Humanist Matthew Braidech

Jedan od brojnih stanovnika Gorskog kotara koje je nužda natjerala da pođu ‟trbuhom za kruhom u bijeli svijet” bio je i Matija Brajdić rođen 1874. u Brod Moravicama, u kući Ljudvikovih. Matija se  1900. oženio Frankom Štimac (r. 1879.), koja mu je rodila dvoje djece Matthewa (r. 1902.) i Veroniku (r. 1903.), a poslije drugog porođaja je umrla. Potom se Matija oženio s Helen Mance (1886. – 1940.), također hrvatskom emigranticom, i s njom je imao sina i kćer. Zanimljivo je da su sva djeca stekla akademsko obrazovanje, što je onda bilo iznimno postignuće. Matija je umro u Clevelandu 1958. godine.

Nema podataka kada je točno Matija uselio u SAD, ali povjesničar i publicist dr. Ante Čuvalo, koji je istraživao njegov život, a i život njegova sina te pisao o njima, smatra da je Matija bio među starijim hrvatskim doseljenicima jer znamo da je već godine 1895. bio glavni organizator utemeljenja prvoga ogranka Hrvatske zajednice (HZ), to jest Hrvatske bratske zajednice (HBZ) u Clevelandu, odnosno u državi Ohio. Svi su u njegovoj obitelji bili aktivni članovi HBZ-a i u hrvatskoj naseobini u Clevelandu. 

Matija Brajdić Mlađi, koji je amerikanizirao ime u Matthew Braidech, rođen je 4. 5. 1902. Završio je pučku i srednju školu u Clevelandu, upisao sveučilišni studij na Ohio State University u Columbusu, Ohio i diplomirao kemijsko inženjerstvo 1925. godine. Upisao je i poslijediplomski studij i tu je 1931. postigao ‟professional degree Chemical Engineer”, što je tada označavalo visoku stručnu titulu.

Već1926., tijekom studija, počeo je raditi za grad Cleveland u Odjelu za komunalno gospodarstvo, a od 1936. do 1945. bio je profesor kemijskoga inženjerstva na vrlo prestižnom Case Institute of Technology u istom gradu. Tijekom Drugog svjetskog rata predvodio je tim kemičara koji su organizirali prevenciju mogućega kemijskoga trovanja od strane Nijemaca, od čega je američka vlada opravdano strahovala.

Sjedinjene američke države zauzimaju ogroman teritorij, a početkom 20. st. mnogo se gradilo drvetom. Ionako velik broj požara rastao je srazmjerno naglom razvoju industrije i prometa. Požari su bili česti, a materijalne i ljudske žrtve velike. Godine 1944. Braidechu je povjerena istraga uzroka velike eksplozije i požara u skladištima East Ohio Gas Company. U nesreći je poginula 131 osoba, što je jako potreslo javnost. Braidech je odlično organizirao i stručno odradio očevid nakon tragedije te su ga uskoro počeli pozivati na mjesta sličnih nesreća širom SAD. Istraživao je požare i eksplozije u skladištima, tvornicama, tunelima, na vojnim brodovima… Međutim, Braidech se nije zadovoljio samo saniranjem požarišta i detektiranjem uzroka nesreća, već se uskoro okrenuo i prevenciji požara u čemu je postigao zavidne rezultate. Posljedično je k tome usmjerio i svoj uži znanstveni interes pa je publicirao osamdesetak znanstvenih tekstova o tim temama.

Kao značajno ime na tom području, pozvan je i postavljen za predsjedatelja ureda za istraživanje Nacionalnoga odbora za osiguranje protiv požara (National Board of Fire Underwriters), sa središtem u gradu New Yorku, a izabran je i za predsjednika Međunarodne udruge vatrogasnih zapovjednika (International Association of Fire Chief). Bio je član više profesionalnih američkih i međunarodnih udruga. Imao je čin pričuvnog pukovnika u američkoj javnoj zdravstvenoj službi.

Za svoj rad primio je niz različitih priznanja i nagrada, među kojima se ističe prestižna nagradu Benjamin G. Lamme Medal for Meritorious Achievement in Engineering (Medalja Benjamina G. Lammea za zasluge u inženjerstvu) iz 1957. godine. Iz navedenog se vidi da je Braidech bio, u svoje vrijeme, najveći američki stručnjak na području prevencije i saniranja posljedica požara i eksplozija pa možemo reći da je u profesionalnoj i znanstvenoj karijeri došao do samog vrha.

Matthew Braidech  je bio oženjen i imao dva sina, jedan je postao inženjer, a drugi profesor umjetnosti. Braidech je živio u Wyckoffu, država New Jersey, a umro u bolnici Mount Sinai u gradu New Yorku 27. lipnja 1979. Pokopan je u obiteljsku grobnicu Brajdićevih na groblju Calvary, u Clevelandu. Koliko je poznato, nikad nije posjetio brodmoravički kraj.

Nažalost, s Braidechom se dogodila ista stvar kao i s mnogim drugim iseljenim Hrvatima, poglavito Goranima, za koje – unatoč nevjerojatnim postignućima – malo tko u domovini zna. Stoga o njemu Hrvatskoj nema pisanih izvora i sve podatke dugujemo dr. Čuvalu koji se, kao iseljenik, puno bavio hrvatskim migrantima i o njima nam ostavio mnogo provjerenih i zanimljivih informacija.

Etno-udruga Turanj iz Brod Moravica oživjela je sjećanje na Braidecha nizom aktivnosti u svibnju 2026. godine, uz obilježavanje Tjedna Hrvata izvan RH. Tada je postavljena informativna ploča o Braidechu na prilazu Brod Moravicama, a u prigodnom programu predavači su publiku upoznali sa životima naših značajnih iseljenika.

Neka i ovaj tekst bude pokušaj da javnosti približimo Braidechov život i iznimna znanstvena postignuća, čija je temeljna vrijednost bila duboko humana – pomaganje žrtvama nesreća i sprečavanje novih tragedija. Jedan ovako plemenit čovjek zaslužuje da ga pamtimo i u domovini.