Čovjeku nalik

"Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša", i svako je ljudsko biće osim kostiju i mesa dobilo i ono što je zdravo i kada kosti i meso boluju, ono što živi čak i kada kosti i meso umru. Iste ove kosti i meso u jednom trenutku obukao je Bog. Ohrabruje li te to? Ili te strah, sram, jer nisi dovoljno...?

Nekoliko redaka nakon što je dobio život Adamu je bilo dosadno, besmisleno pa mu je Bog stvorio stvorenje nalik njemu. Vjerujem da se u ovim recima, prije teologije tijela, nalazi duboki odgovor o smislu koji Isus započinje u Betlehemu svojim rođenjem. Bilo je to jedino rođenje koje je svakom budućem, ali i prošlom rođenju dalo sadržaj i formu. Svaki čovjek zato danas ima duh koji je nepokvarljiv i nepropadljiv. Formu može snaći štošta, mnoge njezine karakteristike nije moguće izabrati. Isus se zato utjelovio u svakoj formi i svakoj daje puninu sadržaja. Puninu koja je plodonosna i onda kada je čovjek potpuno ovisan o pomoći drugoga, kada ne može kognitivno dosegnuti neke razine, kada ga duša boli... Ova punina ovisi o Bogu koji je daruje i sreća da tu ljudi ništa ne mogu. Pitam se kad je to ljudski um uspio obuhvatiti Božju veličinu pa se tako lako igra s ljudskim životima i trpa ih u kutije.

Rekao mi je da od mene nikad neće biti ništa i da ću gledati u jedan zid. On ni danas ne zna što to znači jer ga je život razuvjerio milijun puta. I to što je rekao boli jer me oprost nije otupio na bol, već je učinio da ta bol ne guši nego izgrađuje. Iz te boli često mi je padalo na pamet kako bi bilo najbolje da me više nema. Poznato? Bogu hvala ako nije, ali ako je, ne boj se. 

Papina nakana prošlog mjeseca podsjetila me kako sam tražila svjetlo u mraku tih teških misli. Isus se trudio probiti kroz taj mrak. Nekad sam mu govorila da nije normalan i da se prestane truditi složiti ono što čovjek uporno lomi, ali nije odustao. Dva su događaja zauvijek obasjala taj mrak. Prvi je onaj kad sam upoznala "kosti od svojih kosti i meso od svog mesa", nakon onih riječi bilo je teško vjerovati da će me ikad itko od ljudi voljeti, ali ovaj je pogled promijenio moje oči i srce. Zato čistoća koja zna da joj je cilj darovati se postaje slatki dar i daje dio onog dubokog odgovora o smislu. Drugi događaj šapnuo mi je na uho onu istinu o meni za koju sam mislila da si umišljam. Bila je nježna i dostojanstvena, profesionalna i strpljiva i onda me pustila da rastem i otkrijem da je svaka znanost dobra onoliko koliko se može učiti na vlastitoj koži.

Nadam se da te Božje utjelovljenje ohrabruje jer ono ne mjeri ni korisnost ni postignuća, ono uči da je "biti" i znati zašto jesi dovoljno i jedino stvarno potrebno.