Prava mjera u izboru pjesama

Samo jedan stil pjesama

Lako se može dogoditi da se liturgijska slavlja osiromaše ako se počinje isključivati razne stilove liturgijskih pjesama, a priklanjati se samo jednom žanru pjesama. Najčešće se to dogodi kada se voditelju zbora svidi samo jedan stil pjesama, kao na primjer samo zborske skladbe, samo „korali“, samo moderne duhovne šansone ili samo polifonija, samo skladbe jednog autora ili pjesme određene skupine ili zajednice. Dakle jedan crkveni glazbenik ne bi trebao biti isključiv i jednosmjeran već bi trebao poznavati razne žanrove. Zborovi mladih ne bi trebali biti fiksirani samo na duhovne šansone već bi trebali poznavati i koju hrvatsku pučku popjevku ili koji gregorijanski napjev, a mješoviti zborovi ne bi smjeli pasti u napast pjevanja samo zborskih skladbi ili dr. kako ne bi isključili puk u pjevanju.

Previše ili premalo pjesama

U početcima kršćanske liturgije cijela je sveta misa bila pjevana. Danas razlikujemo svečana liturgijska slavlja koja sadrže razne forme, od recitativa (pjevane molitve, prefacij, čitanja itd.), preko monodije do polifonije, od solo pjesama do pučkog pjevanja. Ono što nije dobro jest neravnoteža npr. u zborskom pjevanju kada se na neki način uguši pučko pjevanje ili obrnuto ili mise nedjeljne ili u tjednu na kojima se ne zapjeva ni jedna pjesma. Mi smo to navikli zvati „tihom misom“, koja traje kraće, ali nije isključivo da se zapjeva koja pjesma a cappella.

Preduge ili prekratke pjesme

Liturgijske pjesme s obzirom na obred mogu biti preduge ili prekratke. Na primjer neke pjesme ne prate liturgijski čin i budu prekratke, poput darovne pjesme koja završi prije nego su darovi stigli na oltar i još se nije pokadio, ili psalam bude prekratak u kojem se izgubila psalmodija. S druge strane Jaganjče Božji može biti predug jer kitice traju predugo, ili ulazna pjesma traje predugo kada svećenik treba čekati za oltarom. Svakako treba naći razboritu dužinu trajanja pjesama da ne budu ni prekratke ni preduge, nego trebaju pratiti obred.

Svečane nedjeljne mise i svetkovine i mise u tjednu

Svaka sveta misa koja je proživljena s vjerom i pobožnošću jedinstvena je, bilo da je svečana sveta misa ili obična sveta misa tijekom tjedna. Naravno, kad ne bi bilo vrijeme kroz godinu, ne bi bilo ni osjećaja za svečanija slavlja u jačim liturgijskim vremenima. Važno je da ne padnemo u rutinu nego da se uvijek dobro pripremimo za svetu misu i pratimo blagdane i liturgijske obrede. Neke se pjesme trebaju pjevati baš za taj određeni blagdan (kao npr. Krist kralj ili Srce Isusovo ili Tijelovo, Veliki petak…) i kada bi se pjevale svake nedjelje, izgubile bi na svojoj vrijednosti.  

Pjevanje Riječi koja daje duh i život

Važno je pjevati Riječ i ući u duh pjesme bilo da je to himan ili zaziv, navještaj ili tiho pjevanje ili svečana radosna pjesma. U svemu treba imati mjeru osluškujući duh liturgije i napraviti izbor pjesama koje će se slagati s određenom glazbenom i vokalnom formom. Na taj način liturgija se neće svesti na dosadne ceremonije već na posebne momente milosti koje će preko simbola i znakova, glazbe i pjesama postati ovdje i sada povijest spasenja (preuzeto i prevedeno: Joseph Gelineau, I canti della messa nel loro radicamento rituale, Padova, 2004.).