Kako izraditi obiteljsko stablo

Nedavno sam počela izrađivati svoje obiteljsko stablo i pritom naišla na mnogo poteškoća. Otkrila sam da treba o tome ponešto i naučiti, najbolje prije početka posla. A možete, kao ja, učiti i tijekom rada, što je napornije i dugotrajnije. Ali je i uzbudljivije. Pa ipak, dobra priprema, kao i u drugim poslovima, jamči uspjeh.

Za početak malo teorije. Rodoslovlje ili genealogija pomoćna je povijesna znanost o postanku, odnosima i korijenima imena i prezimena ljudi, životinja i biljaka. Naravno, nas zanimaju samo ljudi, i to oni iz naše obitelji. Rodoslov je grafički prikaz koji prikazuje nasljeđivanje određenog genskog svojstva (zato se u novije vrijeme uključuje u forenziku pa imamo i forenzičku genealogiju). Obiteljsko stablo zapravo je sređen i usustavljen rezultat nekog genealoškog istraživanja. Dobro izrađeno obiteljsko stablo jasno je, pregledno i vizualno privlačno.  

Osnovni je razlog za izradu obiteljskog stabla borba protiv zaborava, koja se često pretvara u utrku s vremenom. Jer tko od vas zna imena svojih baka i djedova? Koliko je vaša baka imala djece? Kako su se zvali vaši pradjed i prabaka? I koliko ste uopće pradjedova i prabaka imali? Zaborav već za 50 ili 100 godina obriše gotovo sve naše podatke pa sam tijekom potrage nailazila, recimo, na rano preminulu djecu iz svoje obitelji, za čije postojanje nisam ni znala. Tužno, zar ne? Naša obitelj i naši potomci trebaju podatke. Zato podijelimo svoja saznanja s njima. Sad ću odgovoriti na najčešća pitanja koja mi ljudi upućuju.

„Kako i odakle početi?” Nije važno kako, samo počnite, i to od sebe, jer o sebi najviše znate. Popišite svoje roditelje, bake i djedove, svoju suprugu/supruga, svoju djecu i njihove supružnike, odnosno svoje unuke i njihove supružnike. Ako, kojom srećom, imate i praunuke, zapišite i njih. Dobro je za početak, zar ne?

„Do koje dubine istraživati? Koliko ići u širinu?” To morate sami odlučiti, ja sam pošla od prve pojave svoga prezimena u obitelji i završila sa zadnjom osobom toga prezimena u obitelji. Dalje morate odlučiti hoćete li ići samo po muškoj ili i po ženskoj strani, što umnogostručuje posao, ali daje precizniju sliku. Za svaku popisanu osobu napišite ime, prezime i osnovne datume (rođenje/krštenje, vjenčanje i smrt). Žene se vode pod djevojačkim prezimenom.

„Kojim se dokumentima možemo služiti?” Najprije pretražite obiteljske dokumente (fotografije, osobni dokumenti, oporuke, zapisi, pisma, spomenari, ukrasni predmeti i nakit), a onda i službene: matične knjige (krštenih, vjenčanih i umrlih), parice, stališe duša, popise stanovnika i birača, urbanističke planove i arhitektonske nacrte, osobne iskaznice i propusnice, popise zaposlenika, vojnu evidenciju…

Vodite računa o tome da se obiteljsko stablo može nevjerojatno brzo raširiti. U mojem je slučaju baka po ocu imala četvero braće i sestara, a djed jedanaestero. Po majčinoj strani djed je također imao jedanaestero braće i sestara, a baka troje. To je ukupno 27 novih osoba u samo jednoj generaciji. Ako dodamo njihove obitelji i djecu, brojka munjevito raste. Tako se događa da se rodoslov toliko poveća da se pred njim nađemo nemoćni i skloni povjerovati kako nismo dorasli takvu poslu. Međutim, nema potrebe za odustajanjem. Imamo li snažnu volju i dobru organizaciju, rezultat je zajamčen. A postoje i profesionalni istraživači i ustanove koje će nam, uz naplatu, rado pomoći: državni arhivi, matični uredi, župni uredi, muzeji, knjižnice, lokalne novine, rodoslovna društva, internet (tražilice). Na internetu postoje i već započeta obiteljska stabla u koja možete dodati svoje podatke, a postoje i gotove šablone za početnike.

Najčešće poteškoće na koje nailazimo pri izradi obiteljskog stabla jesu: gomila podataka ili nepostojanje podataka; nedostupni, često i uništeni dokumenti; izmijenjena imena ljudi i mjesta kao posljedica talijanizacije, germanizacije ili mađarizacije; dokumenti zapisani jezicima i pismima koje ne znate čitati (glagoljica, gotica, ćirilica). Sve usluge stručnjaka dugo se čekaju što možemo preduhitriti tako da istovremeno istražujemo više ljudi ili surađujemo s više ustanova.

Tu je i pitanje autocenzure: kako pristojno iznijeti ružne i teške podatke na koje možemo naići (smrt/pogibija, bolest, preljub, nasilje, kriminal…), a koje svaka obitelj želi prešutjeti? Najbolje je stvar pojednostaviti te napisati samo osnovno.

Postoje, međutim, i vještine koje će nam olakšati rad. Ponajprije moramo u kontaktima s ljudima uvijek biti pristojni i pokazati dobre namjere. Osim dobrohotnosti, traži se i točnost. Moramo dakle biti strpljivi, točni i pedantni, uvijek bilježiti dobivene podatke te govoriti/pisati isključivo istinu. Većina ljudi napravi obiteljsko stablo kako bi ga namrli svojim potomcima, dakle to postaje povijesni dokument. I baš zato moramo težiti točnosti.

Većina rođaka rado će vam pomoći, rijetko ćete naići na odbojne ili nasrtljive ljude. Kad iscrpite sve mogućnosti, možete se obratiti i profesionalnim istraživačima, ali to je dugotrajan i skup posao. Zato je moj savjet da to učinite, kad ste već veći dio istražili, sami. Kad sve istražite, došli ste i službeno do kraja potrage i tu valja stati. Zatim odlučite kako ćete najbolje prezentirati dobivene podatke.