Autor
Goran Žan Lebović Casalonga
Sakramenti željom
Bog je u svome djelovanju vezan za sakramente, ali nije vezan sakramentima. Slobodan je davati milost i izvan sakramenata, čak i onima koji nisu kršćani. - Foto: Čudesna pričest sv. Katarine Sijenske, nepoznati poljski slikar, Krakov, XVI. stoljeće
Jaz između onoga što traži Crkva i stanja onih koji traže sakramente
Sakramenti i (ne)dostojni primatelji (II. dio): Što je veća raspoloživost primatelja sakramenta, to se više i milosti prima jer „plodovi sakramenata ovise i o raspoloženju onoga koji ih prima” (KKC, 1128).
Potpuni oprost u svetoj jubilejskoj godini
Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta (tzv. uobičajenih uvjeta za oproste), vjernici će sigurno moći ponavljati posjete jubilejskim mjestima tijekom Svete godine i tako će svaki put, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost. Oproste možemo dobiti za sebe, ali Crkva dopušta da ih možemo darovati i dušama u čistilištu.
Ovim tekstom želimo potaknuti sve da upoznaju blago oprosta koje posjeduje Crkva te da se u jubilejskoj godini ovim izvanrednim sredstvima postigne oslobođenje mnogih duša iz čistilišta, naših bližnjih koji su već prešli u vječnost. Foto: Vatican Media
Sakramenti i (ne)dostojni primatelji (I. dio)
Prihvaćanje priprave za sakramente preduvjet je za primanje sakramenata.
foto: Isus podučava iz Šimunove lađe, Nepoznati umjetnik, Sv. Marija Uznesenja, Marietta, Ohio, Sjedinjene Američke Države
Sakramenti i nedostojni službenici (II. dio)
Obraćenje sv. Brune pred tijelom Diocrèsa (Vincenzo Carducci, 1630. g.) Raymond Diocrès, ugledni pariški profesor teologije, bio je, izvana sudeći, čestit i krepostan čovjek. Njegov je sprovod 1081. privukao stotine ožalošćenih, ali tijekom vlastitog sprovoda nakratko je uskrsnuo kako bi objavio da je bio „skroviti grešnik“ i da mu je Bog sudio i osudio ga na vječnu propast. Iako legendaran, ovaj je događaj navodno doveo sv. Brunu do povlačenja od svijeta i osnivanja kartuzijanaca.
Sakramenti i nedostojni službenici (I. dio)
Ovisi li učinak sakramenata o moralnom življenju svećenika. Ovo pitanje prilično je staro, ali uvijek aktualno i iskače gotovo svaki put kada se dogodi pojedina sablazan gdje službenici Crkve (bivši ili aktualni) žive životom ispunjenim teškim i brojnim skandalima.
FOTO: Viđenje sv. Terezije Avilske gdje vidi kako dva đavla okružuju svećenika koji slavi sv. misu u smrtnom grijehu te snagu riječi pretvorbe koja se događa i tada.
Sakramenti – zašto postoje?
Svaki čovjek treba nastojati preporoditi se po Kristu i primiti ostale lijekove u kojima djeluje sila Kristove smrti. Iz toga je jasno da izljev spasenja iz Krista u ljude ne biva prenošenjem naravi nego nastojanjem dobre volje, kojom čovjek prianja uz Krista.
Sakramenti – Isusov dar za posvećenje ljudskog roda
„Sakramenti su znakovi koji daju milost. Sakramenti su kao sedam rijeka milosti koje teku od Spasitelja na križu kroz Katoličku Crkvu. Isus je naš Dobri Pastir, a mi smo njegove ovce. On nam daje Božji život i pomoć kroz milost koju primamo.“ (popratni tekst uz grafiku o sakramentima iz Baltimorskog katekizma)
O sakramentima općenito
Sakramenti nam daju snagu za život. Oni su djelovanje Krista na naše duše. Oni su kanali ili rijeke koje istječu iz Kristova otvorenog boka po Marijinim rukama za nas. (popratni tekst uz grafiku o sakramentima iz Baltimorskog katekizma). U ovom serijalu o sakramentima namjera nam je pokazati teološke, disciplinske i liturgijske odredbe oko sakramenata Crkve. (usp. KKC 1113 – 1131)
Mistagogijska kateheza u uskrsnom vremenu
Mistagogijska kateheza tijekom vremena Uskrsa i liturgije u Katoličkoj Crkvi latinskog obreda predstavljaju duboko duhovno iskustvo koje obnavlja i produbljuje vjeru vjernika. Ova važna praksa ima za cilj pomoći vjernicima, osobito onima krštenima u uskrsnoj noći, da dublje razumiju i prožive tajne vjere koje su proslavljene tijekom Velikog tjedna i uskrsnog vremena.
Granice i načela za promjenu nauka Crkve prema sv. Tomi Akvinskom
U drugom dijelu i drugom odsjeku, u akademskim krugovima poznatijem pod nazivom Secunda Secundae (II-II) nalazimo 1. pitanje: O predmetu vjere. U sklopu toga pitanja nalazimo članak 7. i pitanje na koje Toma daje odgovor: Jesu li se članci vjere u tijeku vremena razvijali? Tako Toma na sebi svojstven način propitkuje argumente i protuargumente te iznosi načela.
