Crkvena glazba

Adventske i božićne pjesme

Andrejka Srdoč Geraci
18.12.2023.

Božićno vrijeme počinje došašćem (adventom), a središte mu je Božić (rođenje Kristovo), koje se slavi 25. prosinca. Došašće je bogoslužno vrijeme od četiri nedjelje prije Božića. Ono je označeno radosnim iščekivanjem Isusova dolaska i pripravom za taj dolazak.

Adventske i božićne pjesme » naslovna

Došašće je liturgijsko vrijeme koje slavi iščekivanje Boga i čovjeka, Crkve i čovječanstva, stvorenja i svega stvorenoga. Na Zapadu je ovo liturgijsko vrijeme označavalo dane koji prethode slavlju rođenja Gospodinova te se postupno oblikovalo i gotovo prirodno dobilo naziv Adventus. Latinski izraz potječe od glagola advenio, to jest: stići, doći, doseći. Adventus prevodi grčki izraz parusia, koji je pak povezan s epifanijom i izražava slavni dolazak Gospodina Isusa Krista na kraju vremena. Iz molitve prvih kršćanskih naraštaja sa snažnom eshatološkom komponentom u vjerničkoj zajednici nastao je liturgijski zaziv Maranathá. Zaziv poznat kao „Gospodine naš, dođi!“ (1 Kor 16,22; Otk 22,20; Didahè 10,6) ispovijeda vjeru u proslavljenog Krista, nazočnog u zajednici okupljenoj posebno na euharistiji. Svako euharistijsko slavlje završavalo je s Maranathá, dirljivim vapajem zajednice koja je željela slavni dolazak svoga Gospodina.

 Duhovnost adventskog vremena

Adventske pjesme moraju izražavati obilježja ovog liturgijskog vremena:

• iščekivanje – sjećanje na prvi dolazak Spasitelja u našem smrtnom tijelu i iščekivanje – prošnja slavnog povratka Krista, Gospodara povijesti i sveopćeg Sudca ;

• stav obraćenja na koji nas, preko glasa proroka, a prije svega Ivana Krstitelja, poziva liturgija ovoga vremena;

• radosna nada da će spasenje koje je već donio Krist i stvarnosti milosti koje su već prisutne u svijetu dostići svoje sazrijevanje i puninu, pri čemu će se obećanje pretvoriti u posjedovanje, vjera u viziju, a „mi ćemo biti poput njega i vidjet ćemo kakav jest“ (1 Iv 3, 2) (usp. Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, 96).

U svjetlu toga potrebna je posebna pozornost pri izboru tekstova koji će se izvoditi, a koji su teološki relevantni i vrijedni s književnoga gledišta, a ujedno i razumljivi vjernicima.

Uporaba orgulja i drugih instrumenata u došašću

Za vrijeme došašća Opća uputa Rimskog misala kaže da se Slava ne pjeva, osim na svetkovine i blagdane (usp. OGMR 55). Također predlaže da se „orgulje i druga glazbala koriste s umjerenošću koja odgovara naravi ovoga vremena, izbjegavajući iščekivanje pune radosti Rođenja Gospodinova“ (OGMR 313). Znači u došašću nema svečanih preludija na orguljama. Instrumenti služe samo za pratnju pjesama i pobožno pjevanje vjernika sve do polnoćke.

Izbor pjesama

Došašće je obilježeno dvostrukom pripravom: za Isusov slavni dolazak na kraju vremena i za godišnju proslavu Isusova prvoga dolaska (Božić).

Prema toj dvostrukoj pripravi došašće je podijeljeno na dva djela:

  • od prve nedjelje došašća do 16. prosinca eshatološki je dio, u kojemu se Crkva priprema za Gospodinov drugi dolazak. Tada će odgovarati one pučke pjesme koje govore o Kristovu drugom dolasku (Padaj s neba, Sine Božji, Klikujte sada zanosno, Evo ide čas, Visom leteć, Nebesa odozgor rosite).
  • od 17. do 24. prosinca božićno je došašće, koje nas bliže pripravlja za slavljenje Kristova rođenja. Tada više odgovaraju pjesme marijanskog smisla (Poslan bi anđel Gabrijel, Zlatnih krila, Raduj se, grade Nazaret, O Marijo, ti sjajna zornice, O rumena zoro jasna).

Prikladno je pjevanje Pokajničkog čina, s obzirom na izostanak pjevanja Slave, pribjegavajući također drugoj formuli Rimskog misala u kojemu molimo retke psalama 50 (r. 1) i 84 (r. 8): „Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje. I daj nam svoje spasenje.“ Osim toga može se pjevati i treći obrazac sa zazivima specifičnima za adventsko vrijeme (tropirani Gospodine).

Za pričesnu pjesmu dobro je pozvati se na pričesne antifone Rimskog misala za godinu A, ističući kako liturgija riječi i euharistijska liturgija čine jedan čin bogoslužja.

„U vrijeme došašća liturgija često i na uzoran način slavi Blaženu Djevicu“ (Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, 101). Zbog toga bi, posebno u danima oko Božića, pjesme posvećene Bl. Djevici Mariji mogle naći odgovarajuće mjesto. Za završnu pjesmu može se uzeti marijanska pjesma, koja se dobro uklapa u slavlje, a na četvrtu nedjelju došašća, kod prinosa darova, kako predlaže Graduale Romanum, može se uzeti pjesma Ave Maria (Zdravo Marijo).



Božićno vrijeme

Božićno vrijeme ima dva središta: Božić i Bogojavljenje. Božić je godišnja proslava Isusova rođenja. Na Božić slavimo veliko i jedno od temeljnih otajstava kršćanske vjere: utjelovljenje, rođenje Isusa Krista, Bogočovjeka.

Naše najljepše adventske i božićne pjesme nastaju u 17. i 18. stoljeću i možemo reći da je hrvatski narod jedan od najbogatijih naroda u Europi po broju božićnih pjesama. One se nalaze već u Pavlinskoj pjesmarici (1644.) i u zbirci Cithara Octochorda iz 1701. Bile su napisane na čakavskom, kajkavskom i ikavskom narječju. Na primjer pjesma U to vrijeme godišta – u Dalmaciji nalazimo tekst U se vrime godišća ili Ljubljeni Jezušek (Cithara Octochorda) i dr. pjesme.

Među najljepšim su pjesmama Veselje ti navješćujem, O Betleme, Radujte se narodi, Svim na zemlji, Narodi nam se, Tri kralja jahahu. Sve su ove pjesme nadahnute biblijskim tekstovima i možemo reći da su raspjevana ikona evanđelja, radosna vijest za sve ljude dobre volje. Pjevajući ove pjesme mi ispovijedamo svoju vjeru i ponovo proživljavamo rođenje Kristovo, koje se dogodilo prije 2000 godina, ali i dandanas se svakodnevno rađa u našim srcima. Pjevanjem božićnih pjesama slavimo maloga Boga koji je došao među nas! Nema Božića bez božićnih pjesama!

Iz rubrike: Crkvena glazba

Adventske i božićne pjesme » naslovna

Nevidljivi motori župe: tko su naši zborovođe i orguljaši?

Andrejka Srdoč Geraci
07.08.2026.

Biti župni orguljaš ili zborovođa nije hobi koji se prakticira sat vremena nedjeljom. To je stil života. Kako bi zbor na misi zvučao skladno, obično prethode sati i sati proba tijekom tjedna.