Biblija

Pitanje jedinstva kršćana 1700 godina nakon Nicejskog sabora

Anđela Jeličić Krajcar
22.12.2025.

Kao kruna diplomatskog i duhovnog programa potpisan je zajednički dokument najviših autoriteta Katoličke i Pravoslavne Crkve u kojem se osuđuju pohlepa i logika moći te svaka zloupotreba religije i Božjeg imena u promicanju nasilja i opravdavanju ratova. 

Foto: Vatican Media

Pitanje jedinstva kršćana 1700 godina nakon Nicejskog sabora » naslovna

Prvo međunarodno putovanje pape Lava XIV. zaslužuje epitet „veliko”. Veliki pohod, ne zbog dužine putovanja (od 27. 11. do 2. 12.) već zbog velikih tema, obljetnica, ali i složenih geopolitičkih pitanja. U nekoliko je dana papa Lav dotaknuo žarišne točke života prvih kršćana i Crkve u doba kasnoantičkih previranja te neuralgične točke suvremenih političkih kretanja. Od Istanbula do Niceje, od Ankare do Beiruta, u sjeni palestinske krize. Od dodirne točke dvaju kontinenata do pogleda na Sredozemno more – izloženo eksplozivnim nemirima interesnih skupina. 

Pastoralni pohod i posjet malobrojnim katolicima i drugim kršćanima u Turskoj započeo je činom poštovanja prema modernom turskom društvu, posjetom mauzoleju Kemala Ataturka. U predsjedničkoj palači Papa se obratio predsjedniku Erdoganu, državnom vrhu, predstavnicima civilnog društva i diplomatskom zboru, ocrtavši prioritete: mir na Bliskom istoku, zaštita migranata i manjina, prestanak sukoba u Ukrajini i u Gazi, pri čemu Turska može posredovati, zbog svoje otvorenosti Zapadu i Istoku. Papa Lav nastupio je diplomatski odmjereno, u ulozi glasnika mira, i u tom tonu nastavio je tijekom cijelog pohoda naviještajući evanđeosku poruku jedinstva među svim ljudima.

Jedinstvo među kršćanima pitanje je vjere, teologije, tradicija, no u svijetu načinjenom od geopolitičkih struja i utjecaja kršćansko svjedočanstvo jedinstva učinit će ih uvjerljivim promicateljima mira.

Nastavak putovanja u Istanbul, gdje je Papin domaćin bio carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej, u prvi je plan postavio konkretno pitanje ekumenskog jedinstva kršćana povodom 1700. obljetnice Nicejskog sabora. Na molitvi u gradu Izniku, pokraj arheoloških iskopina bazilike sv. Neofita, koja je svjedočila raspravama crkvenih otaca u 4. stoljeću, papa Lav postavio je pitanje: tko je za nas Krist danas, podsjetivši da vjera u Kristovo božanstvo već sada ujedinjuje sve kršćane. U doba Nicejskog koncila bilo je važno definirati tko je Krist u odnosu na Oca, Boga Stvoritelja. Danas cijelo čovječanstvo apelira na rast jedinstva među kršćanima – koje kršćani ostvaruju izgradnjom i očuvanjem bratstva među Crkvama, ali i među svim ljudima. 

Doksologija u patrijarhalnoj crkvi sv. Jurja, božanska liturgija u čast svetog Andrije, zaštitnika Carigradskog patrijarhata, posjet armenskoj kršćanskoj zajednici i dvije značajne geste: zajednički blagoslov pape Lava i patrijarha Bartolomeja, s balkona Carigradskog patrijarhata, te potpisivanje zajedničkog dokumenta – nisu tek čin pristojnosti i protokola već ogledan primjer „praktičnog ekumenizma“, koji se gradi malim gestama, poštujući tempo svake zajednice i prepuštajući osjetljiva pitanja zajedničkim povjerenstvima. Povrh svega, kao kruna diplomatskog i duhovnog programa potpisan je zajednički dokument najviših autoriteta Katoličke i Pravoslavne Crkve u kojem se osuđuju pohlepa i logika moći te svaka zloupotreba religije i Božjeg imena u promicanju nasilja i opravdavanju ratova. I kao što se na Nicejskom saboru raspravljalo o datumu proslave Uskrsa, danas se, na veliku obljetnicu, radi na tome da svi kršćani opet Uskrs slave isti dan. 

U tom duhu treba promatrati i geste pape Lava u sferi međureligijskih odnosa. Posjetom Plavoj džamiji, u sabranosti i poštovanju prema islamskom mjestu molitve, Papa je naznačio liniju suživota i dodira koji prihvaća različitost, bez straha, ostavljajući prostor kako bi drugi i drugačiji bili ono što jesu. 

Ta će poruka u punom sjaju zablistati u Libanonu, arapskoj zemlji s najvećim brojem kršćana, gdje se vjera u jednog Boga živi radosno i zajedno. Posjetom i tihom molitvom na grobu sv. Šarbela, gdje hodočaste i kršćani i muslimani, papa Lav ukazao je na primjer svetosti koja u dosljednosti i jednostavnosti rječito zahvaća srca ljudi različitih tradicija. A svijetu koji promiče i veliča eutanaziju i kulturu odbacivanja papa Lav pokazao je srce evanđelja u psihijatrijskoj bolnici: „Mi kršćani, Crkva Gospodina Isusa, pozvani smo brinuti se o siromasima: to od nas traži evanđelje (…) a vi, draga braćo i sestre obilježeni bolešću, htio bih vas podsjetiti na to da ste u srcu Boga, našeg Oca. On vas nosi na dlanu ruke svoje i prati vas ljubavlju, darujući vam svoju nježnost rukama i osmjesima onih koji brinu o vama. Svakom od vas Gospodin ponavlja: volim te, ljubim te, ti si moje dijete! Nemojte to zaboraviti.“ Sestrama koje se brinu o bolesnicima poručio je: „To je veliko djelo u Božjim očima.“ 

Na ekumenskom susretu u Beirutu Papa je pozvao muslimane, kršćane, druze i sve ostale vjerske skupine da ustraju u izgradnji suživota. I u Libanonu se, kao i u Turskoj, dotaknuo osjetljiva palestinskog pitanja, ističući rješenje s dvije države kao jedino održivo rješenje složenog konflikta. I dok se Turska profilira kao mogući posrednik, Libanon je značajan zbog svoje neutralnosti i stabilnosti. Posjet beirutskoj luci, gdje je u eksploziji 2020. godine poginulo 200 osoba, a oko 300 000 ostalo ih je bez domova, bio je još jedan značajan i duboko osobni molitveni trenutak, u zajedništvu s obiteljima žrtava.  

Svi susreti i poruke pape Lava bili su jasni, jednostavni i diskretni, usmjereni na poruke mira i nade, praktičnu ljubav prema potrebitima i izgradnju društva dijaloga i zajedništva na svim razinama. Papa Lav pokazao je kako evanđelje prožima konkretan život te jasnoćom Isusove riječi i primjera i snagom njegova Duha preobražava svijet.

Na kraju samog putovanja Papa je u razgovoru s novinarima otkrio knjigu koja govori puno o njemu. I dok su prisutni očekivali naslov neke od nedavno objavljenih biografija, ili barem svetog Augustina, Papa je ukazao na duhovni priručnik jednog karmelićanina iz 17. stoljeća, koji donosi „Vježbe Božje prisutnosti“. Autor nije bio ni teolog ni mislilac, već je u samostanu obavljao razne poslove, od kuhanja do popravljanja cipela… No u svemu što je radio, tražio je Božju prisutnost: tražeći svetost koju se gradi u trenutcima svakodnevnog života. Od čovjeka takva svetost ne traži herojstvo ni velika djela već raspoloživost i otvorenost Božjem pogledu u svakodnevnom životu. Lavova diplomacija mira, geopolitika susreta, izgradnja ekumenskog zajedništva – sve se na kraju napaja na istom Izvoru traženja Božje prisutnosti te utječe u rijeku traženja Božje volje. I takve će plodove donijeti.

Iz rubrike: Biblija

Pitanje jedinstva kršćana 1700 godina nakon Nicejskog sabora » naslovna

Starozavjetna „božićna priča“

Bruna Velčić
22.12.2025.

Poveznice starozavjetne pripovijesti u Knjizi o Ruti s Isusovim rođenjem mnogostruke su. Isusovo je rođenje, poput Obedova, vrhunac niza velikodušnih čina ljubavi.