Masna jetra – tiha epidemija

Jetra je najveća žlijezda ljudskog tijela. Ima niz vitalnih tj. za život neophodnih uloga, kao što je mijena tvari (metabolizam), detoksikacija organizma od štetnih tvari, stvaranje (sinteza) važnih bjelančevina i faktora zgrušavanja krvi i niz drugih. Zato je neophodna za uredno funkcioniranje organizma i za očuvanje zdravlja. Sadržaj je masti zdrave jetre neznatan. No u nekim situacijama dolazi do pojačana nakupljanja masti u jetri. Kada udio masti u jetri prijeđe 5 %, govorimo o masnoj jetri. Masna jetra tj. nakupljanje masti u jetrenim stanicama predstavlja najčešću bolest jetre u razvijenim zemljama. Masnu jetru ima – prema nekim istraživanjima – čak oko 25 % stanovništva razvijenih zemalja, pa možemo slobodno reći da se radi o pravoj tihoj epidemiji modernog doba.

Steatoza

Masna jetra još se naziva steatoza jetre, odnosno nealkoholna masna jetra. Većinom masna jetra ne stvara ozbiljnije tegobe, no ukoliko se zanemari, može dovesti do oštećenja jetre i njezine funkcije. Uzroci nastanka masne jetre povezani su s prekomjernom tjelesnom težinom, šećernom bolešću te povišenom razinom masnoća u krvi, posebno triglicerida. Velika većina ovih predispozicijskih stanja povezana je s modernim „nezdravim” načinom života, odnosno s neuravnoteženom, nepravilnom prehranom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću.

Masna jetra podrazumijeva nakupljanje viška masti u jetri. Ovo se događa kada je jetra preopterećena i ne može preraditi višak masti (najčešće triglicerida), pa se one nakupljaju u vidu kapljica u stanicama jetre (hepatocitima). Taloženjem sve većih količina masti u stanicama jetre vremenom dolazi do smetnji funkcije jetre i pojave bolesti masne jetre. Masna jetra ne mora značiti da će doći do disfunkcije jetre, no ako se na vrijeme ne reagira, postoji opasnost da se to dogodi.

U početku nema tegoba

Nealkoholna masna jetra (NAFLD) dakle posljedica je loših i nezdravih navika, loših načina prehrane, manjka fizičke aktivnosti, pojave prekomjerne tjelesne težine, šećerne bolesti itd. No ima pacijenata (oko 10 – 20 %) kod kojih ne postoji ni jedan od ovih rizičnih čimbenika. Kod njih se pak masna jetra javlja uslijed nasljedne sklonosti (genetske predispozicije). Kako, barem na početku, ne stvara značajnije tegobe, najčešće se slučajno otkrije ultrazvučnim pregledom trbuha (abdomena).

Bolest masne jetre razvija se postupno. Prvo se javlja masna jetra – steatoza (I. stadij) – pod čime podrazumijevamo taloženje kapljica masti u stanicama jetre. Otkriva se slučajno ultrazvukom u sklopu sistematskog pregleda. Zbog izostanka tegoba i smetnji većina i nije svjesna da ima masnu jetru. U daljnjem se tijeku (II. stadij) javlja upala i oštećenje jetrenih stanica, što negativno utječe na funkciju i rad jetre. Sada se u laboratorijskim nalazima može zabilježiti povećanje jetrenih enzima AST, ALT, gamaGT, alkalna fosfataza, te povećanje bilirubina. Ukoliko se sada ne poduzmu mjere liječenja, bolest može napredovati i dovesti do ozbiljnijeg oštećenja jetre (III. stadij).

Simptomi se javljaju tek kasnije 

Masna jetra u početnoj fazi nema posebnih simptoma. Tek napredovanjem i dužim trajanjem bolesti javljaju se prve tegobe. Tada je i krajnje vrijeme da se reagira. Tegobe koje se mogu javiti najčešće nisu specifične: malaksalost i kroničan umor, nelagoda ili lagana mukla bol pod desnim rebranim lukom, osjećaj napuhanosti trbuha, smanjen apetit i smetnje probave. Bolest se ipak najčešće otkrije slučajno ultrazvučnim pregledom ili povećanjem jetrenih proba u sklopu rutinskog laboratorijskog pregleda krvi. Dijagnozu masne jetre, osim izostanka simptoma, „otežava“ i činjenica da jetra ne boli, jer ona nema receptore za bol. Bolovi se javljaju tek kada se jetra počinje povećavati i dolazi do rastezanja ovojnice jetre, što onda izaziva opisanu muklu bolnost.