Crkvena glazba
Sviranje orgulja - ritam, uvodi i odgovori u liturgijskom pjevanju
Pravilno sviranje orgulja u crkvi zahtijeva posebnu pažnju kod uvoda, međuigara i završetaka pjesama koje pjeva zbor zajedno s pukom vjernika i svećenikom. Ti glazbeni dijelovi moraju biti umjereni po dužini, ne predugački ni prekratki, te uvijek u pravilnu ritmu.
Pri sviranju orgulja u crkvi, već u uvodu važno je da narod jasno čuje ritam pjesme kako bi se spriječilo odugovlačenje i usporavanje tijekom pjevanja. Također, tempo mora biti umjeren jer prebrz ritam otežava praćenje većeg broja ljudi u crkvi, posebno u akustički izazovnim prostorima gdje zvuk orgulja može kasniti, osobito ako su orguljaške svirale visoko na koru.
U crkvenim kantualima i u raznim drugim zbirkama skladatelji donose uvode (preludije), međuigre (interludije) i završetke (postludiji). U njima često citiraju početne melodijske fragmente pjesama koje služe za glazbeno povezivanje. Ti dijelovi mogu biti homofoni, s jasnim melodijskim tonovima, ili složeniji, polifoni, koji služe obogaćivanju liturgijskog slavlja bez narušavanja ritma pjevanja.
Pravilan pristup omogućava da liturgijsko pjevanje ostane jasno, skladno i dostojanstveno, s orguljama kao podrškom i obogaćenjem glazbene molitve u crkvi.
Osim tempa i ritma pučkih pjesama, orguljaši moraju znati pratiti odgovore na svetoj misi, poput „Amen“, „I s Duhom tvojim“, „Oče naš“ i „Jer tvoje je kraljevstvo“. Praćenje odgovora često zahtijeva dobru intonaciju i improvizacijske sposobnosti jer potrebno je uskladiti se s intonacijom svećenika. Zbog toga se često preporučuje da iskusniji orguljaši daju intonaciju celebrantu za doksologiju (npr. „Po Kristu i s Kristom...“) i druge ključne molitve i usklike, kako bi se olakšao ulazak u sviranje i osigurala kvalitetna glazbena podrška. Harmonizacija ovih kratkih dijelova ima posebne zakonitosti u gregorijanskom koralu, koje je potrebno usvojiti i naučiti jer se temelje na starocrkvenim ljestvicama. Nažalost, u praksi se zna čuti neprimjerena pratnja, pa i u jazz-stilu, prilagođena vlastitom ukusu, što nikako nije prikladno.
Ovaj pristup podržava liturgijsku glazbu kao sredstvo okupljanja zajednice u molitvi, uz poštivanje ritmičke i akustičke zakonitosti crkvenog prostora, što doprinosi dostojanstvenu i skladnu slavlju.
Pravilno sviranje orgulja u crkvi
- umjerene uvode, međuigre i završetke u pravom tempu i ritmu za lakše pjevanje naroda
- praćenje odgovora na misi uz dobru intonaciju i vođenje od strane iskusnijih orguljaša
- poštivanje akustike prostora i pravilno praćenje usklika i molitava radi zajedničkog usklađivanja svih sudionika slavlja
Iz rubrike: Crkvena glazba
Glazbeno oblikovanje sakramenata: uloga i smjernice
Sakramenti su obredni i simbolični čini koji vjernike uključuju u novi život u Kristu, a njihovo svečano slavljenje od prvih stoljeća obogaćeno je molitvama i himnima visoke duhovne i umjetničke kvalitete.
