Credition – holistički pristup zdravstvenoj skrbi

Holistički pristup

Holistički pristup rad u zdravstvenom sustavu čini složenim izazovom

Izraz „holistički" često se upotrebljava kada se želi naglasiti „cjelovito" sagledavanje nekog složenog sustava. U zdravstvenoj skrbi to može značiti da se u liječenju pacijenata radi o nečemu više samog oslanjanja na tehničke uređaje. Srž holističkih koncepata leži u shvaćanju da je svaki dio „cjelovitog" sustava najuže povezan sa „svim ostalim" dijelovima sustava, tako da se nijedan dio ne može promatrati zasebno, niti razumjeti bez odnosa prema ostalim dijelovima. To znači, primjerice, da se pri sagledavanju pacijenata moraju uzeti u obzir tako različiti aspekti kao što su etničko podrijetlo, materinski jezik, dob, mentalni razvoj odnosno zrelost i trenutno raspoloženje. Ako se pretpostavi da su svi ti aspekti međusobno povezani i da ih se mora istovremeno uzimati u obzir, postaje jasno da svi djelatnici u zdravstvenom sustavu stoje pred vrlo složenim zadatkom – pred izazovom „ovladavanja tom složenošću". No, što je neki sustav složeniji, to je manje „znanja" o cjelini, njezinim dijelovima i njihovim međusobnim vezama dostupno pojedinim akterima. To može brzo dovesti i do teškoća u komunikaciji.

Još je zahtjevnije kada se u razmatranje uključi i čimbenik duhovnosti

Među izrazima koji imaju važnu ulogu u kontekstu holističkih pristupa nalazi se i duhovnost (spiritualnost). Duhovnost se razumijeva kao važna sastavnica cjelovitih pristupa. Riječ „duhovnost" (spiritualnost) izvedena je iz kršćanskoga izraza „Sveti Duh“) (holy spirit). Međutim, i pridjev „duhovni" (spiritualan) i imenica „duhovnost" (spiritualnost) vrlo su neodređeni izrazi. Zbog toga uključivanje „duhovne dimenzije" u holistička razmišljanja dovodi do znatnog proširivanja ionako već složenih odnosa. S jedne strane, duhovni ljudi mogu biti ukorijenjeni u tradiciji različitih religija. S druge strane, izraz „duhovni" upravo se upotrebljava kada se želi naglasiti da se netko ne poziva na religiju ili religije. Stoga se nameće pitanje: kako onda preciznije razumjeti duhovna iskustva?

Što su Creditions?

Credition – novi znanstveni izraz (neologizam)

Naziv credition potječe od latinske riječi credere („vjerovati“). Izraz credition oblikovan je na isti način kao i izrazi emocija i kognicija. Pojmom credition (u jednini) označava se ona središnja funkcija mozga koja proizvodi vjerovanje. Pojmom creditions (u množini) označavaju se procesi koji dovode do nastanka vjerovanja. Creditions su biološki procesi. Javljaju se vrlo često i imaju ulogu u svim oblicima vjerovanja. Ako se stabiliziraju metakognitivnom refleksijom, utječu na naše emocionalno stanje i naš mindset, a osobito na naše djelovanje i ponašanje. Često (ali nerijetko nesvjesno) u pozadini svoga razmišljanja nosimo takve stabilizirane predodžbe koje utječu na našu komunikaciju i naše djelovanje. Međutim, stabilnost uvjerenja utemeljenih na vjerovanju može se ponovno promijeniti pod utjecajem novih podražaja iz vanjskoga ili unutarnjega svijeta (npr. intuicije). Creditions uzročno sudjeluju u nastanku našega vjerovanja i određuju način na koji je ono oblikovano. Stoga je važno imati na umu jednu spoznaju istraživanja creditiona: Najprije nastaju naši unutarnji „procesi“ (dakle, creditions), a tek potom nastaje „vjerovanje“.

To je od osobite važnosti i kada je riječ o religijskom vjerovanju. I različiti oblici duhovnosti  u velikoj su mjeri pod utjecajem odvijanja creditionsa.

Dva modela za razumijevanje creditiona

Ako se želi govoriti o misaonim obrascima i vjerovanjima koja djeluju u pozadini našega razmišljanja, korisno je osloniti se na modele. Primjerice, osoba koja u razgovorima često ima dojam da je sugovornik na nešto prisiljava može to dobro objasniti uz pomoć tzv. komunikacijskog kvadrata („model četiriju ušiju“). Takvi modeli mogu pomoći da bolje prepoznamo pretpostavke za nastanak vlastitih temeljnih vjeroavanja (basic beliefs) i da se s njima suočimo. To može olakšati i rad na njihovoj promjeni. Istraživanje creditionsa razvilo je dva modela. Jedan se naziva neuronski model creditionsa. On opisuje procese u mozgu koji se odvijaju kada razvijamo vjerovanja. Koristan je kada se iz medicinske odnosno psihijatrijske perspektive žele opisati poremećaji procesa vjerovanja. Drugi je komunikacijski model creditionsa. Za njegovu primjenu nije potrebno poznavanje neuroznanosti. Međutim, može se bez poteškoća primjenjivati u razgovorima. Oba su modela već višestruko opisana, ali ih u okviru ovoga rada nije moguće detaljnije objasniti. Stoga ću se ovdje ograničiti na prikaz grafičkih prikaza obaju modela.

Komunikacija utemeljena na creditionsu

Komunikacijski model pokazuje da proces vjerovanja započinje opažanjem, a završava u „prostoru djelovanja“, u kojem se pripremaju odluke. Upotrijebljeni termini nisu istovjetni klasičnim izrazima iz teorija vjerovanja. Njihova je svrha omogućiti formalizirani prikaz procesa vjerovanja. To znači da se model može primijeniti u svim razgovorima o vjerovanju jer se uz njegovu pomoć bez poteškoća može izraziti, pa čak i vizualizirati, bilo koji sadržaj vjerovanja kao i svaka emocija. Time se omogućuje razmjena bez omalovažavanja o pojedinačnim procesima vjerovanja, njihovim rezultatima (= sadržajima vjerovanja) te o subjektivno-emocionalnom značenju koje je povezano s procesom vjerovanja i njegovim rezultatom (= sadržajem vjerovanja). Kako bi se barem stekao prvi dojam o mogućnostima komunikacije utemeljene na creditionsu, ovdje će biti predstavljen samo jedan termin koji ima središnje značenje za komunikacijski model creditionsa, a to je „bab“. On označava najmanju jedinicu i temeljni je gradivni element modela. Svaki bab obilježen je četirima obilježjima. Njihovo poznavanje preduvjet je za razumijevanje uloge babova. Babovi imaju ulogu u svim temeljnim funkcijama procesa vjerovanja. Postoje četiri temeljne funkcije: tri funkcije koje se smatraju supramodalnima – enclosure-function, converter-function i stabilizer-function – te modulator-function, koja predstavlja subjektivno-individualnu dimenziju svakoga procesa vjerovanja. Ako sugovornici poznaju termine komunikacijskog modela, komunikaciju mogu usmjeriti na navedene aspekte, a da pritom ne moraju upotrebljavati same izraze modela. Međutim, komunikacija je lakša ako i druga osoba poznaje model. Tada se složeni odnosi mogu jednostavno izraziti terminima modela – bez vrednovanja, a osobito bez omalovažavanja drukčijega gledišta. Time se otvaraju novi prostori djelovanja.

Značenje creditionsa za holističke pristupe u zdravstvenoj skrbi

Zaključno se može reći: kako u svladavanju složenosti, tako i u razumijevanju procesa na sjecištu religije i religioznosti odnosno duhovnosti, aktivni su oni unutarnji procesi koji se nazivaju creditions. Saznanje da takvi procesi postoje, kao i neka temeljna znanja o njihovu odvijanju, mogu biti od velike pomoći u kontekstu holističkoga pristupa zdravstvenoj skrbi.

Mrežna stranica projekta Credition Research Project (na njemačkom i engleskom jeziku): https://credition.uni-graz.at/de/