Vjerska sloboda kao tabu tema

Treba li reagirati ako se netko u opuštenom društvu našali na račun vjere? Što učiniti ako se netko odveć često šali na račun vjere na radnom mjestu? Što ukoliko djeca ismijavaju drugo dijete jer ide na vjeronauk? Kako postupiti ukoliko poslodavac traži nešto što se protivi religioznim vjerovanjima i savjesti? Treba li javno svjedočiti svoju vjeru (ulica, škola, sveučilište, posao, mediji, internet…)? Trebaju li političari u javnom nastupu samo-cenzurirati vlastita vjerska stajališta? Što ukoliko netko ne zapošljavanja mlade vjernice zbog budućih obiteljskih obveza? Što ako netko prijeti, gura, udara druge jer mu smeta njihova vjera? Što ukoliko u vlastitom društvu druge religiozne skupine trpe zbog svoje vjere, a moja uživa određenu sigurnost?

Sve su to momenti koji nam ukazuju na dvije stvari. Prvo, krhkost temeljnog ljudskog prava – prava na slobodu vjere. Drugo, društvena složenost utječe na spektar mogućih oblika netolerancije, diskriminacije i nasilja na osnovu vjere.

Pravo na slobodu vjeroispovijedi prepoznato je i zaštićeno kao temeljno ljudsko pravo u međunarodnom pravu, kao i u hrvatskom Ustavu. No, bez obzira na pravnu sigurnost, svake godine čitamo izvještaje kako se nasilje protiv vjernika povećava. To nije samo fenomen zemalja koje su tamo negdje daleko od nas. Fenomen je to koji se snažno širi i europskim tlom. Sudjelujući zadnjih nekoliko godina u nizu znanstvenih projekata i aktivnosti na tu temu (posebno u projektu „Laboratorij vjerske slobode“, https://laboratoriumwolnosci.pl), uočava se trend povećanja neprijateljskog raspoloženja prema vjernicima u Europi, a posebno prema kršćanima. Postoji čitav spektar načina kako se negativan stav prema vjernicima ispoljava - od nesvjesnih mikro-agresija i nečujnih pritisaka kulturnih ideologija, pa sve do planiranih fizičkih napada. Nevladine udruge prate, bilježe i kreiraju izvještaje o slučajevima na području Europe, ali i svijeta. Zahvaljujući tim izvještajima donekle prepoznajemo trendove koji se razvijaju.

No, kakva je situacija s Hrvatskom? Čini se kako je sve u skoro najboljem redu. Zašto? Ne svjedočimo brojnim i redovitim vijestima u medijima na ovu temu. Sporadično se pojave vijesti o neslaganju po pitanju vjerskih simbola u javnim ustanovama, rijetki su slučajevi problematike priziva savjesti (iako izazivaju veliku pozornost), možda koja fitnes vježba oko crkvenog oltara kontra mjera tijekom pandemije, te skoro bez zapisa težih oblika zločina na osnovi vjere. S tih nekoliko tema, a koje se rijetko pojavljuju, čini se da je iscrpljena problematika ugroze vjerske slobode u Hrvatskoj.

Činilo se da je takva situacija i u Poljskoj, državi koja nam je slična po pitanju postotka vjernika u društvu. Sve dok se nisu posvetili tom pitanju - uložili u istraživanja, upoznali kompleksnu narav fenomena te se potom šokirali otkrićem kako su nasrtaji na vjersku slobodu u jasnom uzlaznom trendu. Od redovitih provokacija na radnom mjestu i društvu, ismijavanja u medijskom i umjetničkom prostoru, nasilnih prekida liturgije, do ciljanih nasrtaja na vjerske objekte te laike i župnike. Društvene mreže prepoznate su kao plodno tlo generiranja neprijateljskog raspoloženja, ali i djelovanja prema vjernicima. Poljaci sada ulažu znatan trud u poticanje rasprava o temi vjerske slobode, pokušavajući educirati šire slojeve ljudi što ona znači i podrazumijeva, ali ujedno i preispitujući zakone koji štite to isto temeljno ljudsko pravo.

Imajući to na umu, možemo slobodno reći kako u Hrvatskoj imamo slijepu pjegu po pitanju slobode vjeroispovijedi. Istraživanja koja bi zahvatila veći broj ispitanika ne postoje. Brojke po pitanju zločina iz mržnje na osnovu vjeroispovijedi ne otkrivaju puno. Međutim, kroz razgovor s ljudima očito je kako postoji netrpeljivost (pitajte bilo koju osobu koja na neki način svjedoči svoju vjeru u javnom prostoru, na radnom mjestu…).

Država će sa svoje strane zadovoljiti potrebe zakona i međunarodnog prava. Vjerskim ustanovama čini se da to pitanje i nije od velike važnosti, te ne uznemiruju javni prostor s tom problematikom. Postoje laičke inicijative, koje u američkom stilu nastupaju, ali redovito u sličnim slučajevima koji ni približno ne iscrpljuju mogući spektar ugroze vjerske slobode. I tako dolazimo do zaključka - vjerska sloboda u državi s pretežno vjerničkim pukom je – tabu tema.