Duhovska posljednica

U odgovoru na Božje spasenje Crkva svoju hvalu i molitve, poklike i pjesme izražava liturgijskom poezijom i glazbom koja zahvaća neobuhvatljivu zbilju Boga. Jedan od najljepših liturgijsko-poetskih tekstova pripada Hvalospjevu uskrsnoj svijeći Exsultet, o čemu sam pisala u prošlom broju Zvona.

U ovom broju kratko ću pojasniti nastanak jedne izuzetne književno-glazbene vrste pod imenom sequentia ili posljednica, koja je nastala za vrijeme karolinške reforme u VIII. – IX. st. U srednjem vijeku sekvencije su dostigle svoj vrhunac i brojale su i do oko pet tisuća sve do Tridentskog koncila, koji je zadržao samo pet sekvencija: Svetoj žrtvi uskrsnici (na Uskrs); Dođi, Duše Presveti (na Duhove); Hvali, Sion (na Tijelovo), U dan onaj (na Dušni dan); kasnije je dodana i Stala plačuć (za spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne). Liturgijska obnova Drugog vatikanskog koncila ispustila je U dan onaj (Dies irae) i stavila kao obvezatne posljednice za Uskrs i Duhove, a neobvezatne one za Tijelovo i Gospu Žalosnu, koje se pjevaju prije poklika Aleluja i evanđelja.

Nastanak sequantia ili posljednica nalazimo u radosnom pokliku Alelu-ja, odnosno nastao je na melizmi zadnjeg sloga – ja koje aludira na Božje ime, hebrejski Jahve, koje je neizrecivo. Taj je slog bio razvijen i ukrašen dugačkim melizmima (jubilusima). S vremenom su zbog lakšeg pamćenja na taj melizam ubacili poetski tekst i tako je nastala sekvencija. Najpoznatiji monah koji je prikupio i napisao sekvencije bio je Notker Balbul, Mucavac (+ 912. god.) iz benediktinske opatije Sankt Gall u Švicarskoj. Sekvencije su imale važnu ulogu u razvoju liturgijske glazbe u zapadnoj tradiciji. Brzo su se širile zbog jednostavna silabičkog pjevanja i živahna ritma koje su za svečane liturgije pratile orgulje. Može se reći da su sekvencije na neki način preteče pučkoj popijevci, jer se u njoj moglo naći slobodan poetski izraz iz pučkih pobožnosti, oslanjajući se na sadržaje blagdanskih slavlja, i pjevala ih je cijela vjernička zajednica.

U današnjoj liturgiji rijetko se čuje da se sekvencije pjevaju, jer se smatraju teškima, pa se svode na recitiranje ili se ispuštaju. Ipak dobro je osvijestiti da „sekvencija nosi mjesto jedinstvena susreta sa slavljenim otajstvom, unosi u zajedništvo s Kristom i omogućuje izručenje dinamici slavljenoga otajstva, po glazbi koja uobličuje riječ vjere i molitvenog predanja“ (Ante Crnčević). Sekvencije imaju svoje duboko teološko i meditativno utemeljenje.

Dođi, Duše Presveti

Na Pedesetnicu Crkva pjeva o ispunjenju, o silasku Duha nad apostole u obliku ognjenih jezika, o poslanju apostola i naviještanju koje, ako je prihvaćeno vjerom, dovodi do spasenja.

Duhovska posljednica prozvana je „zlatnom posljednicom“ i najvjerojatnije dolazi od Stjepana Langtona, nadbiskupa iz Canterburija (+ 1228.). Ova je posljednica molitva koja zaziva Duha Svetoga pod nazivom: Otac ubogih odnosno siromaha, djelitelj darova, svjetlost srca, tješitelj, nebeski gost duše, tihi hlad, umornima odmor, lahor, snaga, potpora u žalosti, sjaj svjetla u srcu. Nakon ovih atributa moli se da Duh Sveti prodre u srca, jer bez njegova božanstva nema života, odnosno ostaje ispraznost. Moli se silazak sedam darova Duha Svetoga u naš život. Duh Sveti uspoređuje se sa svjetlom: „Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog…“ koji prosvjetljava ljudsko srce.

U posljednici zaziva Duha kao slatkoga gosta duše (dulcis hospes animae) tim se izrazom misli na čovjeka kao hram Duha Svetoga, ali i na Krista u kojem boravi sva punina božanstva (Kol 2,9) u čemu je vidljiv odnos prema Hramu.

Izdvojit ću i prekrasan naziv Duha Svetog kao Tješitelja (Consolator), koji prevodi riječ Paraklet, što objašnjava na koji način djeluje Duh Sveti. On je blizu svakog čovjeka te je kao takav: prijatelj, potpora, branitelj. Isus je naš prvi branitelj, odvjetnik kod Oca, on nas brani i zagovara. Isus obećava Drugog Branitelja, Duha Svetoga, koji ostaje zauvijek s nama.

Zadnji dio posljednice govori o djelovanju Duha koje pročišćava, umiva, zalijeva, vida, mekša, grije, ne dopušta ići pogrešnim putem. Duh Sveti je dar, mijenja ljudska srca i daje svojih sedam darova svim svojim vjernicima koji ga zazivaju.