Čuti vapaj siromaha i zemlje

Završno izvješće Studijske grupe br. 2 objavljeno je 24. ožujka 2026.  pod naslovom “Čuti vapaj siromaha i zemlje”, a donosi konkretne prijedloge kako bi Katolička Crkva postala osjetljivija na siromaštvo, društvenu isključenost i ekološku krizu.

Dokument, nastao u okviru procesa Sinode o sinodalnosti, ne ostaje na teorijskim načelima, nego predlaže niz konkretnih koraka koje bi Crkva trebala poduzeti na pastoralnoj, društvenoj, teološkoj i formativnoj razini te naglašava da slušanje siromaha i zemlje nije samo pastoralna opcija, nego sastavni dio kršćanske vjere i crkvenog poslanja. Crkva ne smije prepustiti brigu za siromahe specijaliziranim ustanovama ili karitativnim organizacijama jer odgovornost pripada svim krštenicima, župama, zajednicama i crkvenim strukturama.

Jedna od središnjih poruka izvješća jest da se „vapaj zemlje“ i „vapaj siromašnih“ moraju promatrati zajedno. Klimatske promjene, ratovi, migracije i siromaštvo međusobno su povezani problemi. Zbog toga dokument traži: jaču ekološku svijest u mjesnim Crkvama, integraciju socijalnih i ekoloških pitanja u pastoralno djelovanje, slavljenje sv. mise za skrb o stvorenome i sustavnije povezivanje karitativnoga rada, istraživanja, društvenoga zagovaranja i ekološke skrbi.

Izvješće donosi i snažan naglasak na promjenu načina teološkoga rada. Siromašni i marginalizirani ne smiju biti samo „objekti pomoći“, nego aktivni nositelji iskustva i teoloških uvida. Studijska grupa stoga predlaže uključivanje teologa iz siromašnih i marginaliziranih zajednica u crkvena savjetodavna tijela te omogućavanje pristupa teološkoj izobrazbi ženama i laicima iz takvih zajednica. Predlaže se također stvaranje međunarodnih mreža između teologa i organizacija koje rade sa siromašnima, kao i jačanje međureligijskog i ekumenskog dijaloga o pitanjima ekologije i društvene nepravde.

Dokument posebno naglašava da „slušanje“ ne smije ostati formalni proces savjetovanja, nego mora postati trajni odnos sa siromašnima, isključenima i ranjivima. Crkva je pozvana razviti novu kulturu slušanja koja će biti sastavni dio odgoja budućih svećenika, redovnika i laika. U tom smislu traži se više izravnih susreta s ljudima koji žive u siromaštvu i na društvenim marginama kao i uključivanje socijalne i ekološke pravednosti u programe formacije.