Ako je nevažan čovjek, kako može biti važan Bog?

Svijet se pretvara u „igru“ nekoliko moćnika

Normalno je da na život i rad svećenika utječu prilike u svijetu i konkretnom društvu u kojem živi. Osim toga, potrebno je u ovom vremenu naglasiti da na život svećenika utječu i prilike u Crkvi i u crkvenom životu kako na razini opće Crkve tako i Crkve u Hrvatskoj. U svemu tome u današnjem vremenu nije se svećeniku kao pojedincu lako snaći.

To je posebno povezano s prilikama u svijetu, čiji smo i mi u Hrvatskoj dio. Kako se kao svećenici, a vjernici kao vjernici ponašati u današnjem svijetu koji se sve više pretvara u „igru“ nekoliko svjetskih moćnika  koji, „opijeni“ vlastitom snagom trenutačnog moćnog oružja, misle da mogu „diktirati poredak u svijetu“? I to ne svjetski poredak koji bi se temeljio na pravednosti i solidarnosti, koje su u temeljima crkvenog učenja, a posebno socijalnog učenja Katoličke Crkve, nego na „isključivim i sebičnim interesima“ njihovih zemalja.

Tako se danas  u Europi, pa i kod nas u Hrvatskoj, sve više primjećuje „prodor“ vjerskoga načina života iz SAD-a. Kao primjer spominjem događanja oko ubojstva konzervativnog aktivista Charlieja Kirka 10. rujna 2025. Ta situacija pokazala je koliko je u SAD-u isprepletena vjera, različiti oblici kršćanstva i konkretna politika odnosno ideologije koje se nalaze u pozadini dviju političkih stranaka u SAD-u. U tom su kontekstu pojedini katolički krugovi iznimno aktivni, a svoje viđenje vjere, kršćanstva, Crkve i etičko-moralnoga života i usmjerenja svojim nastupima šire Europom, pa tako i Hrvatskom... Svakim je danom to sve vidljivije.

Pritom je važno upozoriti na činjenicu koja se u Hrvatskoj slabo ili gotovo nikako ne poznaje, ili se jednostavno ne želi priznati, a to je podijeljenost među američkim katolicima, koja je često rezultat njihova razilaženja u društveno-političkom životu. U tom kontekstu dobro je uzeti u ruke knjigu znakovita naslova: „Od Boga do Trumpa. Katolička kriza i američka politika“. Riječ je o prijevodu knjige koju je početkom 2025. godine, nakon stupanja predsjednika Trumpa na vlast, napisao poznati talijanski autor Massimo Faggioli (predaje u SAD-u teologiju i religijske znanosti, živi u Americi, piše za poznate europske katoličke novine i časopise…), a prevedena je na hrvatski jezik i može se nabaviti u Kršćanskoj sadašnjosti. Ta knjiga opisuje iznimno kompliciran odnos katolika i Katoličke Crkve u SAD-u i politike, posebno politike administracije Donalda Trumpa…

Kako se u svemu tome, ali i u brojnim drugim važnim pitanjima, snaći kao svećenik i osobito kao svećenik pastoralni djelatnik na župi kojem u crkvu dolaze vjernici različitih političkih, a često i vrijednosnih uvjerenja i usmjerenja, ali sve više i različitih crkvenih nazora i struja koje su sve više autoreferencijalne i često isključive u svojim stajalištima? Osim toga, preko društvenih mreža stvara se određena crkvena javnost i u odnosu na izvancrkvena zbivanja, moralna pitanja, politiku, sustav vrednota… Da, crkveni život na društvenim mrežama postaje sve ozbiljnije pitanje i u Crkvi u Hrvatskoj. Koliko smo svjesni toga u službenoj Crkvi?

Što je u takvoj „prilično kompliciranoj“ situaciji važno za svećenika, pastoralnog djelatnika? Važno je njegovati i istinski se brinuti za svoju svećeničku duhovnost, a u socijalnom učenju Katoličke Crkve potražiti orijentire za svoj pastoralni rad.

Socijalni nauk Crkve kao orijentir u izazovnim i teškim vremenima

Vjerujem da je svatko od nas na svoj način svjestan da živimo u vremenu i svijetu prepunom izazova, ali sve više i realnih opasnosti za konkretan život čovjeka, a onda i za sve stvorenje i stvoreni svijet kao takav. To nisu opasnosti s kojima smo se, kao do sada,  trebali i mogli sami nositi, već realne opasnosti koje dolaze od „moćnika ovoga svijeta“: kako od agresora na Ukrajinu, ruskog predsjednika Putina, tako i od američkog predsjednika Trumpa.

Zašto sve to govorim? Zbog toga što to što se događa u svijetu, u društveno-političkom životu ima posljedice i na vjerski život; na shvaćanje i razumijevanje vjere i kršćanskog života.  Društveno-političke promjene povezane su velikim dijelom i sa životom kršćana, katolika, pa i Crkve. To se posebno odnosi na SAD posljednjih desetljeća, a posebno nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a.

Njegova politika dijelom zagovara kršćanske vrednote za koje se svaki istinski katolik zauzima, poput protivljenja pobačaju kao i protivljenja svemu onome što je vezano uz tzv. woke  kulturu… To izvanjsko, i često isključivo „politički obojeno“, zauzimanje za određene kršćanske vrednote godi ušima i određenim katoličkim krugovima u Hrvatskoj. Međutim, kao da se u tim katoličkim krugovima ne žele suočiti s činjenicom da su ciljevi američke administracije i predsjednika Trumpa isključivo materijalna korist – kapital, novac, bogatstvo, a sredstvo kako do njih doći isključivo je snaga oružja bez obzira na posljedice… Dostojanstvo čovjeka, svakoga čovjeka, socijalna pravednost, cjelovit razvoj – što je u temelju učenja Crkve, socijalnog učenja Katoličke Crkve – za te su „svjetske moćnike“ potpuno nevažni. Ako je nevažan čovjek, a istodobno se provode ubijanja, izrabljivanja, kako onda kod tih ljude može biti važan Bog? A često, previše često pozivaju se na Boga i vjeru.

Crkva preko svojega socijalnog učenja – kao svojevrsna instrumentarija – i danas želi aktualizirati radosnu vijest evanđelja. Spasenje čovjeka događa se u konkretnom životu, stoga i za današnjeg kršćanina, katolika Hrvata profano, svjetovno područje nije nešto nebitno ili strano spasenju. Štoviše, u današnjim turbulentnim vremenima socijalni nauk Crkve postaje još više „znakom vremena“ i orijentirom u konkretnom životu.  

Upravo na to upućuje nas učiteljstvo Katoličke Crkve. Na svoj je način to činio papa Franjo, a papa Lav XIV. od početka svojega pontifikata dao je naslutiti da će socijalni nauk Crkve imati uistinu važno mjesto u njegovu pontifikatu. U govoru članovima  zaklade Centesimus annus Pro Pontifice 17. svibnja 2025. naglašava da je socijalni nauk Crkve sredstvo „mira i dijaloga za izgradnju mostova posvuda, u Crkvi i u društvu“. Pred današnjim „pitanjima od tolike važnosti socijalni nauk Crkve pozvan je ponuditi ključeve za tumačenje koji će omogućiti dijalog znanosti i savjesti, i time davati temeljni doprinos znanju, nadi i miru“.   

Svećenička duhovnost kao socijalna duhovnost

U današnjem vremenu svojevrsna „prodora“ različitih oblika duhovnosti sa Zapada, posebno iz SAD-a, koje se naglo šire i utječu na vjerski, ali dijelom i na društveno-politički život katolika vjernika u Hrvatskoj, važno je svratiti pozornost na svećeničku duhovnost koja je u temeljima pastoralnog djelovanja svećenika.

Kada je riječ o dijecezanskoj svećeničkoj duhovnosti, rijetko se ozbiljnije i konkretnije govori o vrsti ili vrstama duhovnosti dijecezanskih svećenika. Samo po sebi razumljivo je govoriti o različitim oblicima i vrstama redovničke duhovnosti, dok su dijecezanski svećenici pod tim vidom „stvarno prikraćeni“, premda se o specifičnosti duhovnosti dijecezanskih svećenika nešto više govorilo za pontifikata pape Benedikta XVI.

„Socijalna duhovnost“, koja se ne odnosi samo na svećenike nego i na sve kršćane, ima svoje utemeljenje u socijalnoj dimenziji vjere, a pod crkveno-teološkim vidom u socijalnom učenju Katoličke Crkve koje  je – na zanimljiv i praktičan način, kako sadržajem tako i popratnim slikama i ilustracijama – prikazano u knjizi „Socijalni nauk Crkve u školi i u župi“. Knjiga je nastala je u Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve kao plod suradnje petero autora: Silvija Migles, Igor Jakobfi, Dubravka Petrović Štefanac, Stjepan Baloban, Zvonimir Ancić, a kao knjiga Centra objavljena je u Glasu Koncila, Zagreb, 2024.

Tekst je dio predavanja održanog na Svećeničkoj skupštini Riječke nadbiskupije, Dom pastoralnih susreta, Lovran, ponedjeljak, 23. veljače 2026. Tekst cijelog predavanja objavljen je u: Službeni vjesnik Riječke nadbiskupije br.2/2026.