Kritika

Na svaku kritiku dodajte pet pohvala. To je recept koji preporučuju stručnjaci za uspješan odgoj djece, sretan brak, dobru komunikaciju i zajedništvo, uspješnu poslovnu suradnju i, općenito, kvalitetne i konstruktivne međuljudske odnose.

Nažalost, to jednostavno pravilo često zaboravljamo pa se mnoge situacije u našim životima, kada nešto nekome smeta, svode samo na kritiku. Bilo da je dajemo ili primamo, u konačnici previše kritike narušava kvalitetu života obiju strana.

Svjedočimo tome i u javnom životu, a vrhunac smo doživjeli uoči redovnih izbora zastupnika u Hrvatski sabor održanih prošlog mjeseca. Sami rezultati izbora nisu donijeli spektakularne promjene, novi saziv Sabora nastavit će dosadašnjim smjerom stranke koja je opet dobila najviše glasova birača.

Više od rezultata izbora iznenađujuće je bilo opće srozavanje kulture javnog diskursa kod političara. Prednjačio je u tome, ni manje ni više, nego predsjednik Republike Hrvatske. No ni njegov glavni politički oponent i novi – stari premijer Andrej Plenković kao ni brojni drugi akteri nisu bili imuni na iznošenje oštrih kritika. Nisu to bile samo kritike nego i riječi potpuno neprimjerene javnom diskursu. Naravno, iluzorno je od političara očekivati da će na svaku kritiku dodati pet pohvala, ali riječi koje koriste i način na koji ih iznose mogu uvelike odrediti smjer u kojem društvo ide. Ako takav način komunikacije prihvatimo kao uobičajeni način govora, narušit ćemo kvalitetu života svih građana.

Važno je dakle kako kritiku iznosimo. Važan je i izbor riječi i govor tijela. Ako kritikom nekoga uvrijedimo, manje je vjerojatno da ćemo tako potaknuti pozitivne promjene.

No hoće li kritika biti plodonosna ili će potaknuti protukritiku, ovisi i o onome koji je prima. I najljepše izrečena kritika nikada nije ugodna. Kritika nam govori da smo u očima kritičara u nečemu pogriješili i poziva na promjenu ponašanja. A to je uvijek teško. No trebali bismo znati, iako je kritika redovito neugodna, ona nam je u mnogim životnim situacijama nužna pomoć kako bismo postali bolji. Kod primanja kritike važno je znati i tko je i zašto upućuje. Tek tada možemo objektivnije donijeti odluku na koji način prihvatiti zahtjev za promjenom.

Nedavno je riječki nadbiskup Mate Uzinić, dosljedno provodeći načela sinodalne Crkve, svećenicima Riječke nadbiskupije ponudio mogućnost da anonimno iznesu svoje mišljenje o njemu i pojedinačno o svim uredima i aktivnostima nadbiskupije. Više od polovice svećenika, njih 35, odazvalo se tom pozivu. Bilo je tu i pohvala, ali i iskrenih, pa i oštrih, kritika.

Kritike nisu bila pošteđena ni naša Zvona. Glavna je zamjerka da gubimo specifični biskupijski pečat nakon što smo više prostora počeli davati temama koje zaokupljaju širu javnost, crkvenu i društvenu. Sinodalni hod, a pogotovo teme kao što su ređenje žena, blagoslov homoseksualnih parova i pastoral LGBT osoba izazivaju raspravu diljem svijeta pa su, naravno, potaknule oprečne reakcije i kod naših čitatelja.

Uredništvo će svakako nastojati izbjeći zamku oholosti o kojoj govori Papa i uvažiti upućene kritike. Zvona jesu biskupijski list i ostaju posvećena našim lokalnim temama. No našim čitateljima želimo ponuditi i nešto više, izazovne tekstove i teme koje potiču na promišljanje čak iako se na prvu ne slažemo s napisanim. Sinodalni hod Katoličke Crkve stvarnost je od koje ni naša mjesna Crkva ne može biti izuzeta.

U sinodalnom duhu dragi čitatelji, za kraj predlažem naizgled jednostavan zadatak. Ako već ne možete na svaku kritiku dodati pet pohvala, pokušajte svakog dana pronaći nekoga tko je nešto dobro učinio i slobodno mu to recite. Ako se malo potrudite, sigurno ćete u tome i uspjeti.