Hevra kadiša (hebr. Sveta bratovština)

Hevra kadiša je potporno društvo koje se uspostavlja u brojnim židovskim zajednicama. Čine ga Židovi, muškarci i žene, a glavno mu je zaduženje pripremati tijela pokojnika zajednice prema židovskim zakonima i skrbiti o preminulom do trenutka ukopa, kako tijelo ne bi bilo oskrnavljeno. Funkcija koju vrši je primarno pokazivanje primjerenog poštovanja prema umrloj osobi i obredno pranje tijela preminulog te odijevanje i priprema za ukop. To je osobita čast i Tora joj pridaje posebnu važnost te je promovira iznad svake druge pozitivne zapovijedi.

U Upisniku društava u Državnom arhivu u Rijeci, Hevra kadiša je upisana 1886. godine za Rijeku (DAR JU-2 [688] Evidenza associazioni), a 1923. godine za Sušak. Zahvaljujući istraživanjima, poznat je statut sušačke Hevre kadiše. Pohranjen je u Beogradu, Arhivu Jugoslavije, u fondu Ministarstva unutrašnjih poslova, fascikl 60. Sušačka Hevra kadiša pokrivala je, osim Sušaka, i područje Crikvenice, Novog, Senja, Krka, Raba i Delnica. Zanimljivo je da je bila uspostavljena davno prije osnivanja Židovske zajednice što ukazuje na činjenicu koliku važnost Židovstvo posvećuje pitanju smrti. U statutu navodi i ostale zadaće koje je obavljala pored pripreme pokojnika za ukop: održavanje židovskog groblja na Sušaku, pomoć siromašnim i vizitacija bolesnih Židova, obavljanje obreda kod smrtnih slučajeva, pokapanje mrtvaca, održavanje molitve u spomen na mrtve, upravljanje legatima i zakladama ostavljenih u korist Bratovštine.

Najvažnija zadaća je pak bila nastojanje da se na Sušaku osnuje židovsko groblje nad kojim bi Bratovština preuzela upravu. Isključivo pravo Hevre kadiše odnosilo se na nadzor pogreba preminulih  Židova, njihov prijevoz i ekshumaciju. Siromašne se sahranjivalo na trošak Hevre kadiše. Nadgrobnu ploču morala je preliminarno odobriti Bratovština: tekst je obavezno bar djelomično trebao biti na hebrejskom. Jedna od najvažnijih zadaća Hevre kadiše odnosila se na molitve za uspomenu na preminulog. Što se brige o bolesnim Židovima tiče, Bratovština je osiguravala besplatno liječenje siromašnih i bolesnih Židova.

Zadaće koje obavlja Hevra kadiša su micve (hebr. svete dužnosti) odnosno dobra djela za koja neće dobiti ništa zauzvrat, s obzirom na to da skrb koju pruža pokojnik neće moći uzvratiti. Porijeklo tog koncepta nalazi se u Tori, u Post 47,30, kada Jakob moli sina Josipa da mu učini istinsku uslugu (bez interesa), a sin obećava ocu da će ga pokopati na mjestu njegovih predaka. Osim pripreme tijela, osobito za one koji nemaju bližnjih, Hevra kadiša brine i o bdijenju nad pokojnikom do ukopa. Radi se o članovima koji su šomrim (hebr. čuvari), a brinu da divlje životinje ili lopovi ne oskrnave tijelo. Nekada je to bio stvaran problem. Danas se funkcija šomrima smatra oblikom poštovanja pokojnika. Šomrimi su bliske osobe pokojnika ili plaćeni članovi zajednice.

Riječ tahara u Židovstvu označava proces purifikacije mrtvog tijela ablucijama vodom, ali označava i skupinu od četiri člana Hevre kadiše (članica ako se radi o pokojnici) koji tretiraju tijelo u procesu tahare (hebr. pročišćenje). Tijelo je zamotano u bijelu plahtu, otkriva se i temeljito čisti, saniraju se sve rane, čiste se nokti i češlja se kosa te se tijelo ispire obredno čistom vodom (ablucijama) ili uranjanjem (hebr. mikveh‎). Zatim se zamata u bijelu plahtu kako bi se osušilo te odijeva u bijelu lanenu odjeću i pokrivalo za glavu (za žene). Pogrebni odjevni predmeti (hebr. tahrihim) su od bijelog lana, a evociraju odjeću koju je nosio Veliki svećenik na Jom kipur u hramu u Jeruzalemu. U takvu se odjeću odijeva tko se sprema stati pred Boga.

Za vrijeme pripreme odijevanja izgovara se molitva Vaja’an Vajomer koja podsjeća članove Hevre kadiše u tahari da trebaju pokazati prema pokojniku isto poštovanje koje su pokazali Božji anđeli prilikom pripreme Jošue za Velikog svećenika, kada su njegovu zaprljanu odjeću zamijenili čistom lanenom haljinom jer je trebao stati pred Boga (Zah 3,4-5). Vežu se noge kako bi ostale spojene, prekrivaju se sklopljene oči i zatvorena usta. Ako je pokojnik muškarac, prije polaganja tijela u lijes (hebr. aron) rasprostire se molitveni šal talit kojemu se prethodno odreže jedna od resica (hebr. cicit). Lijes je načinjen isključivo od drva i jednostavnog je oblika kako bi naglasio jednakost svih ljudi. Prije, za vrijeme i nakon obreda, članovi ili članice tahare mole i zahvaljuju na duhovnome iskustvu koje im je priprema pokojnika za ukop pružila.

Hevra kadiša ima i druge micve osim pripreme pokojnika za ukop. Obilaze bolesnike i mole s njima, a posebice uz uzglavlje umirućeg. Kada je osoba na samrti, ukoliko je muškarac, devetorica članova Hevre kadiše se okupi i oforme, zajedno s umirućim, minjan, skupinu od deset punoljetnih muškaraca, koji je u Židovstvu neophodan kvorum za kolektivnu molitvu. Micva je biti prisutan u trenutku nečije smrti. Tijelo iz doma odnose članovi Hevre kadiše koji ga preuzimaju do tahare, odnosno do ukopa. Pogreb započinje recitiranjem molitve za dušu pokojnika El Malei Rachamim, središnje molitve liturgije kojom se duša (hebr. nešamah‎) otpušta u Božje ruke. Hevra kadiša provodi pogreb. Kada pogrebna procesija uđe s lijesom na groblje, običaj je zastati sedam puta. Svaka stanka treba potaknuti žive na refleksiju o smrti. Svrha je izvući pouku o tome kako ispravno živjeti. Nakon pogreba peru se ruke kao sastavni dio liturgije.