Missa pro custodia creationis

U Vatikanu je 3. srpnja predstavljen novi obrazac mise „pro custodia creationis“, za očuvanje stvorenog svijeta. U Rimskom misalu nalazimo gotovo 50 misa i molitava za različite potrebe i prigode: za Crkvu, potrebe društva i različite posebne okolnosti. Sada se, među obrascima za potrebe društva, nalazi i „misa za očuvanje stvorenog svijeta“ (pro custodia creationis).

Na predstavljanju ovog novog liturgijskog obrasca kardinal Michael Czerny, prefekt dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj, istaknuo je da se radi o odgovoru na prijedloge pokreta Laudato si' iz cijelog svijeta. I u učiteljstvu Crkve već desetljećima postoji kontinuitet po tom pitanju: papa Ivan Pavao II., za svjetski dan mira 1990. govorio je o „miru s Bogom Stvoriteljem i miru sa svim stvorenjem“, a prije 10 godina papa Franjo je uveo svojevrsnu revoluciju enciklikom „Laudato si“, o brizi za zajednički dom.

Smisao novog formulara mise je iznad svega u zahvaljivanju Bogu, našem Stvoritelju, istaknuo je Czerny, uz prošnju da se više i bolje naučimo skrbiti o neprocjenjivom daru stvorenog svijeta. Papa Lav XIV., koji prihvaća i nastavlja inicijativu pape Franje, i simbolički – prvi slavi misu po novom obrascu, 9. srpnja u Castel Gandolfu, u Borgo Laudato si', svojevrsnom inkubatoru ekoloških inicijativa, koje je podržao papa Franjo.

Tema stvorenja i stvaranja nije novost u kršćanskoj, katoličkoj liturgiji: u slavlju euharistije cijeli svijet zahvaljuje Bogu - euharistija ujedinjuje nebo i zemlju, obuhvaća i prodire u sve stvorenje" (Laudato si', 236). Nadalje, srce svake svete mise je blagoslivljanje Boga zbog darova koje smo primili i prinosim: „plod zemlje... plod vinove loze... i ljudskog rada“. Misa pro custodia creationis započinje ovim riječima:  „Nebesa naviještaju slavu Božju, a nebeski svod navješćuje djelo ruku njegovih" (Psalam 19,2). Evanđelje se kreće između dva ključna teksta: prvi govori o poljskim ljiljanima i pticama nebeskim (Matej 6,24-34), a drugi donosi Isusa koji zapovijeda zakonima prirode, smirujući uzburkano more (Matej 8,23-27).

Kardinal Czerny je poručio da ovom misom Crkva, kao zajednica, nudi liturgijsku i duhovnu potporu za brigu o prirodi, na koju smo svi pozvani, jer to je naš zajednički dom. Služenje dobrobiti stvorenog svijeta je „uistinu veliko djelo vjere, nade i ljubavi“, služenje kojeg svi moramo pokazati prirodi, našem zajedničkom domu, u radosti. Sama misa je veliki razlog za radost – jer obnavlja zahvalnost, jača vjeru – i potiče na divljenje, poštivanje i odgovornost prema stvorenom svijetu, kao uistinu vjerni upravitelji nad svime što nam je Bog povjerio.

Vittorio Francesco Viola, tajnik Dikasterija za Božanski kult i disciplinu sakramenata, pojasnio je samu strukturu mise i genezu molitvenih obrazaca, koji izviru iz Biblije, liturgije i tradicije Crkve.

Važno je napomenuti da ova misa, kao i sam odnos Crkve prema očuvanju okoliša - nikad nije iscrpljen samom "ekologijom", koja bi se ograničila na prirodu i okoliš, već je u svom temeljnom stavu "čuti krik zemlje i krik siromaha", usmjerena na okoliš kojeg je čovjek pozvan čuvati i njegovati, isto kao i svakog drugog čovjeka koji je u cjelokupnom stvorenju njegova - kruna, kao Božja slika.

Zahvalnost zbog stvorenog svijeta, predanost u njegovu očuvanju i prošnja da taj odnos prema okolišu bude doista dostojan Božjeg stvorenja: sada su dobili i svoj službeni, molitveni izričaj u kontekstu euharistije.

 Zaključno, naglasio je mons. Viola: „Missa pro custodia creationis“ preuzima neka od glavnih stajališta sadržanih u enciklici pape Franje Laudato si, te ih izriče u vidu molitve, unutar teološkog okvira same enciklike. Samim time tekstovi ove mise su doslovno „protuotrov“ svakom tumačenju enciklike Laudato si koji svodi dubinu njegova sadržaja na „lažnu ili površnu ekologiju“ (LS 59), daleko od one „integralne ekologije“, koja se opisuje i promiče samom enciklikom.