Dopisništvo Vatikan

Papa Franjo na Venecijanskom umjetničkom bijenalu

Anđela Jeličić Krajcar
20.05.2024.

Vatikanski paviljon na ovogodišnjem Venecijanskom umjetničkom bijenalu (Biennale di Venezia) u umjetničkim krugovima hvale kao jedan od značajnijih i originalnijih doprinosa. Takav odjek nije slučajnost – zahvaljujući pažljivu odabiru uključenih umjetnika, i jasnoći koncepta, duboko pročišćenom u svjetlu evanđelja i poruke: „u tamnici bijah i dođoste k meni“ (Matej 25,36).

Papa Franjo na Venecijanskom umjetničkom bijenalu » naslovna

Ovogodišnji Vatikanski paviljon s izloženim umjetničkim djelima postavljen je u ženskom zatvoru Giudecca, na otoku Giudecca u Veneciji, pod naslovom „Con i miei occhi“, „Svojim očima“. Zatvor postaje izložbeni prostor, ali prostor zatvora ujedno je i izvorište umjetničke inspiracije: svi su uključeni umjetnici svoja djela napravili nakon razgovora sa zatvorenicama i upoznavanjem njihovih životnih priča. K tome, neke od zatvorenica – u posebnoj odjeći – vode posjetitelje kroz prostor, tumačeći umjetnička djela. Na taj način zatvor postaje izuzetan prostor susreta sa ženama koje su tu zbog vlastitih pogrešaka, teških okolnosti i pogrešnih odluka. Susret s druge strane, umjetničkom i ljudskom preobrazbom, postaje prigoda za stvaranje nečeg novog u životu svih uključenih osoba, od zatvorenica preko umjetnika do posjetitelja.

Zato mediji nemaju fotografije izloženih umjetničkih djela – da ne bi sveli ovaj umjetnički paviljon na površno gledanje.

"Zatvor može postati prostor ponovnog rađanja, materijalnog i moralnog, u kojem dostojanstvo žena i muškaraca nije izolirano već se promiče putem međusobna poštivanja i njegovanja talenata i sposobnosti."

Ovaj projekt usmjeren je na razumijevanje, susret, istraživanje i nalaženje smisla – baš kako bi postao temelj izgradnje novog života i traženja dostojanstva i novog mjesta u društvu.

Papa je zatvor posjetio 28. travnja i u susretu sa zatvorenicama i osobljem naglasio kako svaka osoba nosi svoje ožiljke, no Bog želi da budemo zajedno jer svatko ima nešto jedinstveno što može pružiti i primiti.

„Zatvor je teška stvarnost, a problemi poput prenapučenosti, loše strukture i pomanjkanja resursa, te nasilje – stvaraju puno patnje. No zatvor može postati prostor ponovna rađanja, materijalnog i moralnog, u kojem dostojanstvo žena i muškaraca nije izolirano već se promiče putem međusobna poštivanja i njegovanja talenata i sposobnosti.“

Talenti zaslužuju pažnju i povjerenje, nastavlja Papa, jer nitko ne može oduzeti dostojanstvo osobi. Boravak u zatvoru može označiti početak nečeg novog „putem otkrivanja neslućenih ljepota u sebi i drugome“, poručio je Sveti Otac. Boravak u zatvoru može postati svojevrsna obnova: promatranje i hrabro ocjenjivanje vlastitog života, odmicanje svega suvišnog, opasnog i štetnog, stvaranje novog projekta života. Zato, ističe papa Franjo, zatvorski sustavi moraju ponuditi svojim štićenicima instrumente i prostor za ljudski rast, duhovni, kulturni i profesionalni rast, stvarajući preduvjete za ponovni ulazak u društvo: „dati nove mogućnosti“ umjesto izolacije i kazne.

Nemojmo zaboraviti da svi činimo pogreške i imamo rane te svi možemo postati „ozdravljeni koji nose ozdravljenje, oni kojima je oprošteno te nose oprost, ponovno rođeni – koji donose preporod“, zaključio je papa Franjo i pozvao da svaki dan svojeg života promatramo kao dan „ponovnog početka“.

Na susretu s umjetnicima Papa je naglasio kako danas svijet treba umjetnike i usporedio umjetnost s „gradovima-utočištima“, koje opisuje Stari zavjet  (Ponovljeni zakon 4,41):  „To je stvarnost neposlušna režimu nasilja i diskriminacije, koja stvara oblike ljudske pripadnosti kadre prepoznati, uključiti, zaštititi, zagrliti sve. Sve, počevši od posljednjih.“

Gradovi utočišta, pojasnio je papa Franjo, biblijska su institucija čija je svrha bila spriječiti prolijevanje nevine krvi i ublažiti slijepu želju za osvetom, kako bi se jamčila ljudska prava i tražili putevi pomirenja.

Na isti način razni oblici umjetnosti mogu postati poput mreže gradova utočišta te surađivati u oslobađanju svijeta od rasizma, ksenofobije, nejednakosti, ekološke neravnoteže i straha od siromaha. Potrebno je zamisliti i stvoriti gradove i mjesta gdje će svi biti braća, a ne stranci.  Umjetnost nas također uči da svijet promatramo s ljubavlju – kontemplirajući ga, poput Isusa. Ne pogledom koji prisvaja, objektivizira ili pak gleda ravnodušno i površno, naglasio je Sveti Otac.

Na kraju Papa je još jednom istaknuo značaj ženskoga genija – jer u ženi se radost i patnja sjedinjuju u jedinstvenu obliku, koji svijet treba poslušati i od njega naučiti nešto važno. Papa je također spomenuo umjetnice poput Fride Khalo, Corite Kent i Louse Bourgeois te poželio da suvremena umjetnost otvori naš pogled na svijet i pomogne nam u prikladnu vrednovanju ženskog doprinosa.

Iz rubrike: Dopisništvo Vatikan

Papa Franjo na Venecijanskom umjetničkom bijenalu » naslovna

Čemu nas je naučio slučaj Viganò?

Anđela Jeličić Krajcar
26.07.2024.

Činilo se da je objavom dokumenta o razotkrivanju McCarrickovih zlodjela i preispitivanjem sustava napredovanja u crkvenim službama Papa odgovorio na Viganòov zahtjev.