Kako se zove moj grunt?

Sve do kraja 70. godina prošlog stoljeća u Gorskom je kotaru bilo mnogo stanovnika koji su živjeli isključivo od obrade zemlje. Svi su oni, kao i njihovi preci stoljećima unatrag, znali naziv svake svoje njive i sjenokoše, svakoga potoka i svake lokve za napajanje stoke, svake staze, svakog puta i svakog šumarka. Zapravo, znali su naziv i položaje gotovo svih seoskih njiva i sjenokoša, poglavito onih s kojima su dijelili međe. Mi, njihovi unuci i praunuci, odavno raseljeni po svijetu, više ne pamtimo te nazive. A to je šteta jer ti nazivi čuvaju u sebi stoljetno kulturno-povijesno blago.

Za početak, malo teorije: takvi nazivi zovu se toponimi, a znanost koja se njima bavi zove se toponomastika. Oba su ta termina grčkog podrijetla. Toponim je vrsta riječi kojom se označavaju imena mjesta, sela i manjih naselja, gradova, gradskih četvrti, trgova i ulica…

Uobičajeno je toponime dijeliti u tri osnovne grupe: ekonimi ili ojkonimi označavaju imena naseljenih mjesta, hidronimi označava imena voda poput rijeka, jezera, mora, oceana… i, konačno, oronimi označavaju imena zemljopisnih udubina (dolci, škrape, vrtače), a, šire uzevši, imena njiva, pašnjaka, polja, livada… Zanimljivim toponimima iz ove treće kategorije bavit ćemo se u ovome tekstu, a sve u nakani da „otključamo“ značenje imena nekih goranskih katastarskih čestica. Jednostavnije rečeno, bavit ćemo se imenima naših parcela i našega grunta.

Još kao dijete znala sam pitati zašto se neka naša njiva zove baš tako. Otac mi je onda objasnio porijeklo toga naziva. Ali on je, kao stari profesor, imao naviku da pripovijeda na dugo i široko, a ja baš nisam imala odviše strpljenja za slušanje. Sad mi je, naravno, žao. Kamo sreće da jesam, danas bih znala mnogo više o Gorskom kotaru. No, jedno sam dobro upamtila – oronimi brodmoravičkog kraja izuzetno su zanimljivi.

Oronimi u sebi čuvaju različite izvore. Najjednostavnije je da pođemo od zemljopisnih pojmova. Primjerice, od naziva za udubine koji su postali vlastita imena: Dol/Dolac/Dolovi, Draga/Dražica, Laz/Lazac, Za las (krčevina tj. obradivo tlo nastalo krčenjem šume), Lazica (vlast. ime šume), Škauba/Škaubica (udubina u kamenu gdje se stoka napajala kišnicom ili izvorskom vodom). Budući da je voda nužna za život, ljudi su se oduvijek naseljavali u blizini izvora ili rijeka pa su i mnogi toponimi vezani uz vodu: Lokvica (vlast. ime naselja), Kal (mjesto za napajanje stoke), Pr Kali (parcele uz napajalište stoke), Pr stedenci (parcela kod zdenca), Pojila…

Parcele su često dobivale imena prema svom položaju u odnosu na selo: Zadnje njive, Donja njiva, Gornja njiva, Poprečna njiva, Meja (međa), Podstene (vlast. ime naselja lociranog ispod visoke klisure), Maklenska jama (duboka provalija kraj mjesta Maklen), Rebar (planinska kosa, greben)… Ili u odnosu brijeg, primjerice Pod Parag, Pod Železno, Pod Šiljevac, u odnosu na crkvu: Pr sv. Katarini, Pr sv. Roku, u odnosu na želj. stanicu: Nad stanicu, Pr rampi. 

Oblik katastarske čestice također je kumovao njezinu imenu: Duge njive, zatim Krivanda i Kreblja (njive po rubu dolca), Kozjača (strma parcela i staza koju samo koze mogu svladati), Plasa/Plase (dugačka, izdužena njiva ili zemljište), Rt/Rtičak (izbočina, krajnji dio neke parcele). Neki nazivi donose i više od jednog opisnog podatka, primjerice Kalski rtić.

Pojmovi iz ruralnog, ratarskog života česti su u nazivima. Primjerice, područje s kvalitetnim njivama, zvalo se jednostavno Matika (motika). Njive su često bile ograđene, a odatle naziv Ograja. U takvu, ograđenu njivu, ulazilo se kroz drvena vrata koja su se zvala katr ili lesa. Odatle nazivi Zakatr, Pri katercu, ili, jednostavno, Vrt, Vrtac. Zajedničko seosko napasalište na koje se izgonila stoka zvalo se izgon pa su se i tamošnje parcele zvale Izgon, Pr Izgoni i sl.

Mnogi su toponimi nazvani prema biljkama koje su tamo rasle, primjerice Brinje, Grabri/Grabrički, Pod jasenon, Slivice (od šljiva) pa i mjesto Leskova Draga (od lijeska). Sva su sela njive, na kojima je raslo ‟zelenje” poput mrkve, peršina, salate, zvala jednostavno Zelenik. Na brdu koje se zove Šiljevac/Siljevac, rasla je nekoć biljka nazvana šiljevina, a na brdu nazvanom Šehovac cvjetale su, još u doba moje mladosti, narcise, u lokalnom govoru zvane šehovčice. Bila je to vrlo lijepa slika – tisuće i tisuće narcisa od kojih se brijeg sav bijelio. Danas ne znamo jesu li bregovi dobili ime po biljkama ili je bilo obratno.

Dosta je parcela nazvano imenima nekadašnjih vlasnika, poput naše Jurnove njive čijega se prvog vlasnika, koji se vjerojatno zvao Jure ili Juraj, više nitko ne sjeća. Iz te su kategorije nazivi: Bakina njiva, Špelna njiva (Špela je žensko ime), Kovačev laz, Pri Čopečki, Binjički, Kaučka zemlja, Lukšev vrt, Petreća draga, Za Petrovo hišo (parcela iza Petrove kuće) i dr.

Ima njiva koje su imenovane prema stvarnim događajima/doživljajima seljana. Kako je Vučji dol stekao ime više ni moja baka nije znala, ali možemo pretpostaviti da su u tom dolcu vukovi imali neka svoja posla. Za Kobilin dol pouzdano znam da se u njemu satrla neka nesretna kobila. I naziv Trata također je vezan uz stvarne događaje. Trata je u slov. jeziku naziv za livadu, tratinu. Međutim, trata je i stari ekonomski termin koji se odnosi na vrijednosnicu, točnije prijenosnu mjenicu kojom izdavatelj mjenice (trasant) nalaže drugoj osobi (trasatu) da donositelju mjenice (remitentu) bezuvjetno isplati određenu svotu novaca u određenom vremenskom roku. Takvim su dokumentima nekoć isplaćivani i profesionalni vojnici pri umirovljenju, a oni bi, potom, za taj novac kupovali zemlju na kojoj bi se mogli naseliti i od nje živjeti u starosti. Tako su i parcele kupljene isplatom putem trate dobile ime Trata. Nazivi poput Dijel/Devci/Mali devc (dio/dijelovi) posljedica su podjele zemlje pri nasljeđivanju.  

Neke smo nazive, danas napuštene, kadri prevesti na suvremeni jezik, recimo Loka/Ločica što se odnosi na livadu, travnjak odnosno pašnjak. Ili Draškovac (parcele uz Draški put). Putevi su najčešće dobivali imena po mjestu prema kome su vodili: Nimški put, Draški put,  Raskrižje (raskršće) i sl.

Imena njiva i sjenokoša ostala su otporna na nasljeđivanje i prodaju pa zato kažemo da u sebi čuvaju stari sloj podataka važan za različita znanstvena istraživanja. Prenosila su se usmenim putem s generacije na generaciju, a onda su i zapisana, ali ponekad pogrešno te su takvi, iskrivljeni nazivi ušli u katastarske knjige, što je šteta jer tako naziv gubi smisao, primjerice Drine umjesto Drënje (od dren odnosno drijen), Medulovi gdje se zapravo radi o nazivu Med dolovi/h, u značenju među dolovima, ili Popila umjesto Pojila (mjesto za napajanje stoke), Gormanjske luke umjesto Gomanjske loke (gomanja odnosno gmaina je naziv za zajednički seoski pašnjak, izveden od njem. riječi Gemeine). Iz vlastitog iskustva znam da je takve, pogrešne nazive, u gruntovnici i katastru vrlo teško, gotovo nemoguće ispraviti.

Za neke oronime lako nađemo porijeklo pa je Spucana zemlja očigledno neka neplodna i problematična parcela, možda glinenog tla koje se ljeti raspucalo od suše. Za druge ne možemo pouzdano znati kako su nastali, primjerice Klüč u značenju ključ. Možda je njiva nekoga oblikom podsjetila na ključ, možda je bila neka poveznica s drugim njivama, možda je, čak, netko na njoj izgubio ključ… Porijeklo imena se odavna izgubilo.

Imena naših katastarskih čestica odnosno našega grunta, blisko nas vezuju s njim što i nije čudno, kad znamo da mnoga od njih nose vlastita imena naših predaka, osiguravajući tako i generacijsku povezanost. Osim ove, čisto osobne veze, oronimi čuvaju u sebi mjesni govor, često i izvedenice iz praslavenskih odnosno staroslavenskih pojmova te su, s gledišta povijesti jezika, iznimno važni. Stoga se moramo pobrinuti da se sačuva to bogatstvo terminologije proisteklo iz ruralnog života

„Moderni“ je život brutalno prekinuo veze s nekadašnjim seoskim životom kao starim, zaostalim i zato bezvrijednim. Raskinuo je i naše veze s našom zemljom, našim gruntom. Ali, gledajući današnju ekonomsku krizu, bojim se da će uskoro doći vrijeme kada ćemo opet morati obrađivati svoju zemlju i biti sretni što je uopće posjedujemo.