Kako postati akcijski junak u zaštiti okoliša

Deset godina nakon objavljivanja enciklike Laudato si' pape Franje nastavlja se pokret započet možda već izborom papinskog imena. Jer Franjo Asiški, uz evanđeoski radikalizam, nasljedovanje Krista, siromaštvo, čistoću, sa sobom nosi i poseban odnos prema prirodi, prema stvorenom svijetu, u kojem asiški siromah iščitava Božju ljubav za sva stvorenja. I Franjo Rimski, kako ga je nedavno nazvao jedan kardinal, slijedi Franju Asiškog u ljubavi prema svemu stvorenju, a Franjina enciklika Laudato si' iz 2015. godine pisani je trag te zauzetosti.

 „Ekološka enciklika“ pape Franje sustavno je pokazala duhovne i teološke temelje brige za stvoreni svijet, obraćajući se ne samo kršćanima već svim ljudima pozivom na ekološko obraćenje. Početkom listopada pokret Laudato si organizirao je tematsku konferenciju povodom 10. obljetnice enciklike u Castel Gandolfu, na kojoj je sudjelovalo 400 istaknutih stručnjaka i još toliko gostiju, aktivista, vjerskih vođa iz cijelog svijeta. 

Papa Lav 14. tom je prigodom podsjetio da svi imamo odgovornost prema stvorenom svijetu: „Bog će nas pitati jesmo li obrađivali i dobro čuvali ovaj svijet, koji je on stvorio, za dobrobit svih budućih generacija, i jesmo li se brinuli za našu braću i sestre. Što ćemo tada odgovoriti?“ U perspektivi konačnog pogleda na osobni život ovo pitanje zvuči doista ozbiljno: jer naša se odgovornost ne svodi 'samo' na ljubav prema bližnjem. Nego i na brigu za svijet oko nas. Ova ozbiljna retorika pogađa u bit stvari – čovjek, i sam stvorenje, ne može živjeti tako što će ubijati svijet i stvorenja oko sebe. Ne radi se o utopijskom ambijentalizmu već o odgovornosti za održivi razvoj, koji oko sebe neće sijati smrt i uništenje čovjeka i prirode.

Dimenziju zauzetosti za politiku zaštite okoliša na Konferenciji u Castel Gandolfu najbolje je ilustrirao g. Arnold Schwarzenegger, bivši guverner Kalifornije, i poznati akcijski glumac. Političku karijeru i društvenu zauzetost Schwarzenegger je velikim dijelom posvetio pitanju okoliša te je stigao u Rim kako bi podržao napore Katoličke Crkve u zaštiti stvorenog svijeta.

U maniri vrhunskog komunikatora, poigravajući se imidžom svojih akcijskih junaka i citirajući neke od najpoznatijih filmskih fraza, Schwarzenegger je jednostavnim i razumljivim jezikom pokazao što se sve može učiniti za unapređenje zaštite okoliša i zašto je važno djelovati na temeljnoj, lokalnoj razini. 

Kad je prije više od 20 godina započeo svoje političko djelovanje i nije brinuo za zaštitu okoliša, prema vlastitom priznanju, nije imao neko veliko znanje o tome („I was driving trucks, the Hammers.“ rekao je ukazujući na ogromna, neekološka vozila koja je koristio.). No od sveučilišta u Sacramentu tražio je savjetovanje i susreo se sa stotinama znanstvenika – razgovarajući o tome što bi mogao učiniti. Jer, kako nam je rekao na presici: „Kad sam postao guverner, osjećao sam da mi je Bog dao priliku zbog nekog razloga. Htio sam učiniti nešto važno, nešto promijeniti.“ Tada je krenuo sustavno učiti o ekonomiji, okolišu, svijetu rada, građevini. Znanstvenici su pred njega postavili problem zaštite okoliša, uz podatke o tome koliko ljudi godišnje umire zbog zagađenja. „Tada sam rekao da za to ne postoji opravdanje. Što možemo učiniti po tom pitanju?“ 

Ključna motivacija u njegovu zauzimanju za zaštitu okoliša bila je dobrobit čovjeka koji umire zbog zagađenja. Sa svojim je suradnicima sustavno počeo s istraživanjima, aktivizmom, raspravama, panelima, susretima – na kojima se puno govorilo i argumentiralo. Međutim, iako su radili dobra istraživanja i dobro ih predstavljali, ništa se pritom nije mijenjalo. „I tada smo shvatili da sva naša istraživanja, sav rad uložen u proučavanje klimatskih promjena ljudima ništa ne znači: ispušni plinovi i efekt staklenika nikome ništa ne govore“, pojasnio je Schwarzenegger, slikovito rekavši: „Ljude ne zanimaju ledenjaci koji se tope, niti će ih dotaknuti slika medvjeda koji ne može skočiti s ledenjaka na ledenjak.“ No kad su počeli govoriti o posljedicama za zdravlje, skrenuli su pozornost na sebe, otvarajući pitanje ugroženosti zdravlja djece, zdravlja odraslih i objavljujući podatke o broju ljudi umrlih zbog posljedica zagađenja. Stupili su u kontakt s American Lung Association (Američkom udrugom za plućne bolesti), koja im je poslala kratki film o djetetu koje teško diše, s maskom, zbog teške bolesti pluća, te polako prestaje disati. Ta je snimka označila prekretnicu i odjednom su ih ljudi počeli slušati, i prihvaćati njihove ideje i projekte. 

Bog nam je dao dva uha i jedna usta – rekao je Schwarzenegger pojasnivši kako je na svom putu prema uspjehu u ekološkim politikama prošao odluku da više sluša, a manje priča kako bi spoznao koji su istinski problemi konkretnih ljudi. 

Kao rezultat, pohvalio se uvođenjem najstrožih zakona protiv zagađenja ispušnim plinovima i drugih oblika zagađenja, koji su za vrijeme njegova mandata uvedeni u Kaliforniju. Iako su mu na drugoj strani bili suprotstavljeni moćni naftni lobiji, čak i federalna vlada, uspio je u provođenju svojih nauma. I dok su im naftni lobiji i s njima povezane institucije prijetile gubitkom ekonomske održivosti, Kalifornija je za vrijeme njegove uprave ulagala u alternativne oblike energije, dovela „Teslu“ s njihovom autoindustrijom, te uz IT sektor, postala  4. najjača ekonomija na svijetu. Stoga ne govore istinu oni koji tvrde da zelena politika dovodi do ekonomske stagnacije, poručio je. 

Schwarzenegger je u više navrata izrazio svoje oduševljenje Vatikanom i potencijalom Katoličke Crkve – koja s milijardu i 400 milijuna vjernika diljem svijeta, stotinama tisuća svećenika, redovnika i redovnica, te tisućama crkava ima društveni i komunikacijski kapital koji može mijenjati svijet. 

No rekao je i ovo: „Kao katolik puno sam puta bio u crkvama, na misama. Ali nikada nisam čuo ni jednog svećenika da govori o važnosti zaštite okoliša. Naravno, oni su govorili o duhovnim stvarima, ali nisu govorili o tome što bi ljudi mogli učiniti za svijet oko sebe kad izađu iz crkve.“ Kao praktični političar primijetio je da je društveni potencijal ovdje neiskorišten. Iz perspektive enciklike pape Franje Laudato si', koja govori o ekološkom obraćenju, možemo reći da ima pravo. 

U vremenu podjela i društvenih polarizacija Schwarzenegger je ukazao na još jedno vrijedno iskustvo: zaštita okoliša mora biti zajedničko polje djelovanja svih političkih opcija. Nije važno jesi li liberal, ili konzervativac, republikanac ili demokrat – ako želimo učiniti nešto dobro, to možemo samo ako udružimo snage. Spomenuo je nekoliko imena: bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, koji im je pomogao napisati zakone o zaštiti okoliša. A otkrio je i koji su njegovi heroji: Theodor Roosevelt, koji je zabranio izgradnju na području nacionalnih parkova; Ronald Reagan, koji je stvorio temelje za ekološke politike u Kaliforniji; te Richard Nixon: „Za njega svi znaju zbog afere Watergate, ali malo ljudi zna da je on ustanovio EPA-u, Environmental Protection Agency (Agenciju za očuvanje okoliša).“ 

Kao akcijski junak  Schwarzenegger je obilježio filmski svijet ulogama poput Terminatora. Sada u svijetu ekoloških politika – kao aktivist i izuzetan komunikator – uči da su istinski akcijski junaci (true action heroes) svi koji se aktivno zalažu za promjene u svojoj maloj sredini jer tu sve počinje. 

Schwarzeneggerov poučak o zaštiti okoliša, nazovimo ga tako, počinje konkretnim savjetom o komunikaciji: ljudima treba komunicirati ono što je za njih doista važno, jer jedino to će ih motivirati. Tema zdravlja profilirala se kao ključna tema u njegovoj kampanji za očuvanje okoliša. Iz naše, hrvatske perspektive ovaj je segment izuzetno važan. Jer mi lokalno, regionalno i na državnoj razini nemamo prave epidemiološke podatke o broju bolesnih i umrlih na područjima koja su ozbiljno zagađena (od deponija do industrijskog zagađenja) i o korelaciji smrtnosti i zagađenja.

Sljedeći je korak savjet o ustrajnosti: „Nikad nisam slušao one koji su govorili ne. One koji su govorili 'to se ne može', 'to se nikad nije tako radilo', 'to je neisplativo'. Dakle, nikad nemojte odustati“, poručio je.

Treći je korak biti svjestan moći koju kao pojedinac imaš, u svom okruženju. Pritom se, podsjetio je, najvažnije odluke donose na lokalnoj razini. „Moramo učiniti sve što možemo. A najviše se može učiniti na lokalnoj razini. Treba postaviti pitanje: što čine gradski vijećnici? Gradski službenici? Što čini gradonačelnik? Lokalna uprava? Što čine sveučilišta? Što čine škole? Pogledajte što je Vatikan učinio: postavili su solarne panele i postat će prva država bez emisije štetnih plinova. Kad sam to pročitao, rekao sam: yesss, uspjeli su. Pokazali su svijetu kako djelovati. I to su za mene – pravi akcijski junaci.“

Jer akcijski junak jest onaj koji umjesto riječi nudi djela, akciju.