Metanoia
Socijalna samoposluga
Govorimo o jednoj posebnoj priči solidarnosti koja već 15 godina živi u Rijeci – Socijalnoj samoposluzi. Kroz sve te godine ona je bila oslonac najpotrebitijima, ali i mjesto susreta humanosti, zajedništva i konkretne pomoći.
„Socijalna samoposluga ‘Kruh sv. Elizabete’ već 15 godina radi isto – nastojimo svima onima u potrebi donijeti malo radosti. Možda ne uspijemo svaki put, ali imamo korisnike koji su s nama od prvog dana i koji nam tu radost uzvraćaju. To nam je poticaj – to zajedništvo koje nas obilježava“, poručuje Nela Pujić iz Franjevačkog svjetovnog reda, osnivača ove karitativne ustanove koju u Rijeci vodi Mjesno bratstvo Gospe Lurdske.
O izazovima današnjeg vremena, rastućim potrebama, ali i problemima poput nedovoljnog doniranja hrane pred istekom roka, u emisiji "Metanoia" razgovarali smo 19. travnja s Nelom Pujić i Elidom Verunicom.
Govorimo o jednoj posebnoj priči solidarnosti koja već 15 godina živi u Rijeci – Socijalnoj samoposluzi. Kroz sve te godine ona je bila oslonac najpotrebitijima, ali i mjesto susreta humanosti, zajedništva i konkretne pomoći. Ove godine obilježava se i 800. obljetnica smrti sv. Franje, čiji duh siromaštva, brige za bližnje i jednostavnosti snažno živi upravo kroz rad volontera Socijalne samoposluge, među kojima su i članovi Franjevačkog svjetovnog reda.
„Potrebe su uvijek iste, ali danas postoje ‘bogati siromasi’, odnosno oni koji su nekada imali, a sada nemaju. Primjećujemo da je sve više samaca i umirovljenika koji nemaju osnovne uvjete za život. Usamljenost je jako izražena, kao i potreba za konkretnom pomoći umirovljenicima u njihovim domovima. Apeliramo na ljude da obrate pozornost na one u svojoj blizini koji su u potrebi, a mi možda ne znamo za njih, kako bismo se mogli povezati. Danas su posebno izraženi usamljenost i udaljenost jednih od drugih – zato smo jedni drugima potrebni“, ističe Verunica.
Emisiju poslušajte na HRT poveznici: https://radio.hrt.hr/slusaonica/metanoia?epizoda=202604192000
Iz rubrike: Metanoia
Katekumeni
Uskrs nas podsjeća da Bog uvijek otvara vrata novog početka. Priča Denisa Malnara snažan je podsjetnik da put vjere nema rok trajanja i da svaki čovjek, u bilo kojem trenutku, može učiniti korak prema Bogu.

