hrvatski narod tijekom stoljeća stvorio je bogatu tradiciju božićnih pjesama. Ove pjesme odražavaju duh naroda, prožete su biblijskim motivima i često su napisane na čakavskom, kajkavskom ili štokavskom narječju. 

Mnoge pjesme potječu iz 17. i 18. stoljeća, a prvi su put zabilježene u zbirci Cithara Octochorda (1701.) i Pavlinskoj pjesmarici (1644.). Njihovi tekstovi i melodije nadahnuti su Svetim pismom i prikazuju evanđeoske poruke na poseban način.

Uz poznate pjesme postoje i mnogi manje poznati napjevi koji se danas rjeđe izvode, poput Uspavanke malome Isusu i Oj pastiri. Unatoč tome, ove pjesme i dalje čuvaju duboko vjersko i kulturno značenje.