Zvona zvone
Od Drugog vatikanskog sabora do Sinodalnog hoda – 60 godina s vama.
Nakon usporenog ljeta, a prije hladne jeseni, rujan je donio pregršt zanimljivih tema, gotovo da je teško izdvojiti najvažniju. Za čitatelje našeg tiskanog izdanja i suradnike koji pišu tekstove, vjerojatno najvažnija ipak je obljetnica ovog lista.
Prije 60 godina, krajem rujna, o blagdanu sv. Kuzme i Damjana, izišao je prvi broj Bakarskih zvona, tada župnog listića iz kojeg su nastala današnja Zvona. Pokretač i urednik bio mu je bakarski župnik i dekan Josip Šojat. Već u drugom broju pojavljuje se kao suradnik Ante Sironić, župnik u Sušačkoj Dragi. Njih dvojica postavili su temelje lista kojeg držite u rukama i koji traje već šezdeset godina.
Priča o mjesečniku Zvona započela je u vrijeme 2. vatikanskog sabora i rasla nadahnuta njegovim poticajima i otvaranju Crkve suvremenom svijetu. Danas ta priča ide dalje u Sinodalnom hodu koji daje nove poticaje, dok se i sam nadahnjuje porukama Sabora.
Uz dvojac pokretača Zvona, prvi sljedeći po važnosti u povijesti ovog lista je nadbiskup u miru Ivan Devčić. On je s pokretačkim dvojcem počeo surađivati prije 40 godina, još kao mladi svećenik. Pomagao je Šojatu i Sironiću u uređivanju lista, nakon njihove smrti, krajem devedesetih bio je i glavni urednik, a kasnije je i kao nadbiskup i izdavač podržavao njegovo izlaženje.
Valja istaknuti i podršku koju su Zvona svo vrijeme imala od nadbiskupa koji su im bili izdavači. Prvi je njihovu vrijednost prepoznao nadbiskup Josip Pavlišić, zatim nastavio njegov nasljednik Anton Tamarut, nadbiskup Ivan Devčić i sam je uređivao Zvona, a tradiciju izlaženja mjesečnika podržao je i aktualni riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Bakarski župnik Josip Šojat očito je prije 60 godina imao viziju i mnogo dobre volje, a njegov prvi suradnik Ante Sironić dovoljno nadahnuća da započnu projekt koji još traje. Jedan od razloga njihova uspjeha zacijelo je i veliki broj suradnika koje je ovaj list okupio i koji su, od početka do danas, veliko blago ovog mjesečnika. Nakon prvih brojeva koji su započeli skromno, krug se njihovih suradnika ubrzano širio i Zvona su prerasla granice župe postavši list tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije.
Listajući stare brojeve, možemo reći da je ovaj mjesečnik uvijek bio ogledalo mjesne Crkve, važan kroničar najvažnijih događanja, a mnogi su i naizgled manje važni događaji oteti zaboravu. Gotovo da možemo reći da ono što nije zapisano u Zvonima, kao da se nije ni dogodilo.
No, Zvona su oduvijek osim kronike nudila i poučne i poticajne priloge. Bilo je tu teoloških tekstova, povijesnih crtica, kulturne baštine, razgovora i susreta koji su, nudeći primjere iz života, htjeli potaknuti vjernike na promišljanje i svjedočenje Kristove poruke.
Misija Zvona danas nadovezuje se na onu od prije 60 godina: upoznati vjernike, ali i one koji to nisu, s porukama koje Crkva nudi suvremenom čovjeku i svijetu. Pokazati, prije svega primjerom, kako u današnjem svijetu živjeti vjeru i biti vjeran Kristu.
Budućnost Zvona možda će ovisiti o budućnosti tiska općenito. Po tom pitanju predviđanja nisu baš optimistična, iako tiskana izdanja neće tako skoro nestati. Ali budućnost Zvona prije svega će ovisiti o suradnicima i o zajednici koju ovaj projekt može okupiti. Dakle budućnost Zvona moguća je čak i bez tiskanog izdanja bude li ljudi koji i dalje žele pisanom riječi ili nekako drugačije, komunicirati, govoriti o vjeri i primjerom poticati druge na življenje vjere.
urednik.zvona@ri-nadbiskupija.hr
Budućnost Zvona možda će ovisiti o budućnosti tiska općenito. Po tom pitanju predviđanja nisu baš optimistična, iako tiskana izdanja neće tako skoro nestati. Ali budućnost Zvona prije svega će ovisiti o suradnicima i o zajednici koju ovaj projekt može okupiti. Misija je uvijek ista: Pokazati, prije svega primjerom, kako u današnjem svijetu živjeti vjeru i biti vjeran Kristu.
Iz rubrike: Zvona zvone
Pranje nogu
Koju je poruku Krist želio poslati? Je li se time ponizio samo pred svojim učenicima ili se, kao u činu utjelovljenja, ponizio pred cijelim svijetom?
