Kršćani u aktivnom nenasilju

Studijska skupina br. 9 - za razlučivanje novih pitanja, osnovana u okviru sinodalnog procesa „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje”, objavila je početkom svibnja Završno izvješće. Već u uvodnim bilješkama ističe se terminološki prijelaz s „kontroverznih pitanja” na „nova pitanja”, što Skupina obrazlaže kao izraz promjene perspektive: od modela „rješavanja problema” prema modelu zajedničkog razlučivanja iskustava koja izazivaju Crkvu.

Izvješće je posvećeno teološkim i metodološkim sinodalnim kriterijima za zajedničko razlučivanje novih doktrinarnih, pastoralnih i etičkih pitanja. Dokument br. 9 uklapa se u rad Studijskih skupina zaduženih za produbljivanje nekih važnih pitanja proizašlih iz Sažetog izvješća Prvog zasjedanja XVI. redovne opće skupštine Biskupske sinode. Završno izvješće je podijeljeno u tri dijela. U prvom se opisuje „promjena paradigme” u poslanju Crkve, razrađena kroz tri dinamike: relacijsku obraćenost, zajedničko učenje i transparentnost. Drugi dio razvija „načelo pastoralnosti” kao interpretativni i generativni horizont, predlažući tri proceduralna načina za razlučivanje u kontekstu „razgovora u Duhu”: slušati same sebe, slušati stvarnost i okupiti znanja. Treći dio primjenjuje predloženi okvir na dva pitanja označena kao „nova”: iskustvo homoseksualnih vjernika u kršćanskoj zajednici i praksu aktivnog nenasilja, predstavljene kroz konkretna svjedočanstva te popraćene smjernicama za promišljanje i otvorenim pitanjima.

Ovdje ćemo staviti naglasak na pitanje doprinosa kršćana aktivnom nenasilju. Pred dramatičnošću sukoba koji razdiru narode u sadašnjem povijesnom trenutku i rastom vojnih izdataka na svjetskoj razini (papa Lav je naveo u Poruci za Svjetski dan mira 1. siječnja 2026. Da su vojni troškovi na svjetskoj razini narasli su za 9.4 % u odnosu na prethodnu godinu), Skupini br. 9 bilo je važno razmotriti aktivno nenasilje kao pitanje koje se nameće kao žurno.

Svjedočanstvo o aktivnom nenasilju studentskog i građanskog pokreta iz Srbije

Mada je skupina primila samo jedan pisani doprinos o tome pitanju, temu angažmana na aktivnom nenasilju smatrala je vrlo važnim zato što on zauzima središnju temu u Isusovu životu i u smrti. Izvješće izričito ističe kako danas višu nisu prihvatljivi pojmovi poput pravednog rata, ali i neki obrasci korišteni u prošlosti za legitimnu obranu. Svjedočanstvo koje Izvješće donosi kao prilog govori o kršćaninu iz Srbije koji se usprotivio nacionalističkoj i ekspanzionističkoj politici Slobodana Miloševića uključenjem u studentski i građanski pokret otpora režimu krajem 1990-ih i početkom 2000-ih. Iz toga je proizašla njegova osobna odluka da izbjegne novačenje u vojsku kako ne bi sudjelovao u pothvatu koji je smatrao nepravednim i despotskim. Taj čin je pratila odluka o izboru studija, a neformalni susreti s drugim studentima u sveučilišnom okruženju omogućili su prepoznavanje kako su ista nastojanja mnogo raširenija nego što se prethodno mislilo. Tako među studentima sazrijeva zajednička odluka da poduzmu određene akcije nenasilnog prosvjeda. To su geste nadahnute drugim iskustvima koja su, u različitim povijesnim okolnostima, uspjela nadvladati represivne režime upravo zahvaljujući programskoj odluci za nenasilje: Mahatma Gandhi (Indija), Martin Luther King Jr. (SAD), People Power Revolution (Filipini) i Solidarity (Poljska). Podsjeća se i na primjer prvih kršćana koji su odbacili pribjegavanje nasilju odbijajući i surađivati s vojskama rimskog cara. 

Taj se prosvjed, premda velikodušan, pokazao nesposobnim oslabiti sustav na vlasti i mobilizirati stanovništvo, koje je ostajalo apatično i skeptično. Iz toga proizlazi intuicija da se pozornost premjesti iz središta glavnog grada prema periferijama i manjim gradovima, na mjesta svakodnevnog života gdje se ljudi obično okupljaju (tržnica, trg itd.): „govoriti ljudima, umjesto vikati institucijama”. „Kako mi, kao građani, svojim djelovanjem ili propustima održavamo ovu situaciju? Što možemo učiniti da je promijenimo?” To su pitanja koja vrijede u svakom vremenu i u svakom institucionalnom kontekstu, nadahnuta sažetom mišlju Mahatma Gandhija: „Englezi vladaju Indijom za svoju korist – zašto bismo im pomagali?” Represija tadašnjeg režima u Srbiji ipak nije uspjela uništiti otpor zbog široke rasprostranjenosti pokreta i zbog dosljedne privrženosti praksi nenasilja, pa su ljudi znali da progonjeni nisu teroristi, kao što su tvrdile vlasti. Iz svega se rađa novo ozračje sudjelovanja i nenasilnog nadzora političkih izbora, što dovodi do masovnog izlaska na birališta i poraza diktatora bez novog prolijevanja krvi.

Pitanja za sinodalno razlučivanje o aktivnom nenasilju 

Potaknuto ovim svjedočanstvom, ali i globalne važnosti ove teme danas izvješće potom donosi moguće putove i pitanja za sinodalno razlučivanje glede aktivnog nenasilja, odnosno generalne smjernice za aktivnu borbu protiv nasilja. Prepoznajući plodnost ovakvih praksi, proživljenih u mnogim raznim okolnostima, kršćanskim se zajednicama pruža prilika da ih zajednički i u konkretnom kontekstu protumače u svjetlu Božje riječi. Kako bi se potaknuo razgovor u Duhu o pitanju aktivnog nenasilja, Izvješće predlaže nekoliko smjerova razmišljanja i pitanja od kojih krenuti.

Valja se pitati kako tumačimo prakse aktivnog nenasilja i oprosta koje su ostvarili ljudi dobre volje – vjernici različitih kršćanskih zajednica i religija, kao i nevjernici – u određenom kontekstu sukoba, ali koje su se pokazale plodnima i u drugim situacijama? Možemo li ih svesti na naivne i nevažne inicijative, odvajajući proroštvo od stvarnog života?

Nadalje, valja se pitati kakve su naše reakcije pred biblijskim odlomcima koji prikazuju Isusove stavove prema nepravednoj agresiji i nasilju? Papa Franjo je podsjetio na neke od njih kako bi pokazao da se zlu ne treba suprotstavljati ni nasiljem ni pasivnošću, nego snagom dobra. On nas podsjeća da se Isusova zapovijed ljubavi prema neprijateljima „ne sastoji u podlijeganju zlu... nego u odgovoru na zlo dobrim (usp. Rim 12,17-21), i tako u prekidanju lanca nepravde” (Poruka za Svjetski dan mira 2017., citirajući papu Benedikta XVI.); i nadalje: „Pred prevelikim nasiljem koje se širi svijetom, pozvani smo na još veće nenasilje, koje ne znači pasivnost, nego aktivno promicanje dobra” (Audijencija s izaslanstvom organizacije “Anti-Defamation League”, 9. 2. 2017.). Također: „‘Vrati svoj mač u korice.’ ... U Lukinu evanđelju Isus govori svojim učenicima: ‘Dosta, ne činite više tako!’. Isusovo bolno i snažno ‘dosta’ nadilazi stoljeća i dopire do nas. To je zapovijed koju ne možemo izbjeći. ‘Dosta’ mačevima, oružju, nasilju, ratu” (Mir na zemlji: bratstvo je moguće, 2021.). Isti tekst citira i papa Lav XIV.

Proces oprosta ne znači zaboraviti, ni šutjeti, ni prepustiti prostor nasilju nepravde. To je takvo sjećanje koje vodi drukčijoj obradi uspomene i podrazumijeva izlazak iz sputavajućeg načina na koji smo bili zarobili vlastito sjećanje.

Važnost poznavanja situacije – u osobnim, društvenim, nacionalnim i međunarodnim odnosima – u kojima se pokazala učinkovitost načina drukčijih od uporabe (oružane) sile u suočavanju s nepravdom i nasiljem.

Potreba da kršćani, u sredinama u kojima žive, predlažu aktivnosti koje bi razotkrile nasilje i njegove pretpostavke te unutar sukoba zauzimaju stavove koji su više u skladu s evanđeljem, kako nam to često svjedoči povijest svetosti Crkve, katkada bolno pokazujući i otpor zajednice da odgovori na Gospodinov poziv. Postoje li djela ili propusti kojima pridonosimo održavanju situacija nepravde ili nasilja u sredini u kojoj živimo?

Iz studentskog i građanskog pokreta otpora pronalaze se poticaji za sinodalnu Crkvu – koje bi se korake moglo svjesno preuzeti kako bi se, u našem konkretnom kontekstu, učvrstile prakse sposobne suradnički povezivati različite kompetencije i perspektive u vidu angažmana za aktivno nenasilje.