Biskup crkvene obnove u Rijeci i Istri

Sa svojim zaleđem zapadno od Rječine Grad Sv. Vida, današnja Rijeka, bio je u sastavu drevne Pulske biskupije cijeli niz stoljeća, od 1028. do 1787. godine. Pulska biskupija osnovana je vjerojatno u 4. stoljeću, ali se Antonius, prvi poznati biskup, spominje kasnije (oko 510. – 545.). Nakon njega znana su nam još 83 pulska biskupa.

Među njima posebno se istaknuo biskup Giuseppe Maria Bottari (1654. – 1729.), franjevac konventualac. U ulozi pulskog biskupa bio je crkveni reformator pri kraju 17. i početkom 18. stoljeća. S biskupom Bottarijem na širem je riječkom i istarskom području uspješno okončana protureformacija, tj. obnova Katoličke Crkve. Stoga je njegovo ime povezano s nizom crkava koje je pohodio i posvetio na području današnje Riječke nadbiskupije i Porečke i Pulske biskupije.

Biskupom ga je imenovao papa Inocent XII., a zaređen je u rimskoj bazilici dvanaest apostola (Basilica dei Santi XII Apostoli). Sjeo je na biskupsku stolicu nakon Eleonora Pagella iz Vicenze (1689. – 1695.).

Iz njegovih devet relacija, koje je uputio Svetoj Stolici, saznajemo da je Pulska biskupija u njegovo vrijeme bila podijeljena na mletački i austrijski dio te da je imala oko 40 000 stanovnika, 43 župe, 111 crkava i 238 kapela te 128 bratovština. U doba dok je bio biskup, obnovljena je unutrašnjost pulske katedrale i dovršen zvonik 1707., popravljen je krov, a 1716. podignut je oltar Presvetog Sakramenta.

Teolog i ugledni propovjednik Giuseppe Maria Bottari bio je rodom Mlečanin, kao i njegovi prethodnici, koji su upravljali Pulskom biskupijom nakon što je grad potpao pod mletačku vlast 1331. godine. Prije nego što je sjeo na biskupsku stolicu u Puli 1695. godine, Bottari je kao franjevac konventualac bio provincijal padovanske provincije (1683. – 1686.) i general reda (1689. – 1695.). Bio je također savjetnik i dvorski propovjednik Leopolda I. Habsburškog (1640. – 1705.). To mu je bila preporuka da može, nakon duljeg razdoblja austrijsko-mletačkih sporenja i ratovanja, vizitirati dio Pulske biskupije koji se nalazio pod upravom Habsburgovaca, među kojima je bio s okolicom, zapadno od Rječine, Grad Sv. Vida, današnja Rijeka.

Biskup Bottari, koji se isticao mirotvornim i humanitarnim djelatnostima, vizitirao je u ljeto 1701. godine župe riječkog arkiđakonata. Prije njega pulskim su biskupima često to pravo uskraćivale austrijske vlasti.

U izvješću koje je dostavio Svetoj Stolici biskup Bottari navodi kako se u dijelu Pulske biskupije pod austrijskom vlašću “pustoš u nekim crkvama može usporediti s razrovanom ulicom”. Jedino je Grad Sv. Vida, koji je tad brojio nešto više od 7000 žitelja, bio pozitivnije ocijenjen “zahvaljujući marljivu radu i zalaganju isusovaca”. U gradu u to je doba postojalo 19 gradskih i poljskih crkava, koje je opsluživalo četrdesetak svećenika. Biskup Bottari navodi da su mnoge dragocjenosti koje je crkva imala bile opljačkane tijekom provala Đenovljana i Mlečana te nisu vraćene. Nakon temeljite obnove zborne crkve na prijelazu iz 17. u 18. st. ona je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, a titular isusovačke crkve (današnje katedrale), posvećene 1742. godine bio je sv. Vid.

Na području današnje Riječke nadbiskupije biskup Bottari vizitirao je, osim Rijeke, župe Brseč, Mošćenice, Lovran, Veprinac, Kastav i Klanu.

Giuseppe Maria Bottari bio je značajan i priznat biskup. Preminuo je u Puli 1729. godine. Sahranjen je u Veneciji u bazilici Santa Maria Gloriosa dei Frari. Na glavnome oltaru bazilike nalazi se slika s motivom Uznesenja Marijina u nebo (1516. – 1518.), djelo znamenitog Tiziana, koji je i sahranjen u toj crkvi.

Kopija slavne Tizianove slike nalazi se na glavnome oltaru riječke Assunte. Oltarnu je sliku sredinom 19. stoljeća kopirao Giovanni Simonetti (Ioannes Simonetti Fluminensis) prema Tizianovu predlošku Uznesenja Marijina. Kopija Tizianove Assunte krasi također oltar svetih Stanislava i Alojzija u riječkoj katedrali sv. Vida.

Slika je i simbolična poveznica Rijeke s biskupom Bottarijem, s kojim je završena katolička obnova u tadašnjoj Pulskoj biskupiji. U doba biskupa Bottarija obnavljala se u baroknom slogu zborna crkva Uznesenja Marijina u Rijeci, koja je trajala od 1716. do 1726. godine. Uređeno je novo svetište s trijumfalnim lukom od crnog mramora te podignut sadašnji barokni glavni oltar. Trošak gradnje oltara podmirio je plemić Simone de Orlando, a dovršio ga je 1725. slovenski kamenorezac Luka Mislej (1658./1670. – 1727.). Padovanski kipar Jacopo Contieri (1676. – 1759.) isklesao je kipove svetih Šimuna, Ane, Margarete i Antuna. Ovi svetci predstavljali su osobne zaštitnike članova obitelji Orlando, koja je u raskošno svetište riječke Assunte uložila znatna sredstva, a za uzvrat su dobili pravo povlaštena ukopa pred glavnim oltarom.