S Gospodinom je sve lako i lijepo

Odmah nakon Božića dobila sam telefonski poziv koji me je veoma iznenadio. Nazvala me kolegica s kojom sam radila u Riječkoj bolnici prije sedamnaest godina. Trebalo joj je vremena da me pronađe. Pomogli su joj njezini najmlađi, koji su me pronašli preko društvene mreže Facebook. Zamolila me da za Zvona napišem pričicu o jednoj njezinoj unuci koja svim srcem živi svoju vjeru, a na koju je ona, nona Milena, jako ponosna.

Odmah nakon blagdana Bogojavljenja našla sam se s njezinom unukom Katjom i tetom koja ju je dovezla pred trsatsko svetište, te smo u obližnjem kafiću, uz kavu i toplu čokoladu, razgovarale. Bila sam iznenađena i zadivljena razmišljanjem ove mlade djevojke Katje Bakić. Studentica je 3. godine studija engleskog jezika i lingvistike u Limericku u Irskoj. Kada je kod kuće, živi s mamom, tatom i bratom u Rubešima: „Htjela sam studirati u Engleskoj, ali kada je Engleska izišla iz Europske Unije, to je bilo teže ostvariti pa sam odlučila otići u Irsku i nije mi žao jer učim ono što volim. Moja je nona htjela da vam pričam o sebi jer dosta sam angažirana u Crkvi i ovdje kada dođem doma, ali i vani. Još u osnovnoj školi, onako od dosade i znatiželje, priključila sam se salezijanskoj zajednici u crkvi Marije Pomoćnice na Podmurvicama.

Jako mi se svidjela salezijanska duhovnost. Nije to da samo klečimo i molimo. S djecom i mladima se radi, s njima se živi u malim stvarima, u igri, katehezama, druženjima, putem salezijanske karizme uče o Bogu. Kada sam bila u srednjoj školi, na jednom ljetnom oratoriju krenula sam u formaciju za animatoricu. I kadgod dođem, tu sam i pomažem. Na ljetnim oratorijima zna biti i po 400 djece, a nas je animatora četrdesetak. Zahvalna sam ocima salezijancima koji su sada u župi, a djeluju i u Salezijanskoj gimnaziji: don Mihovil Kurkut voditelj je oratorija, don Danijel Dragičević ravnatelj je zajednice i škole, don Josip Tafra profesor i župnik, don Vinko Rogolo župni vikar i profesor u gimnaziji. Salezijanska je duhovnost don Boscova duhovnost kao putokaz ljubavi koju je darivao mladima u njihovu rastu i razvoju, u svim životnim poteškoćama u kojima se mladi nađu ili mogu naći. I to je mene oduševilo, tu sam ja našla svoj smisao, odgovor na mnoga pitanja.  

Bog je prisutan u našem životu stalno, u svim trenutcima, i u igri i učenju. Tu raste naše prijateljstvo s Bogom, rastemo i upoznajemo se mi međusobno. Salezijanski animatori zabavom, igrama, molitvom evangeliziraju mlade, organiziraju kateheze u ljetnim i zimskim oratorijima. Tako mladi služe mladima pod nadzorom i vodstvom salezijanaca.” – rekla je Katja koja je i u Irskoj našla svoje mjesto u Crkvi, među svojim istomišljenicima. Tu je, kaže, sigurna, tu je Bog i tu je kao i doma.

Kod časnih sestara dominikanki sv. Cecilije u Limericku uključila se u rad s djecom prakticiranjem kateheze prema pedagogiji Montessori: „Radim s djecom starosti od dvije do pet godina. Učimo ih da razvijaju fine motoričke sposobnosti, a i kateheze su smirene. Priča se polako i dosta usporeno. Jedan kateheta radi s dvoje djece. Polako se djeci objašnjava vjera uz biblijske priče. Zatim rade nešto polako i precizno, npr. pincetom premještaju sitnice. Tako ostanu u miru te im ono što su naučili iz biblijske priče, duže ostane u mislima. Ne ide se odmah u bučnu igru.”

Katja je trenutno na razmjeni studenata u Palermu. I tu ide redovito na mise. Boravak u Italiji iskoristila je da posjeti Rim i Vatikan i ode na audijenciju sa Svetim Ocem papom Franjom, što joj je bila velika želja: „To je neopisiv osjećaj. Audijencija traje dva sata. Papa je jako zanimljiv i dinamičan. Njegov govor prevodi se na sve jezike i sve uvijek pozdravi. Sa Salezijanskom provincijom bila sam prošle godine u Portugalu u Lisabonu na Svjetskom danu mladih. To su bili trenutci nezaboravna iskustva, druženja i molitve.”

U Palermu je smještena kod časnih sestara sv. Ane. Uz svoje studentske obveze, učenje, druženja i kateheze, voli izrađivati krunice od raznih materijala pa i to iskoristi u svom radu s djecom.

Upitala sam je bi li htjela nešto poručiti mladima. Rekla je: „Krenula sam kod salezijanaca zbog društva, a sada vidim da je sve to Bog vodio i koliko mi je lijepo u Crkvi, među vjernicima i u Irskoj i sada u Portugalu i kada sam bila u Španjolskoj na razmjeni studenata. U svakoj crkvi nađem prijatelje, u svakoj crkvi sam doma jer je tu moj Gospodin, on je uvijek sa mnom i nikada nisam sama.”

Nona Milena, koja cijeli život istinski živi svoju vjeru, koja u župnom zboru u Brgudu pjeva preko 70 godina, zaista može biti ponosna na svoju unuku Katju, a meni je drago da sam zapisala ovo svjedočanstvo jedne mlade, samostalne i lijepe djevojke koja živi daleko od kuće i kaže da nigdje nije sama jer ima Gospodina i uz njega svugdje nađe svoj dom, braću i sestre.