Dopisništvo Vatikan
12. godina pontifikata pape Franje
Ključan pojam i program dvanaestogodišnjeg pontifikata pape Franje nalazi se u Drugom vatikanskom saboru i provođenju njegovih zaključaka. - Foto: Vatican Media
Kada je 2013. izabran za papu, Jorge Maria Bergoglio ozbiljno je shvatio sugestiju jednog od kardinala, koji mu je rekao: „Nemoj zaboraviti siromahe.“ Tada je, prema vlastitom svjedočanstvu, Bergoglio odlučio za svoje papinsko ime uzeti ime Asiškoga siromaha – Franjo. Siromasi i marginalizirani tijekom ovih dvanaest godina doista će biti u središtu njegova navještaja.
Ali ključan pojam i program dvanaestogodišnjeg pontifikata pape Franje nalazi se u Drugom vatikanskom saboru i provođenju njegovih zaključaka. To uključuje razumijevanje znakova vremena, potreba i problema suvremena čovjeka i svijeta, na koje je Crkva pozvana odgovoriti uvijek aktualnim navještajem evanđelja, u vjernosti izvorima. Tako je Franjin pontifikat obilježen nastojanjem i željom da se u Crkvu povrati sinodalnost, veći osjećaj zajedništva, suodgovornosti, te suradnja laika i klera.
U proteklih dvanaest godina napravilo se puno na rješavanju krize zlostavljanja u Crkvi – papa Franjo je inzistirao na tome da se žrtvu postavi u središte te da obnova narušena povjerenja krene upravo od liječenja rana žrtava zlostavljanja. „Kultura zataškavanja“ bačena je u ropotarnicu povijesti, a prihvaćen je imperativ transparentnosti i odgovornosti.
Papa Franjo je reformirao financije vatikanskih i crkvenih institucija, nastavljajući reformski put koji je započeo Benedikt XVI. – uveo je veću profesionalizaciju institucija i uspostavio suradnju s međunarodnim tijelima u borbi protiv pranja novca. Zbog skandala s nekretninama za Franjina pontifikata dovršen je i prvi veliki proces, u kojem je jedan od optuženika bio i kardinal Becciu, bivši zamjenik državnog tajnika Svete Stolice.
Papa Franjo posljednjih je godina sustavno reformirao Rimsku kuriju, zapečativši proces dokumentom „Praedicate Evangelium“, koji i samim naslovom poručuje da Rimska kurija nije dvor za karijere i promocije već tijelo u službi cijele Crkve i naviještanja evanđelja. Reformirao je i Vatikanski kazneni zakon, a u Katekizam Katoličke Crkve unio notu o potpunoj neprihvatljivosti smrtne kazne. U protekle tri godine proveo je i Sinodu o sinodalnosti kako bi promijenio način komunikacije unutar Crkve, kao i način sazrijevanja odluka – u želji da u život Crkve uključi sve vjernike. U središtu je teologije pape Franje Božji narod ili, njegovim riječima: „sveti Božji narod“, s istančanim osjećajem za istinu vjere, sensus fidei.
Enciklikom „Laudato si'“ papa Franjo je progovorio o moralnoj i duhovnoj dužnosti očuvanja okoliša, tražeći saveznike u svim ljudima dobre volje, a enciklikom „Fratelli tutti“ ponovio je poziv evanđelja na sveopće bratstvo: pozvao je sve kršćane, ali i sve druge ljude da gaje bratstvo sa svima jer „ili ćemo biti braća ili nas neće biti“ – poručio je papa Franjo. Posljednja enciklika „Dilexit nos“ objavljena je u listopadu 2024. godine i posvećena je Srcu Isusovu i Božjoj ljubavi.
Papa Franjo je intenzivirao unutarkršćanski dijalog, posebno s pravoslavcima, anglikancima, poduzimajući i zajedničke mirovne inicijative, poput zalaganja za mir u Južnom Sudanu. Odnos s muslimanima podignuo je na višu razinu potpisivanjem zajedničkog Dokumenta o ljudskom bratstvu u Abu Dhabiju te posjećujući Irak, Egipat, Indoneziju i druge većinski muslimanske zemlje.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu u svakom javnom nastupu apelira za mir, kao i za mir na Bliskom istoku, u Palestini, Izraelu, Južnom Sudanu i drugim zemljama pogođenima ratom. Od početka razorne ratne krize u Palestini i Izraelu svakodnevno telefonski komunicira sa Župom Svete obitelji u razorenoj Gazi.
Tijekom dvanaest godina pontifikata pape Franje kristalizirani su prioriteti evanđelja: zalaganje za siromašne, marginalizirane i očajne migrante koji stradavaju diljem svijeta, a posebno na Sredozemlju. Prvo od ukupno 47 apostolskih putovanja pape Franje bilo je na otok Lampedusu, gdje je iskazao počast stradalim migrantima. A u ovogodišnjoj korizmenoj poruci poziva sve vjernike da se užive u situaciju migranata i hodočasnika i iz njihove pozicije promatraju svoj životni put prema vječnom Ocu.
Molite za mene
Od početka pontifikata svaki javni nastup papa Franjo završava molbom „molite za mene“, a u tekstu Angelusa, koji je početkom ožujka poslao iz bolnice Gemelli, zahvaljuje svima za iskazanu bliskost i molitve. U istoj poruci papa Franjo otkriva da svoju bolest doživljava kao „blagoslov“ jer u tim trenutcima „učimo kako se više pouzdati u Gospodina“. Ujedno Papa izriče i zahvalnost jer „u tijelu i duhu“ dijeli stanje mnogih bolesnika i patnika. Povjerivši sve Majci Mariji, svoju zahvalu papa Franjo završava jednom jednostavnom riječju: „arrivederci“ – doviđenja. I u toj maloj riječi snažno odzvanja velika, evanđeoska nada koju naviješta kao Petrov nasljednik i Kristov namjesnik na zemlji.
Iz rubrike: Dopisništvo Vatikan
Kako komunicirati nadu?
Prvi veliki jubilejski susret bio je posvećen novinarima. Od 24. do 26. siječnja u Rimu se okupilo oko 9000 novinara i djelatnika iz svijeta komunikacija iz više od stotinu zemalja svijeta. Zanimljiv program Jubileja komunikacija bio je zamišljen kao poticaj i obnova cjelokupne komunikacije u svjetlu jubilejske godine.