Krštenje krvlju (I. dio)

U ovom broju govorimo o krštenju krvlju nastavljajući se na govor o sakramentima željom.

Krštenje krvlju

Krštenje krvlju (baptismus sanguinis) u katoličkoj teologiji označava mučeništvo osobe koja nije primila sakramentalno krštenje, ali umire svjesno i slobodno za Krista te se smatra potpuno sjedinjena s Kristom i spašena – iako nije krštena vodom. Ovo su učenje zastupali crkveni oci, skolastici, i ono je službeno potvrđeno u Katekizmu Katoličke Crkve br. 1258: Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime. Krst krvlju, kao i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament. Slavljem nevine dječice, koju je Herod ubio radi Krista ili tzv. Svetih mladenaca, Crkva u misalu moli: Gospodine, Bože naš, nevina su dječica za te svjedočila, ne riječima nego krvlju. Daj da i mi vjeru, koju ustima priznajemo, životom potvrđujemo. Stoga, čak i liturgija traži zagovor onih koji su podnijeli mučeništvo zbog Krista, a nisu imali priliku biti kršteni vodom! Osoba koja umre mučeničkom smrću iz vjere u Krista, iako nije krštena vodom, prima milost opravdanja i spasenja, jer krv je njezina vjera.

Crkveni oci o krštenju krvlju

Iznijet ćemo neke primjere crkvenih otaca koji su se dotaknuli ove teme. Sv. Ciprijan Kartaški († 258.) govori o mučenicima koji su ubijeni za Krista bez krštenja: (Katekumeni koji podnesu mučeništvo) nisu lišeni sakramenta krštenja. Naprotiv, oni su kršteni najslavnijim i najvećim krštenjem – krštenjem krvlju, o kojem je Gospodin rekao da ima još jedno krštenje kojim treba biti kršten (Luka 12,50). (Pisma 72(73):22 – oko 253. g.)

Kasnije se na to nastavljaju i sv. Ivan Zlatousti govoreći u svome Panegiriku o sv. Lucijanu, pogl. 2 (oko 387. g.): Ne čudi se što mučeništvo nazivam krštenjem, jer i ovdje Duh Sveti silazi s velikom žurbom, i dolazi do oproštenja grijeha i divnoga, čudesnog očišćenja duše. I kao što se oni koji se krste peru u vodi, tako se i oni koji trpe mučeništvo peru u vlastitoj krvi.

Isto to potvrđuje sv. Grgur Nazijanski, u svojoj Oratio in sancta lumina, 39:17, iz 381. godine: (Osim krštenja povezanih s Mojsijem, Ivanom i Isusom) poznajem i četvrto krštenje – ono mučeništvom i krvlju – kojim je i sam Krist bio kršten. Ovo je krštenje uzvišenije od svih ostalih, jer ga kasniji grijesi ne mogu onečistiti.

Zatim sv. Augustin († 430.) uči u Državi Božjoj: Onima koji, iako nisu primili pranje preporođenja, umru zbog ispovijedanja Krista – to im koristi jednako za oproštenje grijeha kao da su bili oprani u svetom krsnom zdencu. Jer onaj koji je rekao: ‘Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje’ (Iv 3,5), učinio je za njih iznimku u onoj drugoj, ništa manje općenitoj izjavi: ‘Tko mene prizna pred ljudima, i ja ću njega priznati pred svojim Ocem, koji je na nebesima’ (Mt 10,32). (O državi Božjoj, XIII, 7 – oko 419.)

Vrijedno je također spomenuti i ono što kaže sv. Fulgencije Ruspijski u svome djelu Regula fidei (Pravilo vjere), br. 43 (oko 524. g.): Od onoga časa kad je naš Spasitelj rekao: ‘Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo nebesko’ (Iv 3,5), nitko ne može bez sakramenta krštenja ući u kraljevstvo nebesko i zadobiti vječni život – osim onih koji, u Katoličkoj Crkvi, bez krštenja, proliju svoju krv za Krista. 

Sveta Emerencijana, rimska djevica i mučenica – primjer krštenja krvlju

Kao što vidimo, krštenje krvlju nije čarobno. Vidjeli smo da osoba mora slobodno prihvatiti Krista i umrijeti iz vjere. Sveta Emerencijana († 304.) upravo je primjer toga. Ona je bila mlada djevica i mučenica iz Rima, najbolja prijateljica svete Agneze. Prema predaji, bila je katekumenka koja je, nekoliko dana nakon Agnezina mučeništva, molila na njezinu grobu. Tada su je poganski vojnici zatekli i kamenovali do smrti zbog njezine vjere u Krista. Njezina smrt smatrana je krštenjem krvlju jer nije imala priliku primiti sakramentalno krštenje vodom, ali svojim je mučeništvom postigla isto duhovno čišćenje i spasenje kao da je primila krštenje. Sveta Emerencijana danas se slavi 23. siječnja, a njezine relikvije počivaju u rimskoj bazilici svete Agneze. Na umjetničkim prikazima često je prikazana s kamenjem i ljiljanima, simbolima njezine mučeničke smrti i čistoće. Dakle, tko umre za Krista, iako nije bio kršten vodom, spašen je – jer njegova krv svjedoči vjeru i sjedinjenje s Raspetim.

U sljedećem broju vidjet ćemo što su učili skolastici na čelu s anđeoskim naučiteljem sv. Tomom Akvinskim o krštenju krvlju…