Iz poruka riječkog nadbiskupa Mate Uzinića
Zaštitimo svaki ljudski život
Ne možemo govoriti o životu od začeća do prirodne smrti i onda govoriti samo o djetetu, a ne uključiti u taj kontekst i njegovu majku i situaciju u kojoj se našla i obitelj i društvo u kojemu živimo.
„Zna se dogoditi da se zbog zaštite života na jednoj strani, na drugoj strani olako prelazi preko mnogo važnih životnih pitanja. I pitanja života mnogih ljudi“, rekao je riječki nadbiskup i predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj Mate Uzinić predvodeći 5. veljače na Dan života misno slavlje u župi Viškovo. Misa je ujedno označila i početak Tjedna za obitelj u Riječkoj nadbiskupiji u organizaciji nadbiskupijskog Ureda za obitelj kojem je na čelu župnik Viškova Ivan Nikolić. Nadbiskup je pod misom krstio dvoje djece, 4. dijete iz jednoj obitelji i 6. iz druge. Obitelji s više djece nisu rijetkost u župi Viškovo, općini s najvećim natalitetom u Riječkoj nadbiskupiji.
Potaknut temeljnim naukom Crkve o zaštiti života od začeća do prirodne smrti, nadbiskup Uzinić u propovijedi je vjernike uputio na način kako to činiti u demokratskom i sekularnom društvu u kojemu postoje i drugačija promišljanja i ponude. „Učinimo to na način soli, na način svjetla. Tako moramo živjeti. Ovaj grad i društvo u kojem živimo je pluralno, sekularno, ima i drugih koji drugačije misle. Mi kršćani sa svojim vrijednostima trebamo ući u to društvo, trebamo ga mijenjati na način soli i svjetla. Tad ćemo biti 'grad koji se vidi' tad ćemo biti 'svjetiljka postavljena na povišeno mjesto'“, rekao je nadbiskup citirajući Isusove riječi iz evanđeoskog odlomka.
Sol i svjetlost
„Koji je put? Put je ono što je Isus rekao, a Matej prenio kršćanima svoga vremena podijeljenim između dviju radikalnih struja. Vi ste sol, svjetlost, grad na gori, svjetiljka. Pozvani smo, sve što kao kršćani činimo, pa i svoje zalaganje za život od začeća do prirodne smrti činiti na način soli. Što kada je ima previše? Hrana postaje neukusna. Što kada obljutavi, a to bude kada drugima govorimo što moraju činiti, a sami to ne činimo? Hrana opet ne valja. Što kada je previše svjetlosti? Ona tada ne osvjetljava nego nam smeta.“ Nadbiskup je objasnio da niti jedan radikalni stav ne donosi ploda i ne stvara zajedništvo.
Odnosilo se to na polarizaciju trenutno prisutnu u Katoličkoj Crkvi, koja je slična onoj s kojom se suočavala i prva Crkva. S jedne strane su oni koji u pitanje dovode sva dosadašnja vjerska i moralna naučavanja Crkve. S druge strane oni koji gledaju samo unatrag, sve žele staviti u okvire zakona i pravila i istine koja je propisana te misle da je problem Crkve sto uopće želi dijalogizirati sa svijetom. Problem u zajednici nastaje kada se stvari radikaliziraju.
Kao primjer zajedništva podsjetio je na osnovne pretpostavke Sinodalnog hoda. „Potrebno je otvarati kanale dijaloga i slušanja drugih, ne da bismo odustali od svojih stavova nego da bismo pokušali čuti druge i onda zapravo postali jedno, uskladili se. Postali dio Crkve dajući svatko od nas toj Crkvi i njezinu poslanju ono najbolje što možemo dati.“
Stoga je nadbiskup prihvatio da svatko ima mogućnost izražavati se kako želi i isticati svoje vrijednosti kako želi. Pitanje je koliko to ima učinka i je li to autentično kršćanski. „Ja se pitam koji je Kristov način, ono na što nas on poziva. On nas poziva da to činimo na način soli i svjetla, da budemo doista oni koji se primjećuju, koji se vide, ali i drugima pomažu da vide. Pokušajmo otkriti koji je to način“, zaključio je nadbiskup Uzinić.
Što kršćani mogu činiti kako bi istina da život doista počinje začećem postala prepoznatljiva u društvu?
Jedan od načina je ovo što se događa na našim trgovima, u protestnim hodovima, molitvi ispred bolnica. Ja bih rekao da je sve to legitimno, no postavio bih pitanje koliko je to stvarno učinkovito.
Naš put je ono što je Isus rekao, vi ste sol zemlje i svjetlost svijeta. Kada soli ima previše ili ona obljutavi, hrana postaje neukusna. Kada je previše svjetlosti, ona tada ne pomaže nego smeta. Potrebno je otvoriti se životu, štititi i pomagati svaki ljudski život.
Iz rubrike: Iz poruka riječkog nadbiskupa Mate Uzinića
Nama ne doliče znakovi moći, nego moć znakova
Nadbiskup Uzinić na misi ređenja dvaju svećenika citirao je talijanskog biskupa Tonina Bella koji je umro prije 30 godina na glasu svetosti. Bio je pastir po mjeri pape Franje i Crkve koja je lišena moći.
