Deset savjeta za dobro pjevanje na svetoj misi

1. Pjevački zbor prati

Zbor je česta stvarnost u našim župama, ali može pasti u neka iskušenja koja mogu poremetiti njegovu učinkovitost. Ključna riječ je “pratiti” jer zbor nije neki strani ili izvanjski element u liturgijskom slavlju, nego je sastavni dio Božjeg naroda koji slavi Kristov misterij. Jedna od glavnih zadaća pjevačkog zbora jest da pomogne u slavljenju Boga svojim pjevanjem stoga ima ulogu služenja i nije sam sebi svrha.

2. Sveta misa nije koncert

Liturgijsko pjevanje nije glazbeni nastup i u liturgijskom obredu mora se izbjeći efekt koncerta, jer liturgija nije spektakl nego obred. Ako je zbor pozvan dati sve od sebe, onda se sve mora odvijati u duhu služenja. Zbor podiže svečano liturgijsko slavlje i neke dijelove mise može pjevati samo zbor.

3. Pažnja u izboru pjesama

Pjesme moraju biti odabrane uzimajući u obzir liturgijsko vrijeme crkvene godine i određeni blagdan. Korizmene pjesme razlikuju se od uskrsnih, a adventske pjesme se ne mogu usporediti s božićnima. Stoga savjet: Rimski misal i liturgija časova točno pokazuju kakve bi sadržaje pjesme trebale imati ili čime bi se trebale nadahnjivati. Pravilan izbor pjesama vrlo je bitan, jer pjevanje mora dovesti do molitve unutar obreda.

4. Jednostavne melodije 

Melodije koje bi trebao pjevati zbor zajedno s pukom neka ne budu prekomplicirane i preteške. Poželjne su pjesme s kvalitetnijim tekstom, po mogućnosti inspirirane Biblijom, spisima svetih otaca, te molitvama svetaca.

5. Prostor za gregorijansko pjevanje

Poželjno je osloniti se na glazbenu baštinu prošlosti, posebice gregorijansko pjevanje koje se nedvojbeno mora koristiti, vodeći računa o mogućnostima zajednice koja ga treba izvoditi (što nije uvijek jednostavno). Naravno, gregorijansko pjevanje ostaje uzorom i pokazuje nam kakvo treba biti liturgijsko pjevanje polazeći od povezanosti glazbe i Riječi.

6. Gitara da ili ne?

Gitara je lagani i delikatni instrument koji je teško uklopiti u velika svečana liturgijska slavlja na kojem je prisutan veliki mješoviti pjevački zbor uz sudjelovanje s mnogobrojnim vjernicima i svećenicima. U tom slučaju potreban je čvršći harmonijski oslonac, odnosno orgulje. Međutim, u maloj sredini gdje nema orgulja, gitara može zamijeniti pratnju pjesama, ali svakako potrebno je određeno znanje u sviranju. Ne treba ju koristiti kao što se to radi u pop glazbi jer gitara je žičani trzalački instrument, a ne udaraljkaški.

7. Nema snimljenih pjesama

Kad nema zbora ili kad se puk muči u pjevanju, bolja je tišina nego snimljene pjesme na CD-u ili puštanje s Youtubea. Snimljena pjesma nije stvarna i u liturgiji postaje kao plastično umjetno cvijeće. Liturgijska pjesma izraz je pravog živog naroda, stoga se ne može umjetno producirati.

8. Previše se popušta u obredima vjenčanja

U crkveni obred vjenčanja ulazi filmska glazba, pjesme svjetovnih kantautora, klapske pjesme, profana instrumentalna glazba… Ali to ne ide. To je rezultat neznanja i površnosti mladenaca kojima nije jasan liturgijski smisao sakramenta koji slave.

9. Važne su probe pjevačkog zbora

 Svako slavlje uvijek zahtijeva odgovarajuću pripremu čak i ako su pjesme poznate i izvedene na prijašnjim misama. Pjevanje na misi „da“, ali probe „ne“  –  često se olako shvaćaju probe koje su neophodne za skladno pjevanje.

10. Naučiti pjevati

Sakralna nas glazba otvara misteriju, dira u srce, zbližuje one daleke, ne trebaju joj prijevodi. Ujedinjuje i uzdiže: to je njezina izuzetna moć, stoga bismo trebali učiti i podučavati pjevanje jer danas se u našim crkvama premalo pjeva i puk nije navikao izražavati se pjevanjem.

(preuzeto s interneta)