Kako je Zoran Milanović pročitao Papu Lava

Kad smo prošle godine uzimali izjavu od Zorana Milanovića nakon njegovog prvog susreta s papom Lavom XIV. dojmila se me odlučnost kojom je komentirao stav novoizabranog pape prema politici. „Na susretu s Papom nije bilo riječi o politici nimalo, migranti su tema kojom se Papa bavi“, rekao je predsjednik Milanović, pokraj Peruginovih vrata, 31. listopada 2025. ocijenivši da je riječ o papi koji se politikom neće baviti onako kako su to ponekad činili njegovi prethodnici.

Jedan od prvih, pomalo osobnih komentara pape Lava, nakon samog izbora, bilo je baš pitanje odnosa prema geopolitičkim pitanjima, s kojima će se kao poglavar Katoličke Crkve morati nositi. Dao je naslutiti da je to za njega – nešto novo. I tijekom ovih godinu dana mogli smo pratiti razvoj stava, stila i profila ovog Pape. Niti u jednom trenutku se Papa nije povukao iz javnosti, niti je bježao pred otvorenim pitanjima. No njegov je stil bio blag i odmjeren, iako dorečen i jasan. Podsjetimo na ovogodišnji Urbi et orbi; "Onaj tko ima moć pokretati ratove, neka izabere mir!". 

Radi se o izravnom apelu svim moćnicima svijeta. Kad se prvi put kao Papa pojavio na lođi apostolske palače, svijetu se obratio riječima „mir s vama“, već godinu dana uporno ponavlja potrebu za „nenaoružanim i razoružavajućim mirom“, koji započinje s istom takvom komunikacijom. U bazilici sv. Petra predvodio je i molitveno bdijenje za mir, u jeku Bliskoistočne krize, gdje su glavni protagonisti bili USA, Iran, Izrael. Njegov interes za ključna svjetska pitanja nemoguće je poreći. A bliskoistočna je kriza pokazala karakterni profil pape Prevosta: izravno i uporno promiče mir, temeljem evanđeoskih principa i savjeta, ne uzmičući pred niti jednim sugovornikom.

Putovanje u Afriku, sredinom travnja, bilo je svojevrsni katalizator: iako je prvih nekoliko dana putovanja prošlo u sjeni prozivki i objava američkog predsjednika, papa Lav se i tu profilirao kao jasan nositelj beskompromisne poruke evanđeoskog mira. Istodobno, kroz govore tijekom afričkog putovanja – sve se jasnije čita odluka pape Lava da sustavno progovori jezikom socijalnog nauka Crkve. Nakon što je posjet Alžiru fokusirao na međureligijski dijalog (posjetom džamiji i obrazovnom centru) i korijene kršćanske tradicije tamo gdje je njegov sveti Augustin živio i djelovao kao biskup, Papa se uputio u Angolu, Kamerun i Ekvatorijalnu Gvineju, u Afriku koja trpi zbog ekonomskih previranja, sukoba i nepravdi. To je bila prigoda da sustavno, jezikom socijalnog nauka Crkve govori primjerice, o korupciji: pred sto tisuća vjernika u angolskoj Kilambi, poručio je da se može izgraditi zemlja u kojoj će "rana korupcije biti izliječena novom kulturom pravednosti i solidarnosti". 

Prije toga je u Kamerunu poručio „dosta je rata – svijet žudi za mirom“. Vlastima je jasno poručio da ako žele učvrstiti mir i pravednost, moraju prekinuti lance korupcije, jer ona predstavlja izopačenost vlasti koja joj oduzima vjerodostojnost. Papa Lav je govorio i o transparentnosti u upravljanju javnim resursima, o vladavini prava te zakonu koji ograničava samovolju bogatih i jakih. Poručio je također da je istinski mir postignut tek kad svatko osjeća da je zaštićen, slobodan i poštovan. Smisao države i institucija jest biti u službi naroda, posebno onih najsiromašnijih, rekao je i neizostavno citirao De civitate Dei, svetog Augustina: služiti zemlji znači bistra uma i čiste savjesti posvetiti se općem dobru cijelog naroda.

Pitanje općeg dobra će objavom enciklike Magnifica Humanitas (25. svibnja) doći u još jasniji fokus. Enciklika je donijela sustavno izložen nauk pape Lava o društveno - političkim prioritetima: naše vrijeme – obilježeno umjetnom inteligencijom – potrebno je moralne jasnoće i vodstva, koje će otkriti čovjekovo dostojanstvo i sačuvati ga.

Kad je dva tjedna kasnije posjetio Španjolsku, papa Lav je održao i govor u Španjolskom parlamentu, kao prvi Papa u povijesti. Govorio je o dostojanstvu čovjeka, osvrnuo se na duhovnu i kulturnu krizu kroz koju prolazi svijet danas, na potrebu izgradnje istinskog i trajnog mira, te ponovo posegnuo za jednim pojmom iz Franjine teologije i antropologije: „kultura odbacivanja“. Svako istinski pravedno društvo temelji se na priznavanju dostojanstva ljudske osobe, ljudskog života. I to nije vjersko pitanje, već – civilizacijski cilj: „La defensa de la vida humana no es una cuestión parcial ni un interés confesional: es una meta de civilización.“ U konačnici, na Kanarima je, pred tragedijom migranata,  ponovio da će nas „povijesti pamtiti po tome jesmo li štitili život ili okrenuli glavu“. A 4. srpnja, na talijanskom otoku Lampedusa – poručio je da se civilizacija ljubavi ne rađa iz spektakularnih gesta, već iz malenih, ustrajnih dobrih djela, koja postavljaju branu dehumanizaciji društva. Početkom kolovoza izrazio je zabrinutost zbog drame desetaka tisuća migranata koji su proteklih dana iz Maroka pokušali stići u Španjolsku. „I dalje sa zabrinutošću pratim alarmantnu situaciju u Ceuti te molim Boga da se po zagovoru Gospe od Afrike pronađu rješenja mira, stabilnosti i pravednosti“, rekao je Sveti Otac 2. kolovoza, nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja na Trgu sv. Petra. Znakovito, na španjolskom jeziku.

Milanović, s početka teksta, je odlično procijenio da će se papa Lav baviti migrantima, jer mu je doista na srcu tragedija čovjeka, tragedija koja se solidarnošću, življenjem kršćanskih principa može spriječiti. No Lavov sustavni jezik socijalnog nauka Crkve, izuzetna diplomatska aktivnost, izravno ili neizravno komuniciranje s političarima iz svakog spektra, otkrivaju da tu postoji interes za politiku ili geopolitiku. Ali malo drugačiji.

Riječ "politika" dolazi od grčke riječi „polis“, u prijevodu „grad“. U antičkom Grčkom svijetu „polis“ je bio zajednica slobodnih ljudi, koji zajedno grade dobar život. Aristotel je politiku zvao najvišim umijećem, jer njena je svrha „opće dobro“, a ne osvajanje vlasti. Benedikt XVI. (i prije njega Pavao VI.) je o politici govorio kao o „najvišem obliku ljubavi“, la forma più alta della carità.

Svojim ulaskom u „geopolitiku“ Lav XIV.  pokazuje što je politika u najboljem smislu riječi. To nije uski stranački sustav nadmetanja, nije nabrajanje žarišta, komentiranje izbora i balansiranje među blokovima. Papa Lav vraća dostojanstvo politici – jer ukazuje na ključne teme kojima se politika bavi – a to je traženje općeg dobra, i načina kojim se općem, zajedničkom dobru može doprinijeti. Lav XIV. svojim stilom komunikacije – promišljeno, duboko, odmjereno, poštujući sugovornika, ali i istinu, pokazuje što je istinska politička komunikacija. Milanović je doista rekao istinu: ovog Papu ne zanima dnevna politika. Ali vidi se da ga zanima – polis. Klasični ideal, na kojem se temelji uređeno, slobodno društvo, kojem je istinska dobrobit čovjeka na prvom mjestu.