Osvrt na mirovne inicijative pape Franje

Dopisništvo Vatikan

Krajem lipnja, posebni Papin izaslanik, kardinal Matteo Zuppi, posjetio je Moskvu zbog mirovne misije i pokušaja posredovanja u ratu, uzrokovanom ruskom agresijom na Ukrajinu. Zuppi je od početka jasno ocrtao konture mirovne misije – fokusirane na humanitarna pitanja, a ne na političke pregovore. U tom tonu prošao je i njegov susret s Volodimirom Zelenskim i odborom za ljudska prava Ukrajinskog parlamenta, početkom lipnja u Kijevu.

Misija kardinala Zuppija posljednji je u nizu pokušaja pape Franje da svojim posredovanjem doprinese prestanku rata i uspostavi mira. Sveti Otac neprestano poziva na mir u Ukrajini, i prije samog početka ruske agresije više je puta upozoravao na krizu u Ukrajini i pozivao na molitvu i solidarnost s Ukrajinskim narodom.

No, nastojanja Svete Stolice i pape Franje osobno – do sada nisu urodila očekivanim plodovima, više puta nailazeći na nerazumijevanje javnosti. Svi se sjećamo iznenadnog odlaska Svetog Oca u Rusko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici na samom početku agresije. Od samog početka bilo je jasno da Papa želi učiniti sve što je moguće kako bi se agresija spriječila i uspostavio mir. Međutim, s više strana došli su glasovi puni osude za Papinu gestu te je ona do krajnje mjere krivo protumačena. Neki su se pitali – kako je moguće da Papa odlazi u veleposlanstvo agresora? Zašto nije išao u veleposlanstvo žrtve? Papa Franjo je to javno pojasnio u travnju 2022., u intervjuu za argentinski list La Nacion: „Otišao sam sam. Nisam htio da me itko prati. To je bila moja osobna odgovornost i odluka koju sam sam donio probdjevši jednu noć, s mislima na Ukrajinu. Jasno je – svakom tko želi vidjeti – da sam ukazao (ruskoj) vladi kako može zaustaviti rat u istom trenu.“

Papa je u istom intervjuu rekao kako je spreman učiniti sve kako u Ukrajini više ne bi bilo ni jedne smrti. Stoga, nakon stotina javnih nastupa i poziva na molitvu za ukrajinski narod kojeg naziva mučeničkim narodom – ne bi trebalo biti sumnje u Papine nakane i želju za pravednim i humanim rješenjem ovog krvavog sukoba. Istodobno, unatoč skepsi i nerazumijevanju mnogih političkih snaga, Papa Franjo ustraje na promicanju dijaloga u vjeri kako se do mira može doći mirnim putem.

No, dijalog nije tek formalni susret i potpisivanje dokumenta. Ako je dijalog princip razrješenja sukoba, onda on nužno mora uključiti strane koje su u sukobu. One se moraju promijeniti i pristati na nove uvjete. To znači, ako želiš okončati rat putem pregovora i dijaloga, moraš pregovarati s neprijateljem. Jer, koja je alternativa? Poraziti ga i nametnuti mu svoju politiku? Eliminirati ga i umjesto s njim, razgovarati s nekim drugim? U tom slučaju ne govorimo o dijalogu i sporazumu, već o pobjedi i poraženima. To je retorika vojske i politike, koja ima legitimna sredstva dopuštena međunarodnim zakonima i konvencijama, poput prava na obranu.

Ali kršćanstvo i evanđelje – nisu isto što i ratni plan, taktika, strategija, oružje i vojska. Evanđelje je nešto drugo: evanđelje je vjera da se dobrotom može pobijediti zlo, evanđelje je ukorijenjenost u Kristovoj žrtvi za svakog čovjeka. Evanđelje pripada Kristu, i vodi nas Kristu: a uči nas krotkosti, poniznosti, dobrostivosti, velikodušnosti, ljubavi. Uči nas i svladavanju sebe. Uči nas i to – da kad te netko udari, ti pružiš drugi obraz. Jezik evanđelja, radikalni odabir ljubavi, poniznosti i predanja – nije jezik politike i strategije; naprotiv – evanđelje te bez proračunatosti uvijek vodi  ususret drugom čovjeku, pa i onda kad svi misle da to nema smisla.

Kad razlučimo političku retoriku od evanđeoske, te spoznamo stvarne zahtjeve dijaloga, možemo reći slijedeće: tko god nastojanja pape Franje za mir u Ukrajini promatra samo očima politike, ne uzimajući u obzir Evanđelje – samo će se smijati i zgražati nad onime što on i njegovi izaslanici čine u njegovo ime.

Misija kardinala Mattea Zuppija očekivano je naišla na kritike, i to sa svih strana. U Moskvi se sastao s Yurijem Ushakovim, političkim savjetnikom Vladimira Putina, i s povjerenicom Kremlja za prava djeteta, Marijom Belovom. U očima politike, ti su susreti izgledali nedopustivo, stoga su na drugoj strani reagirali burno: jer Zuppi razgovara s neprijateljem. No, Zuppijeva misija nije imala za cilj legitimirati deportaciju ukrajinske djece u Rusiju, već vidjeti što se može učiniti na humanitarnom planu. Briga za najslabije, za najkrhkije – predstavlja moguće polje djelovanja, na kojem se mogu stvoriti neki preduvjeti za razgovor o miru.

Istinsko pomirenje počinje unutar konflikta – a konflikt se nadilazi putem dijaloga i transparentnih pregovora: napisao je Papa Franjo u enciklici Fratelli Tutti (FT, 244). U istoj enciklici je pojasnio da će rizici rata vjerojatno uvijek biti veći od moguće koristi. Stoga je danas teško govoriti o „pravednom ratu“, kao u prošlim stoljećima: i zato – nikad više rata! Rat dakle, nije rješenje – tvrdi papa Franjo (FT, 258). I polazeći od tog stava, Papa kao poglavar katoličke Crkve, kao biskup i moralni autoritet cijelog Svijeta, nikad neće prestati promicati poziv na pomirenje i dijalog. To se politici možda neće svidjeti, jer će takav stav dovesti u pitanje odnose snaga i pojedine interese velikih sila. No vjernici bi morali razmišljati drugačije, i iznad svega snažnom molitvom podupirati svako nastojanje za mir, a posebno ono koje promiče Kristov namjesnik na zemlji.