Uskrsne poruke Pape Franje: Bez praštanja nema mira

U svijetu koji se navikava i otupljuje na vijesti o ratovima, sukobima, humanitarnim krizama i tragedijama, papa Franjo neumorno poziva na mir, bratstvo i solidarnost. I ovaj je Veliki tjedan bio prožet znakovitim gestama, riječima – ali i tišinama.

Služenje i skrušenost

Nastavljajući tradiciju započetu još u Buenos Airesu, na Veliki četvrtak misu Večere gospodnje Papa je slavio u kaznionici, ovaj put u okružnom ženskom zatvoru Rebbibia. Evocirajući čin pranja nogu kojim je Isus svojim apostolima ilustrirao silaženje Boga u ljudske krize, Papa je oprao noge dvanaeset žena. Prvi put to su bile isključivo žene, mnoge od njih ganute do suza. U kratkoj homiliji poručio je da čin pranja nogu upućuje na poziv na služenje: svi smo pozvani jedni drugima služiti.

Citirao je i „jednu mudru staricu, baku iz naroda“, koja je rekla: „Isus se nikada ne umara praštajući: mi se umaramo tražiti oproštenje.“ Svi smo puni malih i velikih promašaja, svatko ima svoju priču – ali Gospodin nas uvijek čeka otvorenih ruku, i nikada se umara od praštanja, poručio je Sveti Otac.

Na misi posvete ulja – u dugoj propovijedi – Papa je govorio o duhovnom životu svećenika, ističući snagu skrušenosti. „Skrušenost traži napor, no uzvraća mirom. Ne stvara nemir, već skida teret s duše, jer djeluje u rani grijeha, te nas oraspoložuje da upravo tamo primimo Gospodinov dodir, a on preobražava raskajano i ponizno srce (Psalam 51,29), smekšano suzama. Skrušenost je protulijek za tvrdoću srca, koju Isus toliko često proziva (Marko 3,5; 10,5). Jer srce bez raskajanosti i plača – postaje tvrdo. Najprije ga preuzima navika, potom neosjetljivost za probleme i ravnodušnost za ljude. Zatim srce postaje hladno i gotovo neosjetljivo, zaodjenuto neprobojnom korom, i na kraju postaje – srce od kamena. No kao što kap kopa svoj put u kamenu, tako i suze pomalo kopaju put u tvrdim srcima. Tu nastaje čudo tuge – one dobre tuge koja nas čini blagim ljudima.“

Svemoć ljubavi

Na Veliki petak, tijekom obreda muke Gospodnje u bazilici svetog Petra propovijedao je, kao što to već desetljećima čini, kardinal Raniero Cantalamessa. U središtu promišljanja – pitanje moći. Naglasio je kako se Božja svemoć očituje u svemoći ljubavi, te pozvao moćnike svijeta da preispitaju svoje poimanje moći:

„Istinska svemoć Božja je – potpuna nemoć Kalvarije. Potrebno je vrlo malo moći kako bi se pokazali, no potrebna je velika moć kako bi se stavili sa strane, kako bi se izbrisali. Bog je neizmjerna moć skrivanja sebe. Exinanivit semeipsum: ponizi sam sebe (Filipljanima 2,7). Našoj žudnji za moći on je suprotstavio svjesnu nemoć. Kakva je to lekcija za nas, koji se više ili manje svjesno – uvijek želimo pokazati. Kakva je to lekcija iznad svega za svjetske moćnike. Za one koji ni izdaleka ne pomišljaju na služenje, već samo na moć, zbog moći same. Oni – opisuje ih Isus u evanđeljima – koji tlače narode, i nazivaju se dobročiniteljima (Matej 20,25; Luka 22,25).“

Za križni put na Koloseju papa Franjo je ove godine osobno napisao meditacije: darovao nam je jedno osobno promišljanje u intimnu dijalogu s Isusom Kristom, meditirajući nad njegovom mukom, prolazeći sve deklinacije ljudskih tragedija. „Učini da te prepoznam i da te ljubim u nerođenoj djeci, u odbačenoj djeci, u mnogim mladima, koji čekaju da netko čuje njihov krik boli, u prebrojnim odbačenim starcima, zatvorenicima i usamljenima, među izrabljenim i zaboravljenim narodima.“ Papina molitva na Veliki petak ove godine nije imala izravne reference na konkretna svjetska žarišta i krize – no dohvatila je svaki oblik ljudske boli. Iako ga je kod Koloseja čekalo oko 25 000 vjernika, sudjelovanje u molitvi križnog puta Papa je otkazao u posljednji čas: kako bi sačuvao snagu za subotu i nedjelju.

Podignimo oči prema Isusu

U uskrsnoj noći poslana je poruka nade i svjetla. Jer Bog je Bog nemogućeg, i odmaknut će kamen s grobova svih naših slabosti i promašaja te nam pokazati put života.

Jer „Isus je naša Pasha, on nas vodi iz tame u svjetlo, vezao se za nas zauvijek te nas spašava od provalije grijeha i smrti, privlačeći nas u svjetli zanos praštanja i vječnog života. Braćo i sestre, podignimo pogled prema njemu, prihvatimo Isusa, Boga života, naše živote, obnovimo danas svoje 'da', i niti jedan kamen neće zagušiti naše srce, niti jedan grob neće zatvoriti radost života, i niti jedan promašaj neće nas zatvoriti u očaju.“