Krpelji

Vrijeme leti. Još se nismo ni okrenuli, a već je prošla zima i stiglo je proljeće. A s proljećem već primjetno duži dani i sve ljepše vrijeme. Ljepše vrijeme nas izaziva da više boravimo u prirodi i uživamo na svježem zraku i zrakama sunca. To je neosporno dobro za naše zdravlje i značajno doprinosi dobrom raspoloženju. No bezbrižno šetajući prirodom obično ne razmišljamo o vrlo sitnim, skoro neuočljivim, životinjicama - krpeljima. Ipak trebamo na to paziti, jer krpelji mogu prenositi potencijalno opasne zarazne bolesti.

Najbrojniji u proljeće

Krpelji su člankonošci koji pripadaju razredu paučnjaka, redu grinja. S obzirom na to da su za njihovu aktivnost vrlo važni ugodna temperatura i vlažnost zraka, krpelji su najbrojniji i najaktivniji u proljeće i početkom ljeta. Najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma i parkova, u grmlju i niskom raslinju, po šikarama i u visokoj travi nepokošenih livada.

Krpelj ima mali radijus kretanja. Odrasla jedinka može se kretati maksimalno nekoliko metara u potrazi za hranom. Krpelji svoju žrtvu ne traže aktivno kao npr. komarci, žrtve ih moraju same pokupiti. Krpelj se popne na vršak trave ili grančice grmlja i tu nepomično čeka da se približi žrtva. Kada životinja ili čovjek dotakne biljku i krpelja, on se svojim nožicama zakači i prijeđe na njih. Tek onda polako (i više sati) traži najpovoljnije mjesto na tijelu, gdje će svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv.

Zaraza samo na određenim područjima

Krpelji za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju krv. Zbog toga povremeno ili trajno žive kao nametnici na kralježnjacima - posebno na sisavcima i pticama – kojima sišu krv. Veličina tijela krpelja ovisi o količini posisane krvi. Tako je odrasla ali gladna krpelj duga tek oko 4 mm (0,4 cm), a kada se nahrani krvlju može biti duga i do 15 mm (1,5 cm). Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji, osim prenosioca i rezervoari uzročnika.

Na sreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. U nas bolesti koje mogu prenositi krpelji su najčešće: borelioza, erlihioza, rikecioza, krpeljni meningoencefalitis. Njihovo pojavljivanje ovisno je o prirodnom staništu prenosioca (krpelja), te se ove bolesti pojavljuju samo na određenim područjima. Uvijek poželjno da se prije izleta dobro informirate da li na određenom području postoji rezervoar bolesti, jer se onda treba opreznije ponašati.

Zaštita od krpelja

Većina bolesti koje nastaju nakon ugriza krpelja mogu se spriječiti samim izbjegavanjem kontakta s krpeljima ili pravovremenim i pravilnim uklanjanjem krpelja a tijela. Krpeljni meningoencefalitis, se može spriječiti i cijepljenjem.

• Izbjegavajte hodanje kroz visoku travu, grmlje, sjedenje i ležanje na tlu. Također izbjegavajte odlaganje odjevnih predmeta na grmlje ili drugo nisko raslinje.
• U prirodu uvijek idite prikladno odjeveni. Dugi rukavi i duge nogavice su obavezni. Najbolje je nositi jednobojnu odjeću i to svijetlih boja. Na takvoj se odjeći krpelj lakše uočava. Koristite prikladnu obuću, najbolje čizme.
• Koristite tzv. repelentna sredstva. To su sredstva koja svojim specifičnim mirisom odbijaju krpelje i oni se niti ne pokušavaju prikačiti. Važno je ovim repelentima namazati (poprskati) otkrivene dijelove tijela i odjeću. Treba pročitati koliko dugo traje njihovo djelovanje i kada ih treba ponovno nanijeti.
• Kada nakon šetnje u prirodi dođete kući odmah presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo. Važno je pregledati pregibe i mjesta gdje je koža najtanja - npr. pazuh, oko pupka, prepone, na glavi iza uha.
• Korištenu robu nakon izleta odmah operite i to na temperaturi od 60 i više stupnjeva Celzijuza (>60°C). Pranje na manjim temperaturama – npr na 40°C – krpelji preživljavaju i time niste ništa postigli.