Miroslav Delač, zaboravljeni slikar naivac

Miroslav (Miro) Delač rođen je 21. kolovoza 1952., kao treće i najmlađe dijete oca Josipa i majke Zore, seoskih krojača u mjestašcu Lokvica, blizu Brod Moravica. Život mu je, nažalost, bio obilježen bolešću zbog koje je nakon prvog razreda gimnazije bio prisiljen napustiti školu. Nije, naime, imao snage putovati svakodnevno vlakom u delničku gimnaziju. Unatoč tome, ili baš zbog toga, Miroslav je pronašao način da izrazi svoje osjećaje, razmišljanja i potrebe likovnim djelima.

Slikati je počeo 1971. godine, kao dvadesetogodišnjak, samostalno otkrivajući tehnike i mogućnosti likovnog izražavanja. Privuklo ga je crtanje i, osobito, naivno slikarstvo na staklu. Kako nije imao formalno slikarsko obrazovanje, trebalo mu je, prema njegovim vlastitim riječima, dosta vremena dok je svladao tehniku naive. Uloženi se trud, međutim, doista isplatio – postigao je zavidnu vještinu slikanja na lesonitu, staklu i platnu. Njegova ulja, kao i crteži u olovci i tušu, često potpisana nadimkom Slavić ili samo malim „s” u trokutiću, odišu domaćim goranskim krajolikom u kojem je umjetnik proveo čitav svoj život. Na njima iščitavamo jedinstven senzibilitet mlada slikara i njegovu pripadnost goranskom selu, njegovim žiteljima i običajima. Očaranost goranskom šumom, njezinim sitnim bićima (ciklus slika o šumskim kukcima), kvrgavim antropomorfnim stablima te izmišljenim šumskim čovječuljcima („šumski možaki”) rezultirala je najboljim Miroslavovim slikama. Ovaj izmaštan, fantastičan, a toliko realan svijet, prožet neočekivanim detaljima, učinio je umjetnika bliskim nadrealizmu.

Ispočetka neprepoznat pa i omalovažavan u svojoj sredini, vrlo je brzo stekao zavidnu reputaciju goranskog slikara naivca, autohtona i prepoznatljiva stila. U svega desetak godina prošao je put od malih prigodnih izložaba u mjesnoj školi i domu kulture do poznatih međunarodnih likovnih manifestacija, poput onih u Haagu 1979. i 1982. godine. Do 1984. godine za sobom je imao već 10 skupnih i 20 samostalnih izložaba u Brod Moravicama, Delnicama, Rijeci, Opatiji, Zagrebu, Milanu... Izložbe su mu postavljane u reprezentativnim prostorima, primjerice, u riječkom Muzeju revolucije (današnji Muzej grada Rijeke), u Gradskoj knjižnici Rijeka – ogranak Turnić ili opatijskom hotelu „Admiral”, kao prvom u nizu od sedamdesetorice slikara i kipara, profesionalaca ili amatera, čije su samostalne izložbe trebale približiti opatijskoj javnosti goranske umjetnike. Svojim je osebujnim crtežima ilustrirao nekoliko knjiga goranskih autora te opremio prostore brodmoravičke osnovne škole i ambulante.

Ovako plodan rad prerano je prekinula slikareva smrt. Preminuo je u Rijeci 13. prosinca 1986., izmučen dugom bolešću. Sahranjen je na mjesnom groblju u Brod Moravicama.

Poznati likovni kritičari iznimno su povoljno ocijenili njegov rad, nazivajući ga „goranskim Lackovićem”, a postumno je uvršten u znamenitu antologiju „Čudo hrvatske naive”, zajedno s najvećim hrvatskim naivnim umjetnicima. Miroslavovi radovi postumno su izloženi 2004. na skupnoj izložbi Hrvatske turističke zajednice u New Yorku (Empire State Building).

Miro je rado darivao svoje radove prijateljima. Zahvaljujući upravo njegovoj širokogrudnosti, ti su radovi spašeni od požara koji je 1999. potpuno uništio kuću obitelji Delač na Lokvici, a u njoj i prizemno smješten slikarov atelje bogat radovima i dokumentacijom. Veći broj djela sačuvali su slikarev brat Bogomir i sestra Adela, koji su već bili oženjeni i živjeli su u zasebnim kućanstvima u Zagrebu odnosno Rijeci, dok je Miro, kao neoženjen, živio u roditeljskom domu.

Stoga je i moja potraga za njegovom ostavštinom krenula zaobilazno – od galerija i muzeja prema obitelji. U hemerotekama riječkih muzeja našla sam sačuvane isječke iz tiska s najavama i ocjenama Miroslavovih izložaba, a u zagrebačkim muzejima i drugim kulturnim ustanovama dobila sam informacije o tome gdje je sve izlagao.

Moje je istraživanje pokazalo da je iza Miroslava ostalo mnogo djela i zapisa, dovoljno da se organizira izložba, a možda se pronađe mjesto i za njegov stalni postav. Brod Moravice imaju sve uvjete za organiziranje jedne takve trajne izložbe koja bi široj javnosti približila cjelokupno djelo ovog danas premalo poznatog autora. Na tragu takva razmišljanja brodmoravička etnoudruga „Turanj“ organizirala je 2012. sedmodnevnu izložbu njegovih radova, koja je izazvala velik interes javnosti. Tom je prigodom najavljena i fotomonografija njegovih radova, koja do danas nije tiskana.

Delača još uvijek smatraju najboljim goranskim slikarom naive.

Slikar Miroslav Delač danas je ponovo nepravedno zapostavljen. Prisjetimo se zato ovdje njegova osebujna stvaralaštva, čime ćemo i mladima omogućiti da saznaju ponešto o njegovu životu i djelu. Delač je to zavrijedio jer ga je dirljiva ljepota njegovih crteža i slika učinila jedinstvenim u goranskim, hrvatskim pa i svjetskim slikarskim okvirima.