Groblja brodmoravičkog kraja

Središnje općinsko groblje u Brod Moravicama prvotno se nalazilo na uzvisini pokraj župne crkve sv. Nikole, koja je datirana u 1434. godinu. Zvalo se Britof, odnosno Britov (vjerojatno od njem. der Friedhof). Ne zna se kada je groblje oformljeno, a na njega danas podsjećaju dva spomen-obilježja koja su podigli članovi etnoudruge „Turanj”.

Smatra se da je groblje izmješteno iz samog središta Brod Moravica iz higijenskih razloga u vrijeme sanitarnih reformi kraljice Marije Terezije i njezina sina i kasnijeg suvladara Josipa II. Oni su krajem 18. st. donijeli više odluka kojima su, poboljšavajući higijenske uvjete, pokušali zaustaviti širenje kuge i drugih bolesti.

„Interkonfesionalnim zakonomˮ iz 1879. postojeća su groblja prebačena iz crkvenog vlasništva u općinsko te predana općinama na upravljanje. Kao posljedica toga otvarana su nova groblja izvan naselja, odnosno izvan gradskih zidina. Propisi o tome još su više pooštreni 1804. godine Napoleonovim ediktom iz Saint-Clouda. Stoga možemo pretpostaviti da je i brodmoravičko groblje u to vrijeme preseljeno na udaljenu lokaciju izvan mjesta.

Sadašnje mjesno groblje nazvano je Grobljem sv. Roka po zavjetnoj kapeli protiv kuge iz 17. st., oko koje je groblje formirano pred dvjestotinjak godina, na što upućuju datumi s najstarijih nadgrobnih natpisa.

Groblje je nekoć sadržavalo i dva ukopna polja kojih danas više nema – dječje groblje uz crkvu sa sjeverne strane, i židovsko groblje u sjeverozapadnom uglu groblja na koje danas podsjeća spomen-ploča.

Godine 1929. župnik Rafael Kanotti je, uz pomoć vjernika, podigao oko brodmoravičkoga groblja betonsku ogradu koja stoji i danas, a kasnije je nadograđena ogradom od kovana željeza. Desetljećima je groblje ostalo gotovo nepromijenjeno – osim što je 1976. godine pod starim lipama sazidana mrtvačnica, kraj već postojeće košćarnice koja je bila temeljito obnovljena 1907. u organizaciji općine i trošku mještana. Sedamdesetih su godina 20. st. popločane staze i posađeno zelenilo duž ograde uz put. Godine 2007. groblje je znatno prošireno, što se pokazalo još uvijek nedostatnim.

U Brod Moravicama se, osim Brodmoravičana, pokapaju i žitelji Moravičkih Sela, Lokvice, Klűča, Gornjih Kuti (nekoć i, danas raseljenih, Donjih Kuti), Maklena, Delača, Čučka, Smišljaka, Velikih Draga, Starih i Novih Laza, Žrnovca, Sljemena te Gornje i Donje Dobre budući da sva ta naselja teritorijalno pripadaju Župi sv. Nikole. U općini postoje i groblja u Malim Dragama, gdje se sahranjuju mještani Malih Draga i Razdrtoga, te u Završju (Šimatovo), gdje se pokapaju žitelji Završja i svih zaselaka oko njega, a to su: Gornji i Donji Šajin, Gornji i Donji Šehovac, Zavrh, Nove Hiže, Naglići, Colnari, Klepeče Selo, Podgorani i Goliki. U Podstenama se sahranjuju mještani sela: Podstene, Gorani, Čedanj, Kupa, Doluš, Planica, Kocijani, Ploški, Šepci, Pauci, Zahrt, Podsljemeni Lazi, Hosnik, Bukovac i Rasohe. Postoji i malo groblje u Goršetima na kojemu se pokapaju mještani Goršeta, Gornje i Donje Lamane Drage te Kavrana, a do 1990. pokapani su i stanovnici slovenskih prekokupskih sela.

Sepulkralna kultura brodmoravičkog kraja u skladu je s društvenim i crkvenim (rimokatoličkim) običajima tamošnjeg stanovništva pa je, recimo, do danas sačuvan običaj da se na blagdan Svih svetih, nakon mise, blagoslove i sva groblja u župama. Za sve velike crkvene blagdane običaj je obići groblje i svojim pokojnicima upaliti svijeću, a mnogi to čine i na rođendan, odnosno na dan smrti pokojnika.

Nadgrobna su obilježja na Groblju sv. Roka u početku bila napravljena od drveta, a tridesetih godina 19. st. u modu ulaze križevi od lijevana i kovana željeza. Budući da su sve to lako propadljivi materijali, oni su se, pod utjecajem atmosferilija, s vremenom razgradili. Nešto su trajniji kameni, odnosno betonski spomenici, iako ni oni nisu vječni. U novije se vrijeme postavljaju uspravne mramorne ploče različitih oblika s dodanim ukrasima (križevi, vaze, fenjeri, držači svijeća i drugo). Nekoliko je spomenika u obliku stele ili nižeg obeliska.

Izgledom se izdvaja monumentalna grobnica imućne trgovačke obitelji Srkoč iz Lokvice, s početka 20. st., te ukopno mjesto djece iz te obitelji, kao i lijepo izveden, a danas vrlo oštećen, secesijski spomenik nepoznate pokojnice. Vrijedno je spomenuti i grob poznatog goranskog književnika i prevoditelja Ivana Brajdića. Tu je i nadgrobno obilježje nepoznatim partizanima poginulima u Drugom svjetskom ratu (Spomen-kosturnica) te spomen-obilježje poginulima u Prvom svjetskom ratu podignuto  2014., o stogodišnjici Velikog rata. Na groblju su sahranjeni i mjesni župnici čiji su grobovi izvedeni kao samostojeći ili ugrađeni u vanjske zidove apside, odnosno pod grobljanske kapele.

Iako groblja ne govore toliko o samim pokojnicima, koliko o emocijama, društvenom statusu i financijskoj moći njihovih potomaka, nadgrobni su spomenici nerijetko jedino što nam je od naših predaka preostalo, odnosno jedino što o njima znamo. Ne bismo li onda, znajući kako je život krhak i prolazan, trebali smislenije iskoristiti svoje kratko vrijeme na Zemlji?