Hamovo prokletstvo

„Hamovo prokletstvo“ naziv je za jedno specifično tumačenje Postanka 9,20-27, gdje čitamo da je Noa, nakon potopa, zasadio vinograd, opio se i razgolitio u svome šatoru, a to je opazio Ham, jedan od njegovih sinova i praotac Kanaanaca, te obznanio svojoj braći Šemu i Jafetu. Njih su dvojica potom, pazeći da ne vide očevu golotinju, prekrili oca ogrtačem. A Noa, nakon što se otrijeznio i saznao što je Ham učinio, prokleo je njegovo potomstvo govoreći: „Nek je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek bude“ (9,25; i još 9,26.27).

Prema tzv. Hamovu prokletstvu nisu samo Kanaanci bili pogođeni osudom da budu „najniži sluge“, tj. robovi svojoj braći, već čitavo Hamovo potomstvo. A kako je, prema Post 10,6, Ham praotac afričkih naroda, prema ovom tumačenju upravo bi oni bili pogođeni spomenutim prokletstvom te predodređeni za podložništvo i robovanje drugim Noinim potomcima.

Izrazito je teško utvrditi točan tijek nastanka tzv. Hamova prokletstva jer je riječ o složenom povijesnom procesu. Pojedini elementi njegova nastanka mogu se pronaći u židovskim, kršćanskim i muslimanskim interpretacijama svetih tekstova, a značajan utjecaj na njegovu formulaciju imala je etnička i rasna stereotipizacija, kao i predrasude prema crnačkom stanovništvu Afrike. Kada je supsaharska Afrika postala izvorom roblja za europske kolonizatore, „Hamovo prokletstvo“ postalo je opravdanjem za rasističko porobljavanje afričkih naroda te je tijekom povijesti korišteno za opravdavanje rasizma, robovlasništva i trgovine robljem, kao i za rasnu segregaciju i diskriminaciju.

„Hamovo prokletstvo“ izrijekom se spominje i u jednoj molitvi za obraćenje stanovnika središnje Afrike iz vremena pape Pija IX. (1846. – 1878.) koja započinje riječima: „Molimo za nesretne narode središnje Afrike i Etiopije koji čine desetinu ljudskog roda, da svemogući Bog napokon skine iz njihova srca Hamovo prokletstvo i podari im blagoslov koji se dobiva jedino u i po imenu Gospodina našega Isusa Krista.“ Ovdje se ne tumači u čemu bi se točno sastojalo „Hamovo prokletstvo",  no jasno je da se tiče afričkih naroda.

S obzirom na tekst Post 9,20-27 nameću se pitanja: kako je predmet prokletstva umjesto Kanaana/Kanaanca postao Ham i kako je Ham, o čijoj boji kože tekst ne kaže ništa, postao crnac? Kada je riječ o povezivanju Hama sa stanovnicima Afrike, za to postoji temelj u Post 10,6 gdje čitamo da je, osim Kanaana, imao još tri sina imenom Kuš, Misrajim i Put. Kuš se odnosi na današnju Etiopiju, Misrajim na Egipat, a Put na Libiju ili Somaliju. Kad je riječ o Kušu, u knjizi proroka Jeremije nalazimo aluziju na specifičnu boju kože stanovnika te zemlje: „Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju?“ (13,23). Dakle iako nam Biblija ne kaže da je Ham bio crnac, možemo u njoj naći uporište za mišljenje da su njegovi potomci, barem dijelom, crnci. Kada je pak riječ o tome da se umjesto Kanaanova govori o Hamovu prokletstvu, ovakvo tumačenje ima uporište u tome što je Ham onaj koji je sagriješio, a ne njegov sin Kanaan. Čitajući tekst ne možemo se oteti dojmu da je nepravedno da Ham ostaje nekažnjen te da za njegov grijeh ispaštaju Kanaan i njegovi potomci.

Međutim, govor o Hamovu prokletstvu nije utemeljen u biblijskom tekstu. Ondje se jasno triput ponavlja da je proklet „Kanaanac“ (9,25.26.27). Tekst pred nas stavlja dva pitanja: u čemu se sastoji Hamov grijeh? I zašto je proklet Kanaanac, a ne Ham? Tekst kaže da se Hamov grijeh sastoji u tome što je „vidio očevu golotinju“ i razotkrio je, tj. obznanio svojoj braći, umjesto da ju je „pokrio“. Hamova su braća pak „uzela ogrtač, prebacila ga sebi preko ramena pa su njime, idući natraške, pokrila očevu golotinju. Lica su im bila okrenuta na drugu stranu, tako da nisu vidjeli očevu golotinju“ (9,23). U Starom zavjetu razotkriti nečiju golotinju znači poniziti osobu, dok obući je, pokriti nečiju golotinju, znači povratiti osobi ljudsko dostojanstvo. Čitamo li tekst u tome svjetlu, onda on pokazuje kako su Šem i Jafet prema ocu postupili pravedno i milosrdno, dok se Ham ponio bez poštovanja, povrijedio je očevo dostojanstvo i ponizio ga. Stoga njima ide očev blagoslov, a Hamovu sinu Kanaanu prokletstvo. Što se tiče prokletstva, uzimajući u obzir čitavu povijest Izraela, posebno osvajanje zemlje Kanaan, ono se može razumjeti kao opravdanje za buduće prisvajanje te zemlje i za potlačenost njezinih stanovnika (usp. Jš 16,10 itd.). Poseban interes Izraelaca za Kanaan i njegove stanovnike razlog je za to da za Hamov grijeh nije kažnjen on sam ili čitavo njegovo potomstvo, nego upravo Kanaanci. A ideja da se potomke kažnjava za grijehe otaca nije strana biblijskom razmišljanju, već je prisutna i drugdje u Starom zavjetu (usp. Izl 34,7; Jr 31,29; Ez 18,2).

Tzv. Hamovo prokletstvo pokazuje kako biblijski tekst, za nas svet i od Boga nadahnut tekst, nije imun na iskrivljena tumačenja. Ono stoga predstavlja upozorenje kako tumačima Pisma tako i svim vjernicima: prvima da budu uvijek svjesni odgovornosti koju tumačenje Pisma sa sobom nosi – jer ima izravan utjecaj na živote ljudi, a drugima da pojedina tumačenja na koja nailaze ne prihvaćaju olako i akritički.