Riznica snova
Porcijunkulska nada
Porcijunkulska nada ne raskopava prošlost, ona je prihvaća kao darovanu. Porcijunkulska nada ne bježi iz sadašnjosti, ona je potiče da se živi najradosnije moguće. (foto: Gunnar Bach Pedersen, Wikimedia, Public domain)
Baziliku Gospe od Anđela nazivaju najljepšom crkvom Franjina grada. U Asizu se ispred nje malo "truckaš" i to nije tako loše jer nakon "truckanja" radosnije uđeš u njezinu malenost ispod koje se krije prostranstvo koje u svakom čovjeku prije ili kasnije probudi dva pitanja - zašto dalje i kako dalje? Sv. Franjo je osjećao da će ljudi u svako vrijeme tražiti odgovore na ova pitanja pa je od Gospodina i od Crkve izmolio porcijunkulski oprost. Vjerujem da je on posebno tijekom ove Franjevačke jubilarne godine postao omiljen svakom vjerniku. Kad uđeš u Porcijunkulu i ondje provedeš neko vrijeme, ne možeš ne shvatiti da je potpuni oprost pomoć na putu. Onom vjerničkom, životnom ponekad sirovom i surovom. Na takav put dolazi Bog sam, po Mariji, i čini ga plodnim, ukusnim i radosnim.
Ta velika i lijepa crkva ima puno malih prolaza i puna je nebeskog mira, onog svetog, ugodnog u kojem smiješ odmoriti cijelo svoje biće. Boraveći u "srcu franjevačkog reda", iskusiš onu poznatu Franjinu misao da te Bog sigurno nije zaboravio ako ti svaki dan pošalje barem jednu teškoću, jer da nemaš što donijeti, ne bi znao kako je dobro moći (pre)pustiti, najviše samoga sebe i svoja očekivanja. Porcijunkulska nada ne raskopava prošlost, ona je prihvaća kao darovanu. Porcijunkulska nada ne bježi iz sadašnjosti, ona je potiče da se živi najradosnije moguće. Porcijukulska nada se raduje i čezne za budućnosti. Ona ne otpisuje niti jednog čovjeka, ona ga usmjerava i vodi prema Vječnosti.
Iz rubrike: Riznica snova
Asiški siromašak i danas ljubi Srcem Isusovim
Dok mi je plela pletenicu, govorila mi je kako se bori s teškim stvarima u životu, kako nema prijatelja i osjeća da je drugima teret. Rekla je da je i samu sebe razočarala i da možda kad bih ja znala kakve je stvari napravila, ne bih htjela da me dira. Dala sam joj do znanja da je razumijem, ali da, bez obzira na sve, sada čini veliko dobro jer ja jako teško sebi vežem kosu i razmišljala sam kako ću to najbrže učiniti, a onda se stvorila ona i isplela mi pletenicu.
