Crkvena glazba
Nevidljivi motori župe: tko su naši zborovođe i orguljaši?
Biti župni orguljaš ili zborovođa nije hobi koji se prakticira sat vremena nedjeljom. To je stil života. Kako bi zbor na misi zvučao skladno, obično prethode sati i sati proba tijekom tjedna.
Jeste li se ikada, sjedeći u toploj crkvenoj klupi dok iščekujete početak nedjeljne mise, zapitali kako to da svaka sveta misa započinje točno na vrijeme, praćena skladnim zvukom orgulja i pjesmom zbora? Dok mi užurbano ulazimo u crkvu i tražimo slobodno mjesto, tamo gore, na crkvenom koru, jedna mala skupina ljudi već je u punom pogonu. Oni su nevidljivi motori naše župe.
Često crkvene glazbenike doživljavamo kao dio crkvenog inventara. Podrazumijeva se da su tamo, da orgulje sviraju i da zbor zna sve kitice. No iza te „podrazumijevane“ ljepote krije se golem trud, sati proba tijekom tjedna i odricanje o kojem rijetko razmišljamo.
Biti župni orguljaš ili zborovođa nije hobi koji se prakticira sat vremena nedjeljom. To je stil života. Kako bi zbor na misi zvučao skladno, obično prethode sati i sati proba tijekom tjedna. Dok većina nas nakon radnog dana odmara uz televizor ili u krugu obitelji, zborovođe i orguljaši u župnim dvoranama ponavljaju iste dionice, ispravljaju intonaciju i osmišljavaju repertoar.
Oni nemaju luksuz ostati nedjeljom ujutro u krevetu. Bilo da vani pljušti kiša, puše bura ili se temperatura spustila ispod nule, župni glazbenik na svome je mjestu. Dok mi za blagdane poput Božića ili Uskrsa uživamo u blagdanskom stolu i odmoru, za njih to su dani najintenzivnijeg fizičkog i mentalnog napora. Oni animiraju i po nekoliko misa zaredom, dajući zadnje atome snage i svoga glasa kako bi naša proslava bila što svečanija.
Idući put kada završi nedjeljna misa, nemojte samo užurbano izletjeti iz crkve. Zastanite na trenutak i pogledajte gore prema koru. Ako sretnete zborovođu, orguljaša ili pjevača, priđite im. Nemojte škrtariti na riječima. Recite im jedno jednostavno, iskreno: „Hvala vam. Predivno ste svirali i pjevali danas.“ Vjerujte, ta jedna mala riječ ima snagu ugrijati promrzle prste na orguljama i dati im vjetar u leđa za sve one sate učenja i proba koji ih čekaju. Jer ljepota naše crkve ne mjeri se samo visinom zvonika nego zahvalnošću srca koja u njoj kucaju.
Srećom, naša riječka Crkva prepoznaje važnost te službe i ne prepušta je slučaju. Velik je blagoslov i ponos Riječke nadbiskupije Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu „Fra Ivan Peran“, koja neumorno djeluje već osamnaest godina. Iz njezinih su klupa izašli, i još uvijek izlaze, školovani svirači, pjevači i voditelji zborova koji danas obogaćuju liturgiju u gotovo svakoj našoj župi.
Izuzetno je pohvalno što Nadbiskupija sustavno ulaže u crkvenu glazbu, svjesna da se budući voditelji slavljenja ne rađaju preko noći nego se oblikuju trudom, učenjem i duhovno-glazbenom formacijom. Svaki polaznik te škole dar je našim zajednicama i jamac da će se tradicija svetoga i skladnoga pjevanja nastaviti.
Ono što crkvene glazbenike razlikuje od onih na estradi jest njihova nevidljivost. Oni su često skriveni visoko iznad klupa, okrenuti leđima narodu. Oni ne vide pljesak i ne traže svjetla reflektora. Pa ipak, iako pjevaju i sviraju prvenstveno Bogu na slavu, lijepo je kada njihova žrtva ne ostane neprimijećena među ljudima.
Upravo zato već dugi niz godina svjedočimo jednoj prekrasnoj gesti naše Nadbiskupije. O blagdanu sv. Vida, zaštitnika naše nadbiskupije i katedrale, dodjeljuju se nadbiskupijske medalje zaslužnim vjernicima laicima. Izuzetno je dirljivo i poticajno što se među tim nagrađenim licima – uz vrijedne sakristane, zvonare i druge važne pastoralne djelatnike – redovito nalaze i naši crkveni pjevači i svirači. To priznanje koje dolazi „s vrha“ jasan je znak cijeloj nadbiskupijskoj zajednici koliko je služba crkvenoga glazbenika cijenjena, sveta i nužna.
No dok Nadbiskupija svoje „hvala“ izriče svečano na blagdan svoga zaštitnika, mi to možemo činiti svake nedjelje u našim župama.
Idući put kada završi nedjeljna misa, nemojte samo užurbano izletjeti iz crkve. Zastanite na trenutak i pogledajte gore prema koru. Ako sretnete zborovođu, orguljaša ili pjevača, priđite im. Nemojte škrtariti na riječima. Recite im jedno jednostavno, iskreno: „Hvala vam. Predivno ste svirali i pjevali danas.“ Vjerujte, ta jedna mala riječ ima snagu ugrijati promrzle prste na orguljama i dati im vjetar u leđa za sve one sate učenja i proba koji ih čekaju. Jer ljepota naše crkve ne mjeri se samo visinom zvonika nego zahvalnošću srca koja u njoj kucaju.
Dok radosno proslavljamo blagdan našeg nebeskog zaštitnika, svima vama, dragi naši orguljaši, zborovođe, pjevači i polaznici škole „Fra Ivan Peran“, od srca čestitamo blagdan svetog Vida!
Neka vaš rad i trud uvijek prate stihovi naše predivne nadbiskupijske himne Kakav dar. neka mladić s palmom u ruci upravlja vaša jedra dok životom nemirnim brodite i neka uvijek iznova unosi svjetlo i mir na vaše korove.
Molimo te, sveti Vide, daruj snagu i budi nadahnuće našim glazbenicima da svojom pjesmom i sviranjem i dalje vjerno otvaraju vrata naše duše i uzdižu naša srca k izvorima Žive Vode.
Sveti Vide, moli za naše crkvene glazbenike i moli za nas!
Iz rubrike: Crkvena glazba
Liturgijske pjesme uskrsnog vremena
Neka naše crkve u ovim danima odjekuju najljepšim hrvatskim uskrsnim popijevkama, jer pjevati Uskrslome znači već sada živjeti radost vječnosti. Dok je korizma bila vrijeme tišine i glazbene suzdržanosti, uskrsno vrijeme predstavlja eksploziju radosti, pohvale i zahvalnosti koja se najsnažnije očituje upravo u pjesmi.

