Glazba nije ukras nego sama molitva: Papin poziv crkvenim glazbenicima

Iz Rima nam stiže snažna poruka i poticaj za sve nas koji svoj svakodnevni rad darujemo crkvenoj glazbi – za orguljama, na koru ili pred zborom. Na općoj audijenciji održanoj u srijedu, 19. kolovoza u bazilici sv. Petra, Sveti Otac svoju je katehezu posvetio temi svete glazbe. Nastavljajući niz razmatranja o dokumentima Drugoga vatikanskog koncila – točnije o šestom poglavlju konstitucije Sacrosanctum Concilium – Papa je iznova stavio naglasak na temeljnu dimenziju i nezaobilaznu ulogu glazbe u liturgijskom životu Crkve.

Za sve nas koji u župnim zajednicama Riječke nadbiskupije nedjelju za nedjeljom dajemo svoj trud, znanje i talent, Papine riječi nisu tek teoretsko razmatranje nego izravan i konkretan pastoralni putokaz.

Više od estetike: glazba je integrativni dio obreda

Jedna od ključnih poruka s Rimske audijencije jest podsjetnik da sveta glazba u crkvi nije tek estetski dodatak, zvučna kulisa ili ukras slavlja nego je, kako naglašava Koncil, sastavni i nužni dio liturgije. Kada sviramo i pjevamo, mi ne izvodimo sporedne točke izvan obreda niti stvaramo pozadinsku buku; naša glazba omogućava da se sama liturgija dogodi u svojoj punini kao živa molitva.

Ovo pred nas stavlja važan pastoralni izazov. Koliko puta sa zborom i za orguljama razmišljamo o glazbi kao o nečemu što služi samo da „popuni prazninu“ dok svećenik ide prema oltaru ili dok traje pričest? Papina kateheza vraća nas na bit: pjevati i svirati u liturgiji znači usklađivati vlastito srce sa srcima braće i sestara i sa samim Bogom.

Odnos teksta i liturgijskog vremena: opasnost od „koncertiranja“

Papa je u svojoj poruci posebno naglasio neraskidivu vezu između liturgijskoga teksta i glazbe. U crkvi se ne pjeva bilo kakva skladba nego sama molitva i riječ Božja. Zbog toga glazbena pratnja mora izvirati iz liturgijskoga vremena i konkretnog obrednog trenutka.

Za crkvene glazbenike u našim župama to donosi tri vrlo jasne praktične smjernice:

• Promišljen izbor repertoara: pjesma za ulaz, prinos darova ili pričest ne smije se birati bez kriterija ili isključivo po osobnim afinitetima voditelja nego mora izvirati iz biblijskih čitanja i liturgijskih tekstova te konkretne nedjelje.
• Služeća uloga glazbe: cilj crkvenog glazbenika nije privući pozornost na vlastitu vještinu ili izvedbu. Liturgija nije koncertna pozornica, a zbor i orguljaš nisu izvođači pred publikom nego sluge zajednice koji vode i potiču vjernike na molitvu.
• Jasnoća i razumljivost teksta: melodija nikada ne smije gušiti Riječ. Tekst pjesme mora biti jasan, teološki ispravan i razumljiv okupljenom narodu.

Sv. Augustin i dimenzija zajedništva: pjevati znači ljubiti

Podsjećajući na poznatu i bezvremensku misao sv. Augustina – Cantare amantis est. („Pjevati je svojstveno onome tko ljubi.“) – Papa je istaknuo da sveta glazba na poseban način otvara prostore afektivne dimenzije vjere. Zajedničko pjevanje spaja različite glasove, dobi i karakteristike u jedno tijelo, čineći Crkvu vidljivom i živom zajednicom.

U našoj Riječkoj nadbiskupiji – od župa na obali i otocima, preko Liburnije, pa sve do naših zajednica u Gorskom kotaru – zborovi su često primarno mjesto susreta, prijateljstva i pastoralnog djelovanja. Pjevajući zajedno, mi učimo slušati jedni druge, usklađivati tonove i nadilaziti pojedinačne razlike. Kada zbor lijepo i skladno pjeva, on postaje najljepša slika župne zajednice.

Ravnoteža između tradicije i novog stvaralaštva

Papa je u svojoj katehezi podsjetio i na potrebu očuvanja bogate glazbene baštine Crkve (poput gregorijanskog korala i klasične polifonije), ali uz otvorenost za suvremena ostvarenja koja odgovaraju duhu liturgije.

Za naš nadbiskupijski kontekst to znači uspostavljanje zdrave ravnoteže:

1. Čuvanje baštine: njegovanje i očuvanje tradicionalnih pučkih popijevki duboko ukorijenjenih u našem narodu.

2. Kvalitetan odabir novijih skladbi: otvorenost prema novijoj duhovnoj glazbi, ali uz strogo primjenjivanje estetskih i liturgijskih kriterija – novije skladbe moraju imati dostojanstvo, sveto obilježje i teološku dubinu.