KAKAV DAR – Himna sv. Vidu

Tekst

O sv. Vidu ne zna se mnogo. Predaja je do naših dana donijela tek spomen na njegovo mučeništvo u mladim godinama, koje je podnio zato što je bio kršćanin po svojem uvjerenju. Rođen je u rimskoj patricijskoj obitelji koja je prakticirala politeizam, odnosno tradicionalne rimske kultove. Za kršćanstvo su ga oduševili njegovi odgojitelji i uskoro je u njemu niknula klica ljubavi prema Kristu zbog koje ga je najprije odbacila njegova imućna obitelj i zbog koje je potom morao pobjeći iz Rima. 

U jednom od prvih govora o sv. Vidu riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić istaknuo je da je taj sveti mladić stradao zato što je imao drukčije mišljenje od većine u onodobnom društvu jer je vjerovao u svoj izbor, u to da je nasljedovanje Kristova primjera najveća vrijednost u životu i za tu je vrijednost bio spreman položiti svoj zemaljski život. Te nadbiskupove riječi, kao i činjenica da se nalazimo u jubilejskoj godini nade, koju je proglasio papa Franjo, bile su nadahnuće za ovu Himnu sv. Vidu. Naime zasigurno je upravo čvrsta nada u Nebo vodila mlado i hrabro srce svetca zaštitnika naše nadbiskupije u progonstvu i mučeništvu. Predaja spominje i mnogobrojna ozdravljenja koja je sv. Vid izmolio za svoje sugrađane te su stoga u himni također opjevane njegova ljubav prema bližnjima i njegova želja za spas duša.

Glazba 

Pjesma „Kakav dar“ vokalna je skladba u glazbenom obliku „himne“, oblik koji više od drugih omogućava puku slobodno pjevanje, ali istovremeno i zboru da dođe do izražaja.

Partitura je izvedena u tri verzije, po jedna za svaku kiticu pjesme, pri čemu se pazilo da puk uvijek može pjevati: unisono, koralno u 4 glasa i koralno u 4 glasa s diskantom. Naravno, svaka župa moći će izvoditi himnu u skladu sa svojim glazbenim mogućnostima.

Glavna melodija namijenjena je puku te je pisana u srednjoj melodijskoj poziciji. Nježna je i pjevna i svatko će je moći pjevati od prve.  

I melodijske linije povjerene zboru, u svojoj elegantnoj jednostavnosti, vrlo su ugodne i mogu ih lako izvoditi brojni amaterski zborovi koji djeluju u našim župama.

Orguljska pratnja udvostručuje glasove i nije je teško izvesti; naravno, prisutnost mnogih snizilica u ključu (As-dur) može stvarati poteškoće, ali svečani i umjereni tempo i kratkoća istih fraza koje se više puta ponavljaju omogućavaju i manje vještim orguljašima kvalitetnu izvedbu, iako uz malo truda.

Diskant ad libitum, povjeren jednome sopranu samo u trećoj kitici, obogaćuje himnu dodatnom ljepotom, varijacijom i svečanim ugođajem. Pritom sopran nikako ne smije biti teatralan, solist iznad sviju, nego se treba uskladiti sa zborom bez dodatna isticanja i staviti se u funkciju zbora. U slučaju da zbor nema kvalitetnu solisticu, melodija diskanta može se povjeriti i nekom instrumentu (flauti, violini, oboi i slično).

Autori

Mihaela Matešić doktorica je znanosti i redovita profesorica na Filozofskome fakultetu u Rijeci. Na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci i na studiju Logopedije Sveučilišta u Rijeci predaje kolegije iz područja lingvistike. Surađuje na istraživačkim projektima Hrvatske zaklade za znanost, a vodila je i više znanstvenih projekata Sveučilišta u Rijeci. U Riječkoj nadbiskupiji djelovala je kao članica radne skupine na višegodišnjem projektu održavanja vježbi za liturgijske čitače. Članica je Javnoga vjerničkog društva „Omnia Deo“, koje je svoje kanonsko priznanje dobilo upravo u Riječkoj nadbiskupiji, zahvaljujući nadbiskupu mons. Ivanu Devčiću. Na tekstovima duhovne tematike za potrebe uglazbljivanja počela je surađivati još u svojoj rodnoj Župi sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom, gdje je voditelj župnoga zbora Zlatko Baraba dosad uglazbio veći broj njezinih pjesama. Surađivala je s mr. Andrejkom Srdoč Geraci i maestrom Giovannijem Geracijem na tekstu himne „Ti, naša hrano“ u povodu Euharistijskog kongresa 2010. godine. U Rijeci aktivno djeluje u Župi sv. Terezije od Djeteta Isusa, gdje je članica župnoga pastoralnog i ekonomskog vijeća.

Giovanni Geraci, kompozitor i zborovođa, predstavnik je nove generacije autora koji se trude stvarati kvalitetnu glazbu za obnovljenu liturgiju.

Geraci surađuje s Riječkom nadbiskupijom u sklopu Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu, koju je zajedno s Andrejkom Srdoč ustanovio u listopadu 2008.

Na čelu Riječkog nadbiskupijskog zbora, svojom je glazbom uveličao najvažnije liturgijske događaje koji su obilježili povijest Riječke nadbiskupije u zadnjih 20 godina (Euharijstijski kongres u Rijeci 2010.; Nacionalni susret hrvatskih katoličih obitelji u Rijeci 2015. itd.), dajući time svoj doprinos u razvoju nove liturgijske glazbe za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, u skladu s direktivama Drugoga vatikanskog sabora. Između ostalih, tu je misa Krist, naša nada te kompozicije Ti naša hrano, Nahranio si svoj narod, Cecilijo, svijetlog raja si kras.