Crkvena glazba

Nevidljivi motori župe: tko su naši zborovođe i orguljaši?

Andrejka Srdoč Geraci
07.08.2026.

Biti župni orguljaš ili zborovođa nije hobi koji se prakticira sat vremena nedjeljom. To je stil života. Kako bi zbor na misi zvučao skladno, obično prethode sati i sati proba tijekom tjedna.

Nevidljivi motori župe: tko su naši zborovođe i orguljaši? » naslovna

Jeste li se ikada, sjedeći u toploj crkvenoj klupi dok iščekujete početak nedjeljne mise, zapitali kako to da svaka sveta misa započinje točno na vrijeme, praćena skladnim zvukom orgulja i pjesmom zbora? Dok mi užurbano ulazimo u crkvu i tražimo slobodno mjesto, tamo gore, na crkvenom koru, jedna mala skupina ljudi već je u punom pogonu. Oni su nevidljivi motori naše župe.

Često crkvene glazbenike doživljavamo kao dio crkvenog inventara. Podrazumijeva se da su tamo, da orgulje sviraju i da zbor zna sve kitice. No iza te „podrazumijevane“ ljepote krije se golem trud, sati proba tijekom tjedna i odricanje o kojem rijetko razmišljamo.

Biti župni orguljaš ili zborovođa nije hobi koji se prakticira sat vremena nedjeljom. To je stil života. Kako bi zbor na misi zvučao skladno, obično prethode sati i sati proba tijekom tjedna. Dok većina nas nakon radnog dana odmara uz televizor ili u krugu obitelji, zborovođe i orguljaši u župnim dvoranama ponavljaju iste dionice, ispravljaju intonaciju i osmišljavaju repertoar.

Oni nemaju luksuz ostati nedjeljom ujutro u krevetu. Bilo da vani pljušti kiša, puše bura ili se temperatura spustila ispod nule, župni glazbenik na svome je mjestu. Dok mi za blagdane poput Božića ili Uskrsa uživamo u blagdanskom stolu i odmoru, za njih to su dani najintenzivnijeg fizičkog i mentalnog napora. Oni animiraju i po nekoliko misa zaredom, dajući zadnje atome snage i svoga glasa kako bi naša proslava bila što svečanija. 

Idući put kada završi nedjeljna misa, nemojte samo užurbano izletjeti iz crkve. Zastanite na trenutak i pogledajte gore prema koru. Ako sretnete zborovođu, orguljaša ili pjevača, priđite im. Nemojte škrtariti na riječima. Recite im jedno jednostavno, iskreno: „Hvala vam. Predivno ste svirali i pjevali danas.“ Vjerujte, ta jedna mala riječ ima snagu ugrijati promrzle prste na orguljama i dati im vjetar u leđa za sve one sate učenja i proba koji ih čekaju. Jer ljepota naše crkve ne mjeri se samo visinom zvonika nego zahvalnošću srca koja u njoj kucaju.

Srećom, naša riječka Crkva prepoznaje važnost te službe i ne prepušta je slučaju. Velik je blagoslov i ponos Riječke nadbiskupije Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu „Fra Ivan Peran“, koja neumorno djeluje već osamnaest godina. Iz njezinih su klupa izašli, i još uvijek izlaze, školovani svirači, pjevači i voditelji zborova koji danas obogaćuju liturgiju u gotovo svakoj našoj župi.

Izuzetno je pohvalno što Nadbiskupija sustavno ulaže u crkvenu glazbu, svjesna da se budući voditelji slavljenja ne rađaju preko noći nego se oblikuju trudom, učenjem i duhovno-glazbenom formacijom. Svaki polaznik te škole dar je našim zajednicama i jamac da će se tradicija svetoga i skladnoga pjevanja nastaviti.

Ono što crkvene glazbenike razlikuje od onih na estradi jest njihova nevidljivost. Oni su često skriveni visoko iznad klupa, okrenuti leđima narodu. Oni ne vide pljesak i ne traže svjetla reflektora. Pa ipak, iako pjevaju i sviraju prvenstveno Bogu na slavu, lijepo je kada njihova žrtva ne ostane neprimijećena među ljudima.

Upravo zato već dugi niz godina svjedočimo jednoj prekrasnoj gesti naše Nadbiskupije. O blagdanu sv. Vida, zaštitnika naše nadbiskupije i katedrale, dodjeljuju se nadbiskupijske medalje zaslužnim vjernicima laicima. Izuzetno je dirljivo i poticajno što se među tim nagrađenim licima – uz vrijedne sakristane, zvonare i druge važne pastoralne djelatnike – redovito nalaze i naši crkveni pjevači i svirači. To priznanje koje dolazi „s vrha“ jasan je znak cijeloj nadbiskupijskoj zajednici koliko je služba crkvenoga glazbenika cijenjena, sveta i nužna.

No dok Nadbiskupija svoje „hvala“ izriče svečano na blagdan svoga zaštitnika, mi to možemo činiti svake nedjelje u našim župama.

Idući put kada završi nedjeljna misa, nemojte samo užurbano izletjeti iz crkve. Zastanite na trenutak i pogledajte gore prema koru. Ako sretnete zborovođu, orguljaša ili pjevača, priđite im. Nemojte škrtariti na riječima. Recite im jedno jednostavno, iskreno: „Hvala vam. Predivno ste svirali i pjevali danas.“ Vjerujte, ta jedna mala riječ ima snagu ugrijati promrzle prste na orguljama i dati im vjetar u leđa za sve one sate učenja i proba koji ih čekaju. Jer ljepota naše crkve ne mjeri se samo visinom zvonika nego zahvalnošću srca koja u njoj kucaju.

Dok radosno proslavljamo blagdan našeg nebeskog zaštitnika, svima vama, dragi naši orguljaši, zborovođe, pjevači i polaznici škole „Fra Ivan Peran“, od srca čestitamo blagdan svetog Vida!

Neka vaš rad i trud uvijek prate stihovi naše predivne nadbiskupijske himne Kakav dar. neka mladić s palmom u ruci upravlja vaša jedra dok životom nemirnim brodite i neka uvijek iznova unosi svjetlo i mir na vaše korove.

Molimo te, sveti Vide, daruj snagu i budi nadahnuće našim glazbenicima da svojom pjesmom i sviranjem i dalje vjerno otvaraju vrata naše duše i uzdižu naša srca k izvorima Žive Vode.

Sveti Vide, moli za naše crkvene glazbenike i moli za nas!

Iz rubrike: Crkvena glazba

Nevidljivi motori župe: tko su naši zborovođe i orguljaši? » naslovna

Liturgijske pjesme uskrsnog vremena

Andrejka Srdoč Geraci
09.04.2026.

Neka naše crkve u ovim danima odjekuju najljepšim hrvatskim uskrsnim popijevkama, jer pjevati Uskrslome znači već sada živjeti radost vječnosti. Dok je korizma bila vrijeme tišine i glazbene suzdržanosti, uskrsno vrijeme predstavlja eksploziju radosti, pohvale i zahvalnosti koja se najsnažnije očituje upravo u pjesmi.