Molitva u pjesmi i obitelji

„Sve je počelo na jednoj od posljednjih misa pape Franje tijekom našeg hodočašća u Rim“, prisjeća se Marin. Dan poslije posjetili su Frascati i vilu Falconieri, gdje je koncert stare glazbe na latinskom dodatno probudio njegovu želju da napiše nešto na tom jeziku. „Kad mi je supruga spomenula Papin poziv na molitvu za mir, sve se posložilo. Pjesma je sama izišla. Dona Pacem za mene nije pjesma nego preghiera in canto – molitva u pjesmi.“

Obitelj koja moli u glazbi

Goranka se sjeća trenutka kada je čula prve taktove: „Odmah sam znala da je nešto posebno. Rijetko se danas piše sakralna glazba na klasičan način i na latinskom jeziku. Bilo mi je posebno drago što je nastala upravo u našem domu, u našem malom studiju.“

Njihova vjera ukorijenjena je u osobnom iskustvu. Marin govori o trenutku koji mu je preobrazio život: „Prije desetak godina našao sam se u teškoj situaciji daleko od kuće. Pustio sam Bogu da me vodi i osjetio veliko olakšanje – znao sam da nisam sam.“ Pouzdanje u Boga dijeli i sa suprugom Gorankom, koja je dodala: „Bog je prisutan i u običnim danima, u malim gestama ljubaznosti. Prije nekoliko godina potpuno sam se prepustila Božjoj volji i naučila vjerovati da Bog vidi širu sliku i kad je ja ne vidim.“

 „Kao obitelj se glazbom povezujemo“, kaže Marin. „Kad nešto pjevamo ili sviramo, to je molitva. Starija kći svira klavir, mlađa violinu – glazba nas spaja.“

„Duhovni mir dolazi tek kad se oslonimo na Boga“, kaže Marin tihim, sigurnim glasom naglasivši da „u svijetu ranjenom stradanjima jedino što nas može održati jest to da se uporno vraćamo ljubavi.“ Goranka se nadovezuje s blagim osmijehom: „Mir uvijek počinje u nama. Kad shvatimo kako je život zapravo kratak, prestanemo trošiti sebe na sitnice i svađe. Ljudi ne pamte stvari – pamte trenutke blizine i topline. Tako je bilo i na našem koncertu u Mrkoplju. Ta punina mira… To ostane u čovjeku. Voljeli bismo taj trenutak ponovno darovati i Rijeci.“

Svakodnevica prožeta Božjom prisutnošću

Na pitanje o izazovima Marin je iskreno odgovorio da glazbeni svijet nije uvijek nježan. „Teško je ostati čist u svemu tome. Ali Dona Pacem nije nastala radi pozornice ni zarade. To je naš mali doprinos dobru. Glazbenik mora imati srce usmjereno na ono što izgrađuje.“ U tom smislu uputili su poruku mladima, onima koji tek kroče u glazbeni svijet ispunjen izazovima, kao i mladim bračnim parovima. 

„Budite čvrsti u vjeri i u onome što je dobro. Male geste pažnje, razumijevanja i nježnosti – to su niti koje drže ljubav godinama. Također, vjera se ne živi samo u crkvenim klupama. Bog je s nama u svakom trenutku dana, u svakoj misli i namjeri.“

U njihovu domu Bog je prisutan u malim stvarima. „Lijepa riječ, zagrljaj, mala pomoć – tu se rađa Bog“, kaže Goranka. „Volim uzeti trenutak tišine, samo da provjerim svoje srce i svoj odnos prema Bogu.“ Marin za kraj dodaje jednostavno: „Svi planiramo, trudimo se… ali ponekad treba pustiti da se ‘sutra brine za sebe’. Ako Bog želi – bit će.“

U glazbi i životu Goranke i Marina Tuhtana osjeća se ono najdragocjenije – mir koji dolazi iz predanja. Njihova Dona Pacem ostaje poziv svima: gradimo mir najprije u vlastitom srcu.