Fenomen suvremene kršćanske glazbe

Autor teksta Andrej Grozdanov je gitarist, organizator koncerata suvremene kršćanske glazbe, nakladnik odnosno direktor nakladničke kuće Bono Records i urednik emisije o suvremenoj kršćanskoj glazbi u programu Hrvatskoga katoličkog radija. Svaki njegov album bio je nominiran za Porina, a dva su ga i dobila. Član je Baptističke crkve u Rijeci te je diplomirao teologiju na Teologiji u Rijeci 2003. godine.

Glazba se tretira kao kraljica umjetnosti jer od svih drugih vrsta umjetnosti (likovne, kiparske, pisane riječi i ostale), najviše okružuje čovjeka i najdostupnija mu je, čime izravno utječe na ljudske emocije i stanja, pritom nadilazeći jezične barijere. Također, glazba prati čovjeka u svim njegovim stanjima. Kada se čovjek rodi, pjeva se na proslavama, pjevaju se uspavanke, pjeva se kod zaljubljivanja, nekada odlazaka u vojsku, svadbi, pa sve do konačnog odlaska s ove zemlje, za što također postoje prikladne pjesme. Pjesme se upućuju raznim osobama i pojavama. U principu su one ljubavne i onda redom izražavaju ljubav prema osobi, zemlji, zavičaju, geografskim pojmovima (rijekama, planinama, morima), zatim imamo poznate pjesme upućene kućnim ljubimcima, a u paleti ljudskih osjećaja i odnosa zasigurno je važno i izražavanje ljubavi prema Bogu.

Najveća knjiga u Bibliji (po broju poglavlja) su Psalmi. To su bile pjevane pjesme, čiji nam je tekst ostao zapisan, a melodija se – zbog nemogućnosti notnog zapisivanja – zagubila. Psalmi su ljubavne pjesme Bogu i opisuju dvosmjerni odnos: odnos čovjeka prema Bogu, i Boga prema čovjeku. U trenucima ushita, kao i u trenutima tjeskobe, psalmisti su pisali pjesme. Zanimljiv je podatak da su preko 80% Psalama tužaljke, tj. pjesme koje govore o teškom stanju autora, o izdaji prijatelja, velikoj snazi neprijatelja ili o lošim odlukama. Zasigurno je ta iskrenost razlog zašto traju i danas te su još uvijek inspiracija suvremenim autorima pjesama o Bogu.

Kada kažemo „suvremena kršćanska glazba“ mislimo na period od kasnih ’60-tih godina i početak ’70-tih prošlog stoljeća. Taj se period poklapa s pojavom „djece cvijeća“, Woodstockom te posvemašnjom promjenom stava prema politici, seksualnim odnosima, ali i glazbi. Zasigurno, prije tog vremena je postojala Gospel glazba. Dopustite da vas ukratko upoznam s razvojem.

Od robova koji su iz Afrike dolazili u novi svijet, osim rada u polju vlastodršci su zahtijevali i odlazak u crkvu, gdje su se upoznali i s tada aktualnim crkvenim pjesmama koje su redom dolazile iz anglikanskog engleskog područja. Zbog svečanog tona i teološki ispravnih tekstova te su se pjesme nazivale „himnama“. Kultura Afrike su pak sinkopirani i snažni ritmovi te jednostavne jezične rečenice. Spojem tih dviju tradicija nastao je Gospel, što doslovno znači Radosna vijest (God spell). Pjesme su to o radosnoj vijesti da će okovi pasti (Down by the Riverside), zidovi se srušiti (Joshua Fit the Battle of Jericho) i kočija se s neba spustiti kako bi ih izvela iz ove suzne doline (Swing Low, Sweet Chariot). Zbog svoje ritmičnosti, stila i emocija, Gospel je udario temelje Jazz, R'and B' i Rock glazbi.

Pojavom već spomenute generacije „djeca cvijeća“, kolokvijalno hipijevaca, koja je osim nove glazbe donijela i slobodno konzumiranje opijata, mnogi aktivni glazbenici napustili su taj pokret i ušli u Crkvu, donoseći pritom svoj glazbeni talent brušen u klubovima i pozornicama novog doba. Tada se pojavio i termin Jesus Movement koji je označavao upravo to vrijeme prelaska mnogih mladih na vjeru u Krista. Nedavno je snimljen i film koji govori o tom razdoblju, pod naslovom Jesus Revolution (2023.), i vrijedi ga pogledati. Među značajnijim imenima glazbenika koji su prešli na vjeru i time počeli stvarati Jesus Music – kako su tu vrstu glazbe pomalo i pejorativno nazivali mediji – su Keith Green, Larry Norman, Phil Keaggy (koji se obratio na pjesmu Erica Claptona Presence of the Lord, a bio je i ostao jedan od boljih svjetskih gitarista). Upravo u tom razdoblju obratio se na kršćansku vjeru i Bob Dylan, dolaskom u Vineyard crkvu u Kaliforniji koja je u bogoštovlju njegovala suvremeni glazbeni izričaj. Dylan je napisao tri albuma inspirirana novootkrivenom vjerom i osobom Isusa Krista: Slow Train Coming (1979.), Saved (1980.) i Shot of Love (1981.).

Valja spomenuti da je upravo u to vrijeme, 1969. godine, u tada komunističkoj Jugoslaviji, druga ikada štampana ploča bila ploča četiriju bogoslova nazvanih Žeteoci i naslova „To nije tajna“, u izdanju Glasa Koncila. Nevjerojatan je to podatak koji govori o tome koliko smo mi na ovim područjima bili u toku s novom Jesus Music. Prva ploča koju je izdao tadašnji Jugoton bila je ploča grupe 220, a druga upravo Žeteoca. I tu dolazimo do jednog zanimljivog ekumenskog momenta. Na toj ploči četiriju zagrebačkih bogoslova našle su se i dvije skladbe iz američke protestantske tradicije: „To je moj život (Blessed Assurance)“ i „Kakav prijatelj je Isus“ (What a Friend We have in Jesus)“.

Pojavom suvremene glazbe crkve su se počele puniti mladima, ali i sve kvalitetnijim glazbenicima koji su prelazili iz mainstream glazbe donoseći u Crkvu svoje znanje i vještine. Sve to rezultiralo je i pravim bumom ’90-tih godina, turnejama i rasprodanim dvoranama kršćanskih glazbenika koji su do tada djelovali u svojim malim zajednicama. Najznačajnija imena iz tog slavnog razdoblja, a koja djeluju i dan danas, su Amy Grant (još uvijek pjevačica kršćanske glazbe s najviše prodanih albuma), Michael W. Smith i Hillsong koji su u organizaciji riječkog Bono Recordsa posjetili Zagreb 2011. i 2012. godine, zatim Delirious? i mnogi drugi. Ta se scena toliko razgranala i postigla visoku kvalitetu da je i sam Grammy uveo kategoriju Suvremene kršćanske glazbe (CCM = Contemporary Christian Music).

Istina je da većina ovih izvođača dolazi iz baptističkih, pentekostalnih ili anglikanskih krugova, no pritom njihova denominacija nije istaknuta niti u pjesmama, niti na omotima albuma jer je njihov talent dan sveopćoj Crkvi. Ima nekoliko zanimljivih razloga zašto je toliko talenata kršćanskih glazbenika prisutno upravo u tim denominacijama. Prije svega te zajednice ulažu u glazbu i logično je da će u jednom takvom ambijentu postojati i veća mogućnost razvoja talenata. Nisu samo isključivo glazbenici kršćanske glazbe iznikli iz tih sredina nego i top imena svjetske glazbe kao što su Whitney Houston, Elvis Presley, Mariah Carey, Chris Martin (Coldplay), Katty Perry i mnogi mnogi drugi. Još jedan razlog popularnosti je taj što su mladi u anglofonskim zemljama odrastali uz sam vrh pop glazbe, te su se sada kao stariji glazbenici u svom stvaralaštvu naslonili na zvuk i melos pop pjesama. Refreni koje pišu obilaze cijeli svijet i nalaze svoje mjesto i u našoj zemlji. Ljudi se vole okupljati oko tih pjesama jer im nešto znače, kao Psalmi nekada. To su, mogli bismo reći, moderni Psalmi, ili točnije Psalmi preformulirani vlastitim iskustvom.

Svaka generacija ima svoj zvuk i svoje pjesme. Činjenica da je najveći događaj kršćanske glazbe u Hrvatskoj, koncert „Progledaj srcem“, rasprodao Arenu u Zagrebu prije nego što su objavljena imena izvođača, govori o tome da ljudi dolaze slušati pjesme - pjesme koje dolaze iz različitih crkvenih tradicija, ali istog životnog iskustva hoda s Bogom. Ukoliko te pjesme ne bi bile teološki ispravne, ne bi se pjevale. I upravo u toj činjenici leži osnova ekumenskog približavanja. Pjesme nastale pod utjecajem teologije autora koji ju je formirao u svojoj običnoj maloj zajednici, nalaze na odobravanje crkava diljem svijeta, te ih se ondje koristi za vlastite liturgijske potrebe. Nije li to predivan znak da imamo puno toga zajedničkoga?

Dakako, nije svaka pjesma koju autor napiše i stavi na album liturgijska, ali neke uistinu budu prepoznate kao takve. Nekoliko sam puta doživio kako se pjesma koju sam prije trideset godina svirao u baptističkoj zajednici sada čuje u katoličkoj liturgiji, što izaziva poštovanje i divljenje. Pjesma je naprosto pronašla put. Isto tako, nemalo se puta dogodilo da sam prisustvovao na bogoslužju u nekoj od protestantskih zajednica i čuo da se u bogoštovne svrhe upotrijebila neka pjesma katoličkih autora kao što su Čedo Antolić, fra Ivan Matić, Romana Bilaver ili internacionalno poznat Matt Maher s njegovom „Gospode, trebam te“ (Lord, I need you). Zbog toga, gotovo na svim večerima slavljenja koje organiziram pokušavam rame uz rame i bok uz bok staviti predstavnike suvremenog glazbenog pokreta koji dolaze iz različitih denominacija. Ti su ljudi dar globalnoj Crkvi, i karizma koju posjeduju dana je na izgradnju Tijela Kristova. Takvi susreti donose poseban blagoslov i nadahnuće.