Blagoslov ili surovost

Malo je dokumenata crkvenog učiteljstva uspjelo izazvati toliko polemika kao dokument „Fiducia supplicans“ o pastoralnom značenju blagoslova. Otkad je objavljen, 18. prosinca, neprestano provocira – jer njegov sadržaj poziva na veću otvorenost Crkve prema osobama koje žive u neregularnim brakovima ili su u istospolnoj vezi. Istodobno dokument jasno kaže kako se nauk Crkve o braku ne mijenja, no poziva svećenike da udjeljuju blagoslove na zahtjev tih osoba. Ne radi se o sakramentu, o nekom svečanom liturgijskom činu, već o jednostavnom blagoslovu koji može trajati manje od pola minute, a kojim se zaziva Božji blagoslov na osobe, a ne na njihovu međusobnu vezu, jer ona iz perspektive crkvenog nauka može biti problematična.

U međuvremenu je papa Franjo više puta komentirao ovaj tekst. Tijekom intervjua za talijansku televiziju La Nove pojasnio je da Gospodin blagoslivlja sve. I tri puta ponovio je tu riječ: sve, sve, sve. „Gospodin blagoslivlja sve koji mogu biti kršteni, dakle – svaku osobu. No kasnije te osobe moraju ući u dijalog s Božjim blagoslovom i vidjeti koji im put Gospodin predlaže. A mi ih moramo uzeti za ruku, pomoći im da hode tim putem i ne osuđivati ih od početka. U tome je pastoralni rad Crkve i važan posao za ispovjednike“ (intervju za emisiju 'Che tempo che fa', 14. siječnja).  

Krajem siječnja u intervjuu za talijanski list La Stampa papa Franjo je ponovio da je svrha evanđelja posvećenje svih ljudi. Naglasio je da je potrebno dati i precizne upute o kršćanskom životu. No isto tako ukazao je i na licemjerje: „Svi smo grešnici, zašto bismo radili listu grešnika koji smiju ući u Crkvu i listu grešnika koji ne smiju biti u Crkvi? To nije evanđelje.“ Poručio je također da su najglasniji kritičari ovog dokumenta pripadnici malih ideoloških skupina, no izrazio je i svoje uvjerenje da će s vremenom svi uvidjeti kako ovaj dokument ne želi stvarati podjele već promicati uključivost. Ipak izdvojio je iznimku – a to je afrička kultura, koja ima složen odnos prema homoseksualnosti (intervju za list 'La Stampa', 29. siječnja).

Recepcija dokumenta Fiducia supplicans u Africi bit će – najblaže rečeno – drugačija. Još je 11. siječnja objavljena reakcija afričkih biskupa, koju je sažeo i Svetom Ocu, kao i predstojniku Dikasterija za nauk vjere Victoru Fernándezu, predočio kardinal Ambongo, iz Konga. Kardinal Ambongo i kardinal Fernandez zajedno su radili na konačnoj izjavi, kojom se ističe kako u Africi neće biti blagoslova istospolnih parova zbog složenih kulturoloških pitanja. U nekim je afričkim zemljama homoseksualnost kažnjiva zatvorom, ili čak i smrtnom kaznom, te su se afrički biskupi složili da se izvanliturgijski blagoslovi, kakve promiče Fiducia supplicans, u Africi ne mogu provoditi „bez izlaganja sablazni“. Iako je svaki biskup na području svoje biskupije slobodan to činiti, Biskupske konferencije Afrike (SECAM) uglavnom neće udjeljivati blagoslove istospolnim parovima. Istovremeno afrički biskupi izražavaju svoje puno zajedništvo s Papom te nastavljaju promišljati o dokumentu.

Iako je ton ove izjave pomirljiv, a argumenti razumljivi, ostaje određena nedorečenost. U izjavi za medije, po povratku iz Rima, kardinal Ambongo usporedio je ove blagoslove s blagoslovom „kriminalaca“, koji će se nakon blagoslova – popraviti. Stavio ih je u kontekst zapadne kulture koja zbog svoje dekadencije propada, pojasnio je da na Zapadu ne vole djecu te da su zbog toga prisiljeni uvoziti radnike iz Afrike. Rekao je čak da je i Putin u pravu kad govori o propadanju Zapada te mu poželio – „dobro propadanje“. Zbog te dekadencije, poručio je, Crkva uvodi ovakve blagoslove na Zapadu. Priznajem, iznenadio me ovaj govor, a možda ponajviše odobravanje Putinova stava, jer radi se o čovjeku koji ipak sustavno šalje u smrt tisuće mladih vojnika. 

Može li se takav nastup kardinala Ambonga opravdati osebujnim stilom, ili potrebama slušatelja – koji su aplauzom odobravali pojedine dijelove govora? Ne znam. Znam da ga nije bilo ugodno slušati jer u toj osudi Zapada ima nešto surovo. Za nas čudno, a za Afriku možda uobičajeno. Život u Africi suroviji je nego u Europi. Govor se na francuskom jeziku može poslušati na blogu „Le salon beige“, a sažetak je vrlo oprezno prenijela i rimska La Repubblica.

Čini se, zasad, da rasprava o ovom dokumentu nije gotova. Osobno iz ove rasprave naučila sam sljedeće: bez obzira na naše argumente, kad odbijamo drugome dati blagoslov, pokazujemo svoju surovost.