Turisti, hodočasnici, migranti

Kao i svakog ljeta kod nas, i ovo je ljeto najčešća riječ koju smo čuli bila „turist“ ili njezina izvedenica turizam. Ništa čudno s obzirom na to da i ova godina po broju turista već sada ulazi među rekordne, unatoč padovima tijekom travnja i svibnja. Početkom rujna broj turista koji su posjetili Hrvatsku kreće se oko 16 milijuna.

Ljeto je vrijeme i za posebnu podvrstu turizma, vjerski turizam, odnosno hodočašća. Iako hodočašća ne bismo trebali miješati s turizmom, da se ne uvrijede svi hodočasnici koji putuju kako bi posjetili neko sveto mjesto, duhovno se obnovili i ojačali vjeru, njihove migracije ipak ulaze u ovu statistiku. 

Tako dolazimo do pojma migranata, ljudi koji također putuju, ali ne ulaze u ove turističke brojke. Hrvatskoj ta brojka kao da nije toliko važna, zbog toga nikad nije ni potpuno točna jer i dalje su brojni koji prođu ovuda, a da se njihov dolazak ne zabilježi. Po broju nezakonito zatečenih državljana trećih zemalja – 31 195, Hrvatska je prošle godine, s obzirom na broj stanovnika, sa Slovenijom i Ciprom bila u vrhu EU-a. Srećom, pomaka ima jer broj registriranih ilegalnih migranata u Hrvatskoj ipak se prepolovio u odnosu na 2023. 

Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) u Hrvatskoj u svom je priopćenju povodom Svjetskog dana izbjeglica 20. lipnja između ostalog upozorila na to kako Hrvatska još uvijek nema razvijen mehanizam humanitarnih koridora niti sudjeluje u europskom mehanizmu preseljenja izbjeglica preko kojega većina članica EU-a u sklopu godišnjih kvota primi određeni broj izbjeglica.

Problem, kako navodi JRS, imaju i legalni migranti, oni koji su novi dom pronašli u Hrvatskoj, a takvih je sve više. Zbog nepostojane nacionalne strategije integracije njihova je prilagodba na život i rad u Hrvatskoj otežana. U 2024. Hrvatska je izdala rekordnih 206 529 dozvola za boravak i rad stranim državljanima, a predviđanja Hrvatske udruge poslodavaca procjenjuju da bi do 2030. broj stranih radnika mogao dosegnuti 500 tisuća, što bi činilo četvrtinu radne snage. Naravno da bi i odgovor društva na ovako velik broj stranaca trebao biti primjeren. Potrebno je učiniti više oko njihove integracije, učiti ih jeziku i kulturi, zaštititi njihova radnička i građanska prava i prihvatiti ih kao ljude koji daju svoj doprinos društvu.

Na kršćansku dužnost pomaganja migrantima nedvosmisleno je pozvao papa Lav XIV. u poruci objavljenoj krajem srpnja, za 111. Svjetski dan migranata i izbjeglica, koji se slavi 4. i 5. listopada. U Godini jubileja, uz moto „Hodočasnici nade“, Papa je poruku naslovio „Migranti – misionari nade“. U njoj ističe kako se u migrantima obnavlja iskustvo putujućeg izraelskog naroda te da oni podsjećaju Crkvu na njezinu hodočasničku dimenziju: „ona je neprestano na putu prema svojoj konačnoj domovini, poduprta nadom, koja je bogoslovna krepost. Svaki put kad Crkva podlegne napasti „sjedilaštva” i prestane biti civitas peregrina – Božji narod koji putuje prema nebeskoj domovini (usp. Augustin, De civitate Dei, knjige XIV-XVI), ona prestaje biti „u svijetu” i postaje „od svijeta” (usp. Iv 15, 19).

Lav XIV. ne zaustavlja se na poruci nade migrantima nego poziva kršćane na gostoprimstvo koje jamči dostojanstvo i priliku za potpuno izražavanje vlastitih talenata. „Zajednice koje ih primaju mogu također biti živi svjedoci nade. Nade shvaćene kao obećanje sadašnjosti i budućnosti u kojoj je priznato dostojanstvo svih kao djece Božje. Na taj se način migrante i izbjeglice prepoznaje kao braću i sestre, kao dio obitelji u kojoj mogu izraziti svoje talente i u potpunosti sudjelovati u životu zajednice.“

Papa već na početku svoje poruke upozorava na ravnodušnost spram drugih i drugačijih, što je „raširena tendencija i ozbiljna prijetnja zajedničkoj odgovornosti, multilateralnoj suradnji, ostvarenju općega dobra i globalnoj solidarnosti za dobrobit cijele ljudske obitelji.“ Kao što hodočasnici nisu turisti, ni migranti nisu hodočasnici, ali u Papinoj poruci oni postaju „misionari nade“.

urednik.zvona@ri-nadbiskupija.hr