Jaslice: promatrati, osjećati i vjerovati

Foto: Franjevačko svetište u Grecciu, gdje su bile postavljene prve jaslice.

U malenom mjestu Greccio, u blizini gradića Rieti, 1223. godine, sv. Franjo Asiški postavio je, prvi put u povijesti, žive jaslice, o čemu svjedoče zapisi Tome Čelanskog: Franjo je  petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi plemenitog Ivana, i rekao mu: „Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete, koje je rođeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca^, da bi se to moglo tjelesnim očima gledati“. Tjelesnim je očima bilo potrebno zorno prikazati scenu Isusova rođenja, da bi je bolje shvatili, ulazeći u bolnu istinu okolnosti Isusova rođenja.

I baš kako je Franjo zamislio, jaslice su pripravljene, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Toma Čelanski ističe kako se ondje „častilo jednostavnost, uzvisivalo siromaštvo, preporučivala poniznost, te je Greccio postao novi Betlehem“. Radost koju su prisutni iskusili, učinila je tu noć rasvijetljenom poput dana, ispunjenu zanosnim klicanjem, te se činilo da i šuma i stijene pjevaju hvalu Gospodnju zajedno s Franjom i drugim vjernicima.

Franjo je stojeći pred jaslama bio pun radosti, dok je kao đakon tijekom mise nadahnuto propovijedao o novorođenom djetetu. Prema tradiciji, sijeno prostrto u jaslama – sačuvano je, a mnoge životinje u onome kraju koje su imale različite bolesti, ako su jele od ovoga sijena, bile su oslobođene od svojih bolesti, tumači Toma Čelanski, te zaključuje: „Mjesto jaslica je posvećeno time što je ondje podignut hram Gospodnji, a na čast blaženoga oca Franje povrh jaslica je načinjen oltar i posvećena crkva da bi ondje, gdje su jednoć životinje jele sijeno, ubuduće ljudi za zdravlje duše i tijela blagovali tijelo neokaljanog i netaknutoga Jaganjca, Gospodina našega Isusa Krista“.

I danas vjernici u Grecciu mogu posjetiti spilju Franjinih jaslica, te u tišini kripte kontemplirati Božićno otajstvo malenosti, u prekrasnoj fresci koja skicira slojevitost povijesnih događaja. Vidljivo je da su jasle u Franjino vrijeme bile položene ispod glavnog oltara, kako bi se jednim pogledom obuhvatilo i Božju riječ na oltaru, i djetešce pod oltarom, kao ikonu utjelovljenog Boga, utjelovljene Riječi.

Obzirom na ovogodišnji jubilej jaslica iz Greccia, i jaslice na Trgu sv. Petra u Rimu posvećene su velikoj franjevačkoj obljetnici. Izrađene su u keramici, a uz Svetu Obitelji prikazani su i Franjo i njegovi drugovi. I vatikanska aula Pavla VI donosi prikaz jaslica koji uključuje i sv. Franju i sv. Klaru, u izvedbi venecijanskih majstora obrade stakla. Uz to, Franjine će jaslice biti evocirane i prikazane na tisuće načina, u domovima, crkvama i drugim mjestima diljem svijeta.

Pred Franjinim iskustvom jaslica, kao i pred novozavjetnim tekstom o Isusovom rođenju, i mi se možemo preispitati. Jesmo li poput pastira i mudraca, spremni otvoriti se otajstvu, jednostavnom vjerom pobožnih pastira, ili otvorenim umom neumornih tražitelja Božje istine, kakvi su bili mudraci? Jesmo li spremni prihvatiti to otajstvo, i dopustiti da nas gane, i promijeni nam život? Ako nas ne dotiče, možda bi mogli, kao Franjo, učiniti nešto da nam poruka otajstva postane prisutnija i bliža.

Naime, Franjo, kad je krenuo postavljati jaslice, nije – čini se – razmišljao o estetici, već o zornom prikazivanju istine evanđelja. Koliko je za njega to bilo uvjerljiv prikaz, razvidno je iz radosti koju je iskusio gledajući prizor, dopuštajući Božjoj riječi da odjekne u njemu, do suza. Jednostavnost, siromaštvo i poniznost – ključna su poruka Isusova rođenja, njegovih jaslica, te cilj Franjinog stremljenja.

I mi smo pozvani svoje adventske i božićne ukrase i dekoracije promatrati upravo u ključu Franjine duhovnosti: jednostavnost, siromaštvo i poniznost i u nama mogu odjeknuti neizrecivom radošću. No da bi to bilo moguće, potrebno je ogoliti se, odustati od suvišnih stvari i doživljaja, i okrenuti se Isusu, tražeći ljepotu Božjeg lica u krhkosti djeteta, ili nekog drugog, najmanjeg od sve Isusove braće. Kad tjelesne oči spoznaju skriveno otajstvo Božje malenosti, u darivanju ćemo osjetiti radost. Do tada, otajstvo Božića i slika jaslica, za nas će biti tek lijepa tradicija: slatka, ali u konačnici nerazumljiva.  

Istinska radost  i ganutost – kao u izvješću o prvim Franjinim jaslicama – pokazuju gdje smo u odnosu na otajstvo Isusova rođenja. Ako smo zabrazdili na kakvoj stranputici ravnodušnosti, materijalizma, razočaranosti ili gorčine, sjetimo se da Bog nikada ne odustaje od nas, samo ako mu dopustimo da odjekne u nama. I za kraj, donosimo riječi Pape Franje, koji u apostolskom pismu „Admirabile Signum“, iz 2019. tumači ulogu jaslica u zahtjevnom procesu prenošenja vjere: jaslice nas uče kontemplaciji, uče nas promatrati Isusa, osjećati Božju ljubav prema nama, osjećati i vjerovati da je Bog s nama i da smo s njim, te da je u njemu sreća. Promatrati, osjećati i vjerovati – ljubav.