Deklaracija Dignitas infinita: Ljudsko dostojanstvo je ugroženo, a katolici su pozvani na djelovanje

Dikasterij za nauk vjere 8. travnja ove godine objavio je, uz suglasnost pape Franje, vrlo sadržajnu i vrijednu deklaraciju Dignitas Infinita (Beskonačno dostojanstvo) o dostojanstvu čovjeka, temeljeći se na učenju papa sv. Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje. Dokument započinje uvodnim stajalištem:

Dostojanstvo je neizmjerno, neotuđivo utemeljeno u samom biću, pripada svakoj ljudskoj osobi, nadilazi svaku okolnost, bez obzira u kakvom se stanju ili situaciji osoba nalazi. To načelo, koje je u potpunosti prepoznatljivo i samom razumu, temelj je prvenstva ljudske osobe i zaštite njezinih prava.

Neposredno nakon ovog filozofskog utemeljenja dokumenta javlja se i teološko obrazloženje pozivajući se na autoritet Božje objave:

U svjetlu Objave, apsolutno ponovno potkrepljuje i potvrđuje to ontološko dostojanstvo ljudske osobe, stvorene na sliku i priliku Božju i otkupljene u Kristu Isusu; ona izvodi razloge za svoje opredjeljenje u korist najslabijih i nemoćnih, uvijek inzistirajući na primatu ljudske osobe i na obrani njezina dostojanstva u svim okolnostima.

Dokument razmatra četiri različita aspekta ljudskog dostojanstva. Društveno dostojanstvo odnosi se na kvalitetu životnih uvjeta osobe. Egzistencijalno dostojanstvo proizlazi iz vrednovanja vlastita života. Ontološko (osobno!) dostojanstvo osobe proizlazi iz činjenice da ju je Bog želio, stvorio i ljubio. Moralno dostojanstvo odnosi se na način na koji ljudi koriste svoju slobodu.

Nažalost, čovjek često povređuje vlastiti moral lošim izborima i grijehom. Takva su ponašanja nedostojna, ispod vrijednosti koja pripada čovjeku kao stvorenju njegova Boga i Kralja. Iako duboka zla djela mogu umanjiti moralnu vrijednost, ontološki se status nikada ne smanjuje. U tom smislu ni ubojica ne gubi svoje osobno dostojanstvo, a Bog nam postaje jamac za to. Ovdje se očituje paradoksalno otajstvo milosrdne pravednosti Božje, kako ističe papa Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium vitae.

Dokument opravdava svoj naslov Beskonačno dostojanstvo, jasno ističući da sva ljudska bića posjeduju beskonačno ontološko (!) dostojanstvo. To proizlazi iz samog bića čovjeka, a ne iz vrijednosti njegovih djela. Iako je priznavanje društvenog i egzistencijalnog dostojanstva važno, ono ne može i ne bi smjelo nikada zamijeniti najvišu razinu poštovanja koju treba imati prema ontološkom dostojanstvu čovjeka. Papa Franjo je u enciklici Fratelli Tutti napisao:

Kada se poštuje ljudsko dostojanstvo te priznaju i jamče ljudska prava, cvjetaju također kreativnost i poduzetništvo, a ljudska osobnost može razvijati svoje razne sklonosti i težnje za opće dobro.

Dignita infinita donosi popis, koji nije ni potpun ni konačan, niza teških kršenja ljudskog dostojanstva poput siromaštva, rata, migracija, trgovine ljudima, seksualnog zlostavljanja, nasilja nad ženama, pobačaja, surogat majčinstva, eutanazije i potpomognuta samoubojstva, marginalizacije osoba s invaliditetom, rodne teorije, promjena spola i digitalnog (online) nasilja. Potrebno je ovdje dodati i izricanje smrtne kazne jer, kako kaže dokument, i ona narušava neotuđivo dostojanstvo svake ljudske osobe u svim okolnostima.

Iz bogata sadržaja poseban naglasak zaslužuje odlučno odbacivanje rodne teorije, koju dokument opisuje kao izuzetno opasnu jer, među ostalim, želi zanijekati najveću moguću razliku među živim bićima: onu spolnu. Nadalje:

Ova temeljna razlika ne samo da je najveća zamisliva razlika, već je najljepša i najsnažnija: ona postiže, u paru muškarac – žena, najdivniju uzajamnost i stoga izvor čuda koje nas ne prestaje iznenađivati: dolaska novih ljudi na svijet.

Podsjeća na to kako Crkva poučava da je ljudski život u svim svojim satavnicama, tjelesnim i duhovnim, Božji dar, te dodaje:

Htjeti raspolagati samim sobom, kako to propisuje rodna teorija, bez obzira na ovu temeljnu istinu ljudskog života kao dara, ne znači ništa drugo nego pokleknuti pred drevnom kušnjom ljudskog bića koje postaje bogom i tako ulazi u natjecanje s pravim Bogom ljubavi koji nam objavljuje Evanđelje.

Već drugog dana nakon objave pojavili su se kritičari koji često zauzimaju ulogu moralnih bičonosača i internetskih policajaca kad je riječ o papi Franji te su žestoko kritizirali dokument u cjelini. Tvrdili su da ono što je dobro u njemu nije novo (!), a ono što je novo nije dobro. Posebno su napadali sam naslov dokumenta na demagoški način, tvrdeći da stvara zbunjenost (!) kod vjernika jer govori o čovjekovu beskonačnom dostojanstvu, što je navodno suprotno (!?) činjenici da samo Bog ima beskonačno dostojanstvo, a ne i čovjek. Međutim, unatoč grijehu, koji može iskvariti osobu koja griješi, korupcija je ipak u njezinu osobnom karakteru, a ne u njezinoj ljudskosti. Bez obzira na postupke pojedinca, bez obzira na to koliko je njegov vlastiti grijeh mogao povrijediti i iskriviti njegov karakter, ta ljudskost ostaje nepromijenjena.

Dignitas infinita je vjerojatno najpotpunija sinteza crkvenog nauka o ljudskom dostojanstvu, izjavio je nadbiskup Washingtona kardinal Wilton Gregory. To predstavlja izazov načinu na koji se socijalni nauk Crkve često tumači i primjenjuje prema osobnim preferencijama i ideološkoj pripadnosti. Poruka je novog dokumenta da je socijalni društveni nauk cjelovita ponuda, a ne samoposlužni bife (švedski stol). Ovaj dokument poziva na poštovanje i promicanje ljudskog dostojanstva u svim aspektima života te poziva katolike i sve ljude dobre volje da se zauzmu za dostojanstvo svakog ljudskog bića, suočavajući se s izazovima suvremenog društva iz perspektive vjere i moralnosti.