Mikala: Šaulova kći, Davidova žena

Nakon što Bog odbacuje Šaula te prorok Samuel pomazuje Davida za kralja (1 Sam 16), David postaje narodni junak, a Šaul uviđa prijetnju koju on predstavlja njegovu kraljevanju. Kao Šaulova kći koja postaje Davidovom ženom, Mikala stoji u samom središtu sukoba dviju dinastija, trajno „stiješnjena“ između suprotstavljenih političkih interesa.

Davidova žena: Prva Samuelova 18–19

Prvi važan podatak o njoj iznenađuje: „Ali je Davida ljubila Šaulova kći Mikala” (1 Sam 18,20). Ni za jednu drugu ženu u Bibliju nije rečeno nešto slično, tj. nije rečeno tako eksplicitno da voli nekog muškarca. No Mikalina se ljubav ne razvija se kao intimna priča, nego odmah postaje dio političke strategije. Kada dozna za Mikaline osjećaje, Šaul vidi priliku te odlučuje dati kćer Davidu za ženu. Uvjet koji postavlja Davidu za brak s Mikalom jest da mu donese “stotinu filistejskih prepucija” (1 Sam 18,25) te se nada da će David u sukobu s Filistejcima poginuti. S druge strane, o Davidovoj ljubavi prema Mikali nema riječi: “njemu bijaše po volji da postane kraljev zet” (1 Sam 18,26). Vidimo tako da je Mikala u rukama Šaula i Davida sredstvo u borbi za vlast i za ostvarenje političkih ambicija. David, međutim, u sukobu s Filistejcima ne pogiba, već uspješno ispunja Šaulov zahtjev i postaje kraljev zet.

Šaulovo neprijateljstvo prema Davidu kulminira u njegovim pokušajima da ga ubije. U 1 Samuelovoj 19 čitamo kako „Davidova žena Mikala“ saznaje da mu je Šaul postavio zasjedu te ga spašava spuštajući ga kroz prozor. Obmanjuje očeve glasnike i samog Šaula birajući Davidovu stranu i riskirajući život da zaštiti muža. Paradoks je u tome što ga tim činom zapravo gubi jer David odlazi i ne vraća se po nju. Postaje bjegunac i odmetnik kojega Šaul bezuspješno progoni, a lutajući zemljom uspijeva steći ne jednu nego dvije žene: Abigajilu i Ahinoam (1 Sam 25,42-43). Za to vrijeme Šaul daje Mikalu drugome: Paltiju, Lajišovu sinu iz Galima (1 Sam 25,44). Ona je opet pijun u očevim rukama: dajući je drugome za ženu Šaul oduzima Davidu pravo na prijestolje putem ženidbe. O Mikalinim osjećajima ovdje nema riječi, niti o tome što se zbiva s njom narednih godina tijekom kojih Šaul umire, nasljeđuje ga sin Išbošet/Išbaal, a David postaje kraljem nad Judom u Hebronu te uzima još žena (2 Sam 3,2-5).

Šaulova kći: Prva Samuelova 3; 6

Mikala se ponovno pojavljuje u Drugoj Samuelovoj 3, iznova kao kao sredstvo u političkim spletkama. Išbošetov vojskovođa Abner traži od Davida savezništvo, na što ovaj pristaje, ali uz uvjet da mu vrati njegovu ženu Mikalu koju je, kako kaže, stekao stotinom filistejskih prepucija (2 Sam 3,14). David potražuje Mikalu, no kao razlog ne navodi se ljubav nego plaćena cijena. Zbog te cijene on je i dalje smatra svojom ženom te zahtijeva njezin povrat, očito kako bi polagao pravo na Šaulovo prijestolje. Išbošet ispunja Davidov zahtjev, šalje po Mikalu i doslovno je „uzima od njezina muža Paltiela“ (2 Sam 3,15), a Palti polazi za njom i ispraćuje je plačući.

S kakvim se osjećajima Mikala vratila Davidu, možemo samo nagađati. No posljednja zgoda u kojoj susrećemo Mikalu daje nam naslutiti njezinu ogorčenost zbog godina razdvojenosti, tijekom kojih nije mario za nju, već je stekao druge žene i djecu. U Drugoj Samuelovoj 6 čitamo o proslavi prijenosa Kovčega Božjega u Jeruzalem, Davidov grad. U ranijim poglavljima (1 Sam 4–5) čitamo o ubojstvu Šaulova nasljednika Išbošeta, o pomazanju Davida za kralja Izraela te o njegovom zauzeću Jeruzalema. David je konačno uspio u svojim planovima: postao je kralj namjesto Šaula. Dok Kovčeg ulazi u Jeruzalem, „Šaulova kći Mikala“ kroz prozor vidi Davida kako pleše pred Kovčegom te ga „prezre u svom srcu“ (2 Sam 6,16). Po njegovu povratku u kuću predbacuje mu da takvo ponašanje nije bilo dostojno „Izraelova kralja“. 

Za razliku od onog dana kad mu je kao „Davidova žena“ omogućila izbavljenje iz Šaulovih ruku, Mikala se sada postavlja kao „Šaulova kći“ i brani kraljevsko dostojanstvo očeva doma. David joj na to uzvraća podsjećajući da je Bog upravo njega izabrao „mjesto njezina oca i mjesto svega njegova doma” te potvrđuje svoju vlast „nad Izraelom” (2 Sam 6,21). Rasprava tako prelazi s osobne razine na pitanje legitimnosti kraljevstva. Njezina kritika postaje simbol prosvjeda poražene dinastije, a njegov odgovor potvrda konačne pobjede.

Ovaj posljednji (i jedini!) razgovor Mikale i Davida zaključen je piščevom opaskom da „Mikala, Šaulova kći, nije imala poroda do dana svoje smrti” (2 Sam 6,23). Ova opaska predstavlja konačni raskid Davida sa Šaulovim domom. Mikalin i Davidov potomak mogao je pomiriti i objediniti dvije kraljevske dinastije, no Bog je Šaula odbacio (1 Sam 13,13-14) i time što Mikala nema djece osigurano je da u Davidovoj dinastiji Šaulov dom neće imati nikakva udjela. 

Prijenos vlasti je potpun: Šaulova kuća će nestati. Šaulov sin Jonatan i njegova braća pogibaju, drugi nasljednici bivaju uklonjeni ili marginalizirani, a Mikala ostaje bez potomstva.

Motiv „prozora“

Pregled biblijskih tekstova koji progovaraju o Mikali pokazuje da je riječ o princezi koja je tijekom svog života bila pijun u političkim ambicijama i borbi za vlast dvojice muškaraca: svojega oca i svojega muža. Kad djeluje kao „Davidova žena“, prkosi ocu; kad progovara kao „Šaulova kći“, suprotstavlja se mužu. Otac je daje Davidu, pa potom Paltiju, a Abner je potom uzima od Paltija i vraća Davidu. Svega se dvaput Mikala pojavljuje kao osoba koja preuzima inicijativu te izriče što misli: u 1 Sam 19 i 2 Sam 6. U prvom slučaju svojim riječima i djelima Davida štiti, a u drugom s njim dolazi u sukob.

Vrijedi primijetiti da se u obje te pripovijesti pojavljuje motiv „prozora“: u 1 Sam 19 Mikala spašava Davidu život spuštajući ga kroz prozor, a u 2 Sam 6 ga promatra kroz prozor i prezire ga u svom srcu. „Žena na prozoru“ motiv je koji susrećemo i u drugim starozavjetnim tekstovima. Tako u Drugoj knjizi o Kraljevima (2 Kr 9,30) kraljica Izebela gleda kroz prozor očekujući dolazak pobunjenika Jehua. Siserina majka pak naginje se kroz prozor i uzalud iščekuje povratak svoga sina iz bitke, zamišljajući ga kako se vraća natovaren plijenom (Suci 5,28).

U tom svjetlu i Mikalin postupak dobiva dublje značenje. Puštajući Davida kroz prozor, ona ga otpušta u svijet – u društvenu i političku arenu koja pripada muškarcima i kojom oni vladaju. Sama ostaje unutra te kasnije napušta taj dom samo kako bi ušla u drugi, Paltijev. Nakon što je vraćena Davidu, susrećemo je opet u unutarnjem prostoru: dok su svi drugi vani i slave prijenos Kovčega, ona stoji unutra, u njegovoj kući, kraj prozora. Činjenica da ostaje unutra i ne sudjeluje u slavlju svega Izraela pred Kovčegom nagovješćuje njezinu marginalizaciju: ona neće imati udjela u budućnosti kraljevstva. Mikala ovdje, na neki način, umire – ne fizički, nego simbolički – a s njom i dinastija njezina oca, prvog izraelskog kralja, Šaula.