Izdanci i prijelomi u vrijeme pandemije

Pandemija je predstavljala veliku kušnju i za sve zborove, ali ta činjenica je imala različite posljedice. U nekim zborovima je nakon pandemije nastao novi žar, jer su ljudi shvatili koliko im pjevanje i druženje u zboru znači. Razvilo se jače zajedništvo, a pridružili su im se i novi pjevači. U nekim zborovima sve se prepolovilo ili ugasilo.

Crkveni glazbenici - svirači, dirigenti i pjevači - Riječke nadbiskupije okupili su se proteklih mjeseci dva puta na sinodalnom savjetovanju kako bi promišljali o svojim iskustvima vjere i rada sa zborovima za vrijeme pandemije i koje posljedice je ona ostavila na njih. Iskustvo dijeljenja s drugima bilo je neprocjenjivo za razumijevanje kako Duh Sveti iznova stvara i obnavlja sve što je ranjeno i besplodno i blagoslivlja sve ono što je dobro. On nam ukazuje što od nas želi u služenju našim kršćanskim zajednicama kroz crkvenu glazbu i prosvjetljuje nas u razlučivanju onoga što je manje korisno od onoga što je što je važnije. Kroz osobno razlučivanje i metodom duhovnog razlučivanja u malim skupinama odgovorili su na dva temeljna pitanja: Koji su bili novi izdanci odnosno ono lijepo, dobro korisno u župnom zboru za vrijeme pandemije? I drugo pitanje: Koji su to bili prijelomi odnosno poteškoće sa pjevačima i sviračima u župnoj zajednici? Evo kratke sinteze susreta.

Novi izdanci

PITANJA: Koje novosti su se pojavile tijekom pandemije ili u novije vrijeme u župi? To mogu biti neki novi običaji, novi stavovi, akcije, prijedlozi ili važnije promjene koje su doživljene kao lijepe, značajne, korisne. Što ja osobno doživljavam lijepoga i smislenoga u župnom zboru?

ODGOVORI

Za vrijeme pandemije i u najtežim situacijama mnogi zborovođe/svirači nisu odustajali nego su herojski nastojali održati zbor i pjevanje/sviranje u svojoj župi. Unatoč svemu željeli su biti zajedno. Voditelji zborova i pjevači bili su jako ustrajni. Neki zborovi su imali redovite probe i za vrijeme pandemije.

Tijekom pandemije u nekim župama bile su organizirane biblijske večeri, gdje se objašnjavalo tekstove crkvenih pjesama radi boljeg razumijevanja onoga što se pjeva. Neki susreti su bili organizirani i on-line.

Razvio se duhovni život u župi i zboru. Upravo uloga orguljaša je i poticati ljude na duhovni život.

Pandemija je učinila da jasno uvidimo kako ne možemo živjeti bez euharistije, čak je pomogla da dio liturgije dublje doživimo, više meditativno.

Poticajan primjer jednog zbora - koji nam se svima svidio - je bio da oni imaju običaj da nakon svake mise imaju osvrt na svoje pjevanje ne samo tehnički, nego i kako su zajednici prenijeli pjevanje i da li je njihovo pjevanje bilo molitva, te da li je bilo povezano s liturgijskim činom. Oni nastoje pjevati jednostavnije pjesme, kako bi se i puk mogao uključiti. Postavilo se pitanje da li pjevamo za Boga ili za vlastiti probitak?

U nekim zborovima je nakon pandemije nastao novi žar, jer su ljudi shvatili koliko im pjevanje i druženje u zboru znači. Razvilo se jače zajedništvo nego prije, a pridružili su se i novi pjevači. Došlo je do pomlađivanja zbora i novog maestra. Napravila se Facebook stranica zbora.

Mnoge osobe su rekle da su imale više vremena posvetiti se sebi kako bi narasle duhovno, ali i glazbeno (više su se posvetile vježbanju, sviranju i komponiranju).

Pjevači koji nakon svakodnevnog posla i obaveza u obitelji redovito dolaze na probe zbora zaslužuju divljenje radi požrtvovnosti. Svaki župnik bi trebao jako puno polagati važnosti na pjevače, dirigenta i orguljaša.

Prijelomi

PITANJA: Koji su župni projekti, aktivnosti, važne akcije ili prijedlozi dovedeni u pitanje tijekom pandemije? Što mi je nedostajalo? Za koje prijedloge ili iskustva osobno smatram da zahtijevaju dublje promišljanje, a za koje mislim da više nisu aktualni? Što se dogodilo s pjevanjem i sviranjem u vašoj župnoj zajednici?

ODGOVORI

Zbog pandemije neki zborovi su ostali bez pjevača i svirača, a u nekima su se pridružili novi članovi. Ljudi koji su bili jako povezani postali su suprotstavljenih mišljenja, vidljiva je velika razdijeljenost stavova.

Smanjio se broj vjernika koji dolaze na mise kao i pjevača, još uvijek nije isti broj kao prije pandemije. Ponegdje ljudi nisu poštivali pravila i nije bilo puno tolerancije.

Vraćanje aktivnosti u župi je jako usporeno, puk je pasivan i ima se dojam da je indiferentan za bilo kakvu inicijativu.

Iako je malo članova zbora, pjevači izvršavaju svoje dužnosti koliko mogu, repertoar je smanjen i još nema pozitivnog pomaka.

U nekim zborovima su se pjevači odvikli od dolaženja na probe i sada ih je jako teško vratiti u stare aktivnosti. Neki pjevači i dalje dolaze, ali gledaju na sat na probi i ne zalažu se više kao prije. Možda zbog starosne dobi. U gotovo svim zborovima su pjevači stari, mladi se ne uključuju, pa i u župama gdje je bilo puno mladih sada ih više nema.

Jedan zbor se doslovno raspao i sad ga nova orguljašica nastoji obnoviti.

Pojavilo se pitanje - jesu li pjevači u očima puka netko tko spada u "elitu" (netko tko je "bliže oltaru"), do te mjere da se ljudi ne usuđuju pridružiti ili su ljudi jednostavno komotni i ne žele surađivati u župi?

Više pjevača je istaknulo potrebu tješnje suradnje svećenika i zbora, kao i zbora i ostalih zajednica u župi. U nekim župama to i postoji, tj. članovi zbora su ujedno i članovi ostalih zajednica (OFS-a, neki čiste i ukrašavaju crkvu i slično). Često puta pjevači ili orguljaši drže „tri kantuna“ u župi.

Kada mladi animiraju mise, onda dolaze puno mladih i bude lijepo, a kad ih nema, nema ni mladih. Mladi žele promjene.